Kuda ide Crna Gora nakon pobjede kleropopuliste Jakova Milatovića, pokazuju scene slavljenja poraza Mila Đukanovića. I, posebno, revanšistička najava rušenja Đukanovićeve kuće sagrađene na njegovoj đedovini. Što u Crnoj Gori ima posebnu poruku i težinu. I prenosi se s koljena na koljeno.
Scene proslave pobjede nad diktatorom Milom Đukanovićem, koji izbore, gle čuda, gubi glasačkim listićima i fotelju ne čuva ognjem i mačem, neodoljivo podsjećaju na talibanske proslave tokom emancipatorskog „arapskog proljeća“. Završenim krvavom arapskom tragedijom i bratobilaštvom u Libiji i Siriji. Koje još traje.
Uvertira u nova rušenja
Ipak, i pored već viđenih nacionalističkih orgijanja širom Crne Gore, najveći utisak, bar na autora ovih redova, ostavlja zlokobna scena kada golobradi dječak, proslavljajući poraz Mila Đukanovića, ispaljuje iz pištolja tri hica u vis, dok njegove nejake ruke podrhtavaju, a tijelo se trese. Potom to dijete ispitivački gleda u nekoga ko mu je stavio pištolj u ruke, pitajući se, da li je dobro uradio domaći zadatak.
Zlokobna je i scena kada u manastiru Stanjevići kod Budve, zvonar pravoslavne crkve, monah Pavle Kondić, za „pokojnog“ predsjednika Mila Đukanovića „zvoni mrtvačka zvona“.
Falilo je samo da naoružani dobrovoljci krenu u lov na Mila Đukanovića i sa njime završe kao talibani sa Muamerom Gadafijem. Što su još prije nekoliko godina javno priželjkivale novinarske vedete koncerna Vijesti, nazivajući Đukanovića crnogorskim Gadafijem.
Dileme nema: najavljeno rušenje porodične kuće Mila Đukanovića, aktuelnog predsjednika Crne Gore do 21. maja ove godine, ustvari je rušenje svega onoga što on predstavlja i čiji je simbol: suverene, građanske, multietničke i evropske Crne Gore.
To će, dakako, biti uvertira u rušenju i drugih crnogorskih simbola, prije svega Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Uostalom, novokomponovani oslobodioci Crne Gore to odavno najavljuju. Što govori da će Njegošev mauzeloj proći, ako im zapadne, kao dva monumentalna budističke kipa iz petog vijeka u Afganistanu, raznešena talibanskim dinamitom 2001. I pored protivljenja demokratskog svijeta.
Pošto se komunisti nijesu baš pretrgli da za državne objekte vade građevinske dozvole, možda crnogorski talibani u tome pronađu i neki formalni razlog, baš kao i za porodičnu kuću Mila Đukanovića, da miniraju monumentalni Njegošev mauzolej.
Osvetničko rušenje Đukanovićeve kuće u Kočanima, udaljene desetak kilometara od centra Nikšića, gdje su prve komšije udaljene više stotina metara, pa samim tim objekti ne smetaju nikome, niti bilo koga ugrožavaju, poruka je i svim vlasnicima izgrađenih objekata bez dozvole. A ima ih više od 55 hiljada u Crnoj Gori. Što iskompleksirani ulcinjski pigmejac Dritan Abazović pobjednički najavljuje.
Milo je gotov – selite se
Selektivnost se već vidi: posebno će biti na udaru oni koji se izjašnjavaju kao Crnogorci i pripadnici manjinskih naroda, odnosno ljudi iz dijaspore. Koji su glasali za Đukanovića. Poruka je jasna: Milo je gotov – selite se. Dakle, najavljuje se tiho etničko čišćenje Crne Gore.
No, novokomponovani oslobodioci Crne Gore zaboravljaju da je ona preživjela mnogo veće osvajače i zulumćare, da iza Đukanovića stoji najmanje 160.000 vjernih glasača i da ničija ne gori do zore.
Preporučeno
Pa će „ruka pravde“ vrlo brzo zakucati i na njihova vrata.
Video