Sada to nije tako i te izvjesnosti nema. Nije kriva nova metodologija niti prethodna vlast, već nedostatak vizije i ozbiljnog pristupa ovom najvažnijem prioritetu naše vanjske politike (nekima suštinski, a nekima nominalno).

KRIVOKAPIĆ POSTAO I PREGOVARAČ

„Jer kad znate šta vas čeka, onda vam je put izvjesniji. Jedino kad ne znate šta vas čeka onda vam sve može biti iznenađenje”, rečenica je koja najbolje opisuje zbunjenost u aktuelnoj vladi na čelu sa premijerom, a izgovorio ju je upravo on na presu nakon Međuvladine konferencije.

Naravno da se iz same rečenice ne može izvući nikakva mudrost, ali ona oslikava nepoznavanje materije, uopštenost pristupa i što je još gore pokazuje kolika nas neizvjesnost čeka u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Iako je premijer poput svog kolege i istomišljenika iz Srbije, sada preuzeo ulogu i pregovarača i eksperta, brine to što na Međuvladinoj konferenciji nije imao šta reći o radu svoje Vlade kada je riječ o procesu pristupanja EU.

Iako to ne mogu da vidim u saopštenjima i materijalima sa sastanaka zbog nedostatka transparentnosti, uvjeren sam da su kolege iz EU koliko toliko držale do standarda i pitale premijera da li on uopšte ima pregovarački tim, pošto su dvije trećine istinskih eksperata, a ne novopečenih i samozvanih, iz pregovaračke strukture smijenjeni, a na njihova mjesta do sada nije došao niko. Bio bih krajnje zabrinut da je bilo drugačije.

Zanimljiv je podatak da od početka rada nove Vlade nije održan nijedan sastanak Pregovaračke grupe, tijela koje okuplja pregovarače za sva poglavlja i koje treba biti zaista ekspertska potpora cijelom procesu.

Postavljaju se dva pitanja, da li je moguće da niko od ljudi koji su časno i pošteno do sada obavljali poslove na planu pregovora, nije makar za honorar mogao ostati u procesu ako su već smijenjeni sa funkcija u Vladi, kao i da li je moguće da Vlada ne može pronaći kadar od 4. decembra prošle godine da makar nekog formalno zamijene.

Iz Vlade su žustro reagovali na moje pisanje na društvenim mrežama da premijer paušalno licitira datumima ulaska u EU ne poznavajući zaista suštinu procesa, ali ne oni koji bi po vokaciji trebali, jer se jednostavno ne vide. Pitam se može li se neki prosječan građanin sjetiti ko je sada glavni pregovarač i kad su ga posljednji put vidjeli. Tragično je da sada procesom rukovode ljudi koji su kad je proces pristupanja bio u punom zamahu, mogli dobiti samo najprostije zadatke za obavljanje, jer za više nijesu ni imali kapaciteta.

Pitam se da li je premijer u okviru političkog dijaloga na visokom nivou govorio o ključnim principima nove metodologije i šta je imao i mogao reći? Da li je u okviru teme koja se tiče vladavine prava informisao kako Vlada misli ispuniti preostale preporuke Venecijanske komisije date na tužilački zakon? Da li je govorio o racionalizaciji javne uprave i meritornom sistemu zapošljavanja i napredovanja i kako je objasnio promjenu Zakona o državnim službenicima i namještenicima kojim je otvoren prostor za brutalni revanšizam i pretrpavanje državne uprave podobnim partijskim kadrovima?

Da li je na temi ekonomskih kriterijuma iznio frapantne podatke o padu BDP, gašenju radnih mjesta, porastu nezaposlenosti, gašenju državnih kompanija? Da li je na temu zajedničke vanjske i odbrambene politike objasnio da li je zaista Crna Gora na istom kursu kao do sada, jer veći dio vladajuće većine ne misli isto kao što Vlada makar deklarativno iznosi? Da li je u tom kontekstu objasnio šta znači paralelna diplomatska mreža specijalnih izaslanika ili je pak samo isticao da mu neko drugi pravi problem u kohabitaciji?

Ovu Vladu su spremno sačekala za zatvaranje najmanje tri poglavlja, a blizu ispunjenja završnih mjerila bilo je još toliko poglavlja. U javnosti o tome nijesu govorili ni premijer ni članovi pregovaračkog tima, pa se postavlja pitanje šta je strategija i šta je urađeno na tom planu ili se pošlo korak unazad? Pošto su usta puna priče o vladavini prava, da li je možda nešto urađeno na ispunjenju privremenih mjerila, ili smo pak krenuli korak unazad?

“CRVI I BUBE”

Naravno da se nije imalo šta reći jer se ništa ne radi. Vlada se umjesto suštinskim usvajanjem evropskih standarda i kvaliteta života, bavi srednjovjekovnom alhemijom i metafizikom, dok posljedice po državu postaju nepodnošljive. O posvećenosti Vlade pregovaračkim prioritetima dovoljno govori i jedan od posljednjih tekstova na sajtu o procesu pristupanju EU, na kojem se govori o prepoznavanju crva i buba kao hrane u EU i autor se pita da li mi treba da jedemo bube kao hranu. Kako stvari stoje, izgleda da ćemo jesti taman bube, jer će ova „ekspertska” svita devastirati ekonomiju i našu budućnost.

Kao nekom ko je dobar dio radnog vijeka posvetio procesu evropskih integracija, razočaran sam neznanjem i neradom koje pokazuje aktuelna vlada, ali i zabrinut što ovakav nerad i neznanje nije kritikovao niko iz civilnog društva koje bi nominalno trebalo biti još jedna brana urušavanju društvenih vrijednosti i ostvarivanju prioriteta vanjske politike, a koji su bili veoma glasni i aktivni u prethodnom periodu. Iskreno se nadam da ovo sve vide građani Crne Gore koji se od početka procesa, velikom većinom opredjeljuju za članstvo u EU gdje vide svoju i budućnost svog potomstva.

Miodrag Radović, šef kabineta Predsjednika države