Ustavno određenje crnogorskoga jezika kao službenog izraz je, kaže Kuč, građanskog karaktera Crne Gore.
“U samom nazivu službenoga jezika prepoznaje se ime države koja pripada svim njenim građanima. Taj izbor ima nadetnički smisao, jer svakome ostavlja slobodu da svoj maternji jezik imenuje u skladu sa sopstvenim jezičkim i kulturnim identitetom. U tome je i antinacionalistički smisao ovoga rješenja. Kojim god jezikom govorio, svaki građanin ima jednako pravo da kaže „moja Crna Gora“, navodi Kuč.
Ona je istakla da poštujemo srpski jezik, njegovu književnost i pravo svakoga građanina da svoj jezik naziva srpskim, te da je njegov status jezika u službenoj upotrebi zaštićen Ustavom.
“Peticija o kojoj pišem, otkriva pravi karakter vlasti ponikle iz crkvene kontrarevolucije. Crna Gora je obnovila državnost i na pragu je EU, a dio vlasti još sanja Podgoričku skupštinu. Na usnama Brisel, u srcu Zetska banovina. Zato kapelu Karađorđevića zovu Njegoševom, a slavu Tuđemila bi da izbrišu. Duklja im ruši tezu o srpskom karakteru Crne Gore.
Potpredśednik Vlade zadužen za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju ima posebnu odgovornost da javnosti objasni pravni okvir inicijative koju podržava. Momo Koprivica, međutim, poziva se na tradiciju i evropske vrijednosti, a u svojoj izjavi prećutkuje ustavne uslove za promjenu statusa jezika. Od magistra pravnih nauka očekuje se pravno obrazloženje, a od državnog funkcionera odgovornost za očekivanja koja stvara u javnosti”, istakla je Kuč.
Koprivičina poruka da srpski jezik nije uvezen, prema njenim riječima, promašuje suštinu pitanja.
“Njegovi govornici svoji su na svome, kao i svi građani Crne Gore. Ali ni crnogorski jezik nije podstanar u sopstvenoj državi. Njegov službeni status ne znači da su građani koji govore drugim jezicima manje ravnopravni, niti da je njihova kulturna baština manje vrijedna”, kazala je Kuč.
U rukama njenih promotera iz vlasti, ova peticija, kaže, postaje sredstvo pranja političkih biografija. Oni koji su radi funkcija iznevjerili ideološke zavjete sada bi tuđim potpisima da ovjere sopstvenu dosljednost.
“Od ideologije ostala im je foteljologija. Građanima obećavaju preuređenje države, a među sobom uređuju raspored śedenja. Ustav, međutim, nije koalicioni sporazum. Do člana 15 ne stiže se prečicom tako što se preko člana 13 prebaci peticija. Mogu je uredno poravnati da se riječ „crnogorski“ i ne vidi. Kad je podignu, tamo će i dalje pisati: „Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik”. A ko želi da ta rečenica glasi drugačije, moraće da pročita Ustav i do člana 157”, navodi Kuč.
Za promjenu člana 13 potrebna je, ističe, dvotrećinska većina svih poslanika, a promjena je konačna tek ako se za nju na državnom referendumu izjasni najmanje tri petine svih birača.
“Jednako je zaštićen i sam član 157, koji propisuje taj referendumski uslov. Ne može se političkom špekulacijom ukloniti brava koja državu štiti od partijske trgovine. Crna Gora, kojoj je državnost jednom ukinuta, ima razloga da temelje svojega suvereniteta čuva od prolaznih većina”, kazala je Kuč.
Pravo na zagovaranje ustavnih promjena, prema njenom mišljenju, nije sporno.
“Politički je mizerno građanima Crne Gore koji govore srpskim jezikom podgrijavati lažnu nadu da se peticijom može promijeniti njegov status, a prećutkivati uslove bez kojih je ta promjena neostvariva. Posebno kada to čini potpredśednik Vlade nadležan upravo za politički sistem. Njegova funkcija podrazumijeva obavezu da pravila objasni, a ne privilegiju da ih prećuti.
Pozivanje na istorijske udžbenike ne zamjenjuje odgovor o važećem Ustavu. Dug prema tradiciji ne oslobađa obaveze prema ustavnom poretku”, poručila je Kuč.
Dodaje da pozivanje na Evropu ne daje partijskim zahtjevima snagu evropske pravne norme.
“Hajdeger je zapisao: „Jezik je kuća bitka.“ Naša jezička kuća ima i ćirilicu i latinicu. Njena kulturna memorija baštini Miroslavljevo jevanđelje i cetinjski Oktoih — rukopisno i štamparsko znamenje civilizacije kojoj pripadamo. U njoj žive Njegoševa sloboda, Ljubišino dostojanstvo, čojstvo Marka Miljanova, Lalićevu savjest i Zogovićev otpor poniženju. Ta kuća je prevelika da bi stala u partijsku peticiju”, kazala je Kuč.
Ističe da s članstvom Crne Gore očekujemo da i crnogorski jezik dobije svoje mjesto među zvaničnim jezicima Evropske unije.
Preporučeno
“Na to bi trebalo da budemo ponosni svi, kojim god jezikom govorili. A upravo to smeta politikama kojima je uvijek smetala nezavisna Crna Gora. Država koju nijesu željeli śutra će u evropskim institucijama govoriti jezikom čije bi ime danas da potisnu u njenim sopstvenim. Crna Gora u Evropu ulazi sa svojim imenom. A ime njihove politike je — foteljoljublje prerušeno u jezikoljublje. Uvjerenja su žrtvovali za privilegije, a sada bi povjerenjem građana da plate sopstvenu nedosljednost”, zaključila je poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč.














