Video
Prema njegovoj ocjeni, crnogorska diplomatska pošta se dominatno svela na prijem protestnih nota a uzroke tih reakcija treba tražiti, kako kaže, u politici koja se svela na usvajanje nepotrebnih rezolucija, izdavanjem raznih značkica, davanjem imena ulica i sportskih objekata po onima koji su bili direktini sudionici ratova iz devedesetih, kao i raznim drugim iritantnim potezima. Vuksanović je kazao i da se ne može u EU sa sljedbenicima ratnohuškačke i osvajačke politike Slobodana Miloševića, već da je Crnoj Gori potrebna stabilna i jasna prozapadna vlast bez onih koji su foteljom čvrsto u Podgorici, a srcem na Andrićevom vencu.
Kako komentarišete odluku Ministarstva odbrane da izradi značke sa slikom školskog broda Jadran, i novu protestu notu Vlade Republike Hrvatske koja je zbog toga upućena Crnoj Gori? Kako tumačite tu odluku resornog ministarstva, odnosno zašto je sada donijeta?
Jasno je svima koliko takav potez doprinosi poboljšanju odnosa između Crne Gore i Republike Hrvatske. Česta su pitanja posljednjih mjeseci – hoće li Hrvatska dati zeleno svjetlo za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 31, a očigledno je da pojedini ministri u Vladi Crne Gore, svojim potezima sami daju odgovor na to pitanje. Jednostavno takva amblematika u ovom momentu je nepotrebna i štetna. Ona nije u duhu afirmacije odnosa, već otežavanja našeg puta prema Europskoj uniji. Možda se može takvim gestom računati na homogenizaciju biračkog tijela, ali onda ne vodite državno odgovornu politiku, već vam je krajnji domet sitno stranački interes.
Ako uz to još dodate razne pozive na ponos i dostojanstvo uz busanje u junačka prsa, a čega smo se nagledali i naslušali još devedesetih godina i to od onoga koji nas je branio od nevaljalih susjeda, tako što ih je napadao, i štitio nas od „zlog Zapada“, onda je jasna njihova pozicioniranost u ideološkom gnijezdu Slobodana Miloševića. Plodovi te politike su bili izoliranost od svijeta i društveno nazadovanje. Plodovi ove današnje politike su, u najmanju ruku, inertnost u integraciji Crne Gore u Europsku uniju.
Republika Hrvatska je protestnom notom najavila detaljnu analizu ukupne vojne sukcesije, prema kojoj joj Crna Gora duguje više od dvije milijarde američkih dolara. Kako to komentarišete?
Naša diplomatska pošta se dominatno svela na prijem protestnih nota. Podsjetiću, ne samo od Republike Hrvatske, već i od naše druge susjedne, a slobodan sam reći i prijateljske zemlje, Bosne i Hercegovine stizale su protestne note. Za tako nešto kriva je neodgovorna politika službene Podgorice koja je raznim provokacijama to proizvela. Kako smo došli do toga da s Hrvatskom koja nam je ustupila dragocjene i skupe prijevode za EU integraciju, koja nam je pomagala na ekspertskoj razini i snažno lobirala za nas u pregovaračkom procesu, dođemo do teme vojne sukcesije i dugovanja?
Odgovor je u politici koja se svela na usvajanje nepotrebnih rezolucija, izdavanjem raznih značkica, davanjem imena ulica i sportskih objekata po onima koji su bili direktini sudionici ratova iz devedesetih, kao i raznim drugim iritantnim potezima. No, siguran sam da izvođači svega ovoga nijesu ujedno i kreatori takvih ideja. Ta pamet ne staje u glave koje gledamo (ne mislim, naravno u antropološkom smislu). Njihove su samo ruke, a mozak je na drugom mjestu.
Da li će se i na koji način, po Vašem mišljenju, razriješiti „zategnuti“ odnosi između dvije vlade i možemo li očekivati podršku Republike Hrvatske kada je pitanju zatvaranje Poglavlja 31 u pregovaračkom procesu na putu ka EU?
Hrvatska od samog početka snažno podržava Crnu Goru na putu u EU. Čuli ste i nedavno izjavu ministra vanjskih i europskih poslova u Vladi Republike Hrvatske Gordana Grlića Radmana da je članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji od nacionalnog značaja za Hrvatsku. Proces pristupanja ima svoj tehnički i onaj ključni, rekao bih, sadržajni, suštinski karakter. Hrvatska i sada pomaže Crnoj Gori da bude dio Evropske unije, koliko god to neko pokušao predstaviti drukčije.
Ali, ne možete u EU s onima koji ne priznaju genocid u Srebrenici, koji vas svađaju sa susjedima, koji su zapravo sljedbenici ratnohuškačke i osvajačke politike Slobodana Miloševića. Zbog toga je Crnoj Gori potrebna stabilna i jasna prozapadna vlast bez onih koji su foteljom čvrsto u Podgorici, a srcem na Andrićevom vencu. Crnoj Gori nikada nije došlo ništa loše iz Hrvatske. Hrvati nikada nijesu dovodili u pitanje crnogorsku posebnost i identitet. Raduje me i čini ponosnim bliskost hrvatskog i crnogorskog naroda.
Kakav je položaj hrvatske zajednice Crnoj Gori i da li u aktuelnoj Vladi imate pouzdanog partnera?
Hrvatska građanska inicijativa vodi politiku koja se zasniva na principima. Shodno tome nijesmo dio ove vlade i vrijeme iza nas je potvrda da smo donijeli dobru odluku. Vratili smo vjeru da se politika može zasnivati na načelima, a ne na foteljama. Naša politika nije komplementarna s onima koji su bili protiv obnove crnogorske državnosti i koji danas ne čestitaju Dan nezavisnosti, a obnašaju najviše državne funkcije, koji su bili protiv našeg članstva u NATO, koji negiraju genocid u Srebrenici, koji bi Crnu Goru smjestili u nekakav „srpski svet“ ili „ruski svet“ i od nje napravili ono što ona nije.
Nažalost, u ovoj pluralnoj vladi oni su dominantni. Položaj hrvatske nacionalne zajednice u velikoj mjeri zavisi od politike na državnoj razini. Zbog mnogih stvari kritizirali smo sadašnju vladu i imali smo jasne razloge za to, ali kad je trebalo uputili smo i pohvalu, kao što je to bio slučaj prilikom rješavanja statusa Doma kulture Josipa Markovića u Donjoj Lastvi, jer vodimo objektivnu politiku. Prije toga bilo je i onih u vlasti i oko vlasti, koji su imali namjeru nas istjerati iz toga našeg prostora.
Kakav je, po Vašoj procjeni, generalno odnos aktelne većine prema manjinskim zajednicama u Crnoj Gori?
U aktuelnoj većini ima onih kojima su uzori propagatori propale duhovnosti svedene na retrogradne ideologije. Dok se šepure u skupocjenim automobilima „blagosiljaju“ narod neznanjem i vlastitom frustracijom neprekidno uvjeravajući kako Hrvati u Crnoj Gori ne postoje, baš kao ni Crnogorci i svi ostali. Eventualno će priznati samo one koji dijele njihovu iskompleksiranost i biti niža posluga za njihove „velike“ ideje. Razne zborovođe koji se hvale kolovođama iz Drugog svjetskog rata i dokazanim „junacima“ nad ženama, starcima i djecom, podižu spomenike po Crnoj Gori nedostojnicima i negoduju što nijesmo dio njihovog samoponiženja. Kako se u svemu tome mogu osjećati nacionalne manjine u Crnoj Gori?
Kako ocjenjujete odnos aktuelne izvršne vlasti prema poslanicima u Skupštini Crne Gore?
Mislim da u tom segmentu napredujemo. Nakon što četiri mjeseca premijer nije došao na premijerski sat, a što mu je obaveza, konačno se pojavio. Istina, nijesmo ga čuli, ali smo ga mogli gledati. Imali smo prilike viidjeti i njegov osmjeh, u produženom trajanju, što je dalo na idiličnom ozračju. Dakle, radi se definitivno o pomaku. Ima osnova za dalji optimizam, pa vjerujem da nas opet za koji mjesec neće samo počastiti svojim osmijehom, već i dati koji odgovor na ono što ga u ime građana pitamo.
Imate li informacije dokle se stiglo sa realizacijom plana za otvaranje apostolske nuncijature u PG?
Katolička crkva je najstarija institucija u Crnoj Gori i ne moram naglašavati da je odnos katoličkih vjernika prema crnogorskoj državnosti bio uvijek afirmativan. Još čujem zvona crkava diljem Kotorske biskupije koja su zvonila kada je, nakon referenduma 2006. godine, Crna Gora proglasila nezavisnost. Potpuno je prirodno da u našoj državi bude apostolska nuncijatura. Nadam se da će se to dogoditi što prije.
Fotografi i novinari Pobjede i Vijesti brutalno su napadnuti dok su radili svoj posao u Beranama, kada je otkriven i premješten u crkvu spomenik Pavlu Đurišiću. Kako to komentarišete? Ima li država kapaciteta da stane na put takvom ponašanju?
Preporučeno
Govor mržnje je nažalost postao svakodnevica, a onda se lako dalje konkretizira u nasilje. Svi smo pod dojmom posljednjeg ataka na novinare prilikom otkrivanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, a onda i njegove translacije u crkveni objekt. Ako uzmemo u obzir izostanak adekvatne reakcije policije koja je bila prisutna, onda slučaj dodatno uznemirava. Da ne govorim o onima koji bi trebali prvi stati u odbranu ugroženih i kojima bi to trebalo biti u prirodi njihovog poziva, a zapravo su kreirali takav ambijent. Svojim govorom su stimulativno djelovali na alkoholom ohrabrene pojedince da u gomili iskažu svoju agresiju. Crna Gora mora stati na kraj svim pojavama koje ugrožavaju poslenike javne riječi i tu ne smije biti selektivne reakcije.
