To je u intervjuu za Pobjedu kazao Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative, jedine stranke koja iz opozicionih redova u Skupštini Crne Gore zastupa stavove hrvatske manjine u našoj zemlji.

– Stiče se utisak da smo mi na tom evropskom putu pomalo atrofirali. Svim našim susjedima koji su aspiranti u tom procesu želim sve najbolje, ali opet, činjenica je da neki od njih grabe prema naprijed, pa se taj naš status lidera u evropskim integracijama na Zapadnom Balkanu dovodi u pitanje – istakao je Vuksanović.

Po njemu, konkurencija je uvijek zdrava, ali „nije dobro kada gubite početnu poziciju u trci i ujedno ugrožavate samu bit EU agende“.

Vuksanović potcrtava da su integracije u velikoj mjeri politički proces koji zahtijeva „mudre, pametne, državničke odluke“.

– Jasno je i da takvih odluka nije bilo u prethodnom periodu, te da smo dobili upozorenja od brojnih evropskih parlamentaraca… Ja sam optimista kao čovjek i uvijek tako gledam na stvarnost oko sebe. Ali, u ovom slučaju malo što konkretno zavisi od mene i od opozicije. Taj zadatak je sada u velikoj mjeri sveden na vlast – rekao je on, ali i ukazao na činjenicu da Crna Gora gubi zamah u toj regionalnoj trci.

U loše odluke nesumnjivo spadaju sve one koje su proteklih deset mjeseci razrušile do tada dobre međususjedske odnose Crne Gore i Hrvatske. Predstavnici dvije zemlje rade na poboljšanju, ali i dalje ima otvorenih pitanja.

– Ono što je od posebnog interesa za Hrvatsku jeste zaštita hrvatske manjine u Crnoj Gori, pogotovo pod ovim društveno-političkim okolnostima u kojima smo sada. Sve što se dešavalo prethodnih godina jasno pokazuje da su ti odnosi, nažalost, urušeni prevashodno političkim provokacijama koje su dolazile od službene vlasti u Podgorici – podsjeća Vuksanović.

Jedan od takvih primjera je odluka Javnog servisa RTCG da bude među rijetkima na svijetu koji nije prenosio sahranu pape Franja.

– Zbog onoga što je bio papa Franjo, zbog njegovih poruka, zbog vrijednosti koje je zastupao, Javni servis je trebao i morao da prenosi njegovu sahranu. Znamo da u Crnoj Gori postoji katolička zajednica, znamo koliko je kulturno nasljeđe te zajednice, koje je danas bogatstvo Crne Gore koja se time predstavlja cijelom svijetu, a mi, kao građani koji izdvajamo svoja sredstva za Javni servis, doživjeli smo jedan uvredljivi gest, da sahranu moramo gledati preko nekih drugih televizijskih kanala, a ne preko onog koji plaćamo i koji zovemo našim – ukazao je Vuksanović i dodao da smo time pokazali kako „u mnogo čemu nijesmo dio svijeta“.

U susret mišljenju koje Venecijanska komisija treba da dostavi Vladi Crne Gore povodom eventualnog „ustavnog puča“ krajem prošle godine, on podsjeća da je opozicija od početka bila za intervenciju tog tijela koje ima pravni autoritet.

– Rekli smo da ćemo prihvatiti njihov stav kakav god da bude. Ali, da li će to uraditi i kolege iz skupštinske većine, to je već pitanje za njih. Da li će oni pribjeći određenim reinterpretacijama stava koji ćemo dobiti, i to ćemo da vidimo – prokomentarisao je on.

POBJEDA: Umjesto smirivanja situacije i usmjeravanja svih snaga na aktivnosti iz evropske agende, svakodnevno svjedočimo sve dubljim podjelama. Posebno dolazi do izražaja podjela na nacionalnoj osnovi. Podsjeća li sve to na ružne devedesete prošlog vijeka?

VUKSANOVIĆ: Svjedoci smo da svi politički subjekti govore intenzivno o evropskim integracijama i o svojoj posvećenosti tom procesu. Ali, takođe smo svjedoci činjenice da se stalno nameću određene teme koje nas, zapravo, udaljavaju od evropskog puta. Posljednja takva tema koja je zaokupila našu javnost jeste Ulcinj, odnosno Velika plaža i aranžman sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

S druge strane, u javnom prostoru često čujemo poruke koje u velikoj mjeri podsjećaju na onaj narativ iz devedesetih godina prošlog vijeka. Mnogo puta sam do sada govorio o tome. Zapravo svih ovih prošlih godina, i u tom pogledu, nažalost, nije se puno promijenilo, već naprotiv u nekim segmentima je i dobilo na intenzitetu.

POBJEDA: Smatrate li to problematičnim iz ugla hrvatske manjine u Crnoj Gori?

VUKSANOVIĆ: Naravno da vidim to kao problematično, ne samo za hrvatsku manjinu u Crnoj Gori, već i za sve ljude koji žele dobro Crnoj Gori. Ne može Hrvatima u Crnoj Gori biti dobro, ako je drugima loše. Isto tako mislim i za obratno. Istina je, manjine su najsenzibilnije na određene društveno-političke potrese i oni su, na jedan način, indikator svih tih pojava koje ugrožavaju građansku bit našeg društva.

Ali, već sam govorio da postoji puno tih fenomena koji podsjećaju na devedesete. Što se tiče Hrvata, postoji jedna važna razlika u odnosu na te ratne godine. Hrvati više nijesu neorganizovani kao što su tada bili, a Republika Hrvatska nije opterećena ratnim dešavanjima. To je sada država koja svakim danom stiče sve više kredibiliteta u međunarodnoj javnosti i jako je posvećena opstanku hrvatske nacionalne zajednice u Crnoj Gori, na čemu sam zahvalan i premijeru Andreju Plenkoviću i ostalim institucijama u Republici Hrvatskoj.

POBJEDA: Kada govorimo o manjinama osvrnimo se na Vašu konstataciju da to što RTCG, kao servis svih građana, nije prenosio sahranu pape predstavlja neprimjeren odnos prema katoličkoj zajednici u Crnoj Gori i šire. Možemo li reći da to pokazuje da postoje oni koji su „više jednaki od drugih“, kako u Javnom servisu, tako i u pojedinim državnim institucijama? 

VUKSANOVIĆ: Bio sam u Vatikanu na sahrani pape Franja. Vidio sam zastave iz cijelog svijeta, ljude sa svih meridijana, veliki broj televizijskih kuća. Taj događaj je bio svjetski događaj. Ali, nažalost, Javni servis je pokazao da mi ipak u mnogo čemu nijesmo dio svijeta. Da ne postoji nijedan katolik u Crnoj Gori i da ne postoji nijedan kamen koji smo mi ugradili u temelje današnje moderne Crne Gore, zbog onoga što je bio papa Franjo, zbog njegovih poruka, zbog vrijednosti koje je zastupao, Javni servis je trebao i morao da prenosi njegovu sahranu.

Znamo da u Crnoj Gori postoji katolička zajednica, znamo koliko je kulturno nasljeđe te zajednice, koje je danas bogatstvo Crne Gore, koja se time predstavlja cijelom svijetu, a mi, kao građani koji izdvajamo svoja sredstva za Javni servis, doživjeli smo jedan uvredljivi gest, da sahranu pape Franja moramo gledati preko nekih drugih televizijskih kanala, a ne preko onog koji plaćamo i koji zovemo našim.

POBJEDA: Što vidite kao neophodne dalje korake kako bi se poboljšali međudržavni odnosi Hrvatske i Crne Gore?

VUKSANOVIĆ: Kao što je poznato, konsultacije na nivou ministarstva vanjskih poslova obje države su nedavno započele. Postoje određena pitanja na kojima treba raditi i ulagati napore. Ono što je od posebnog interesa za Hrvatsku jeste zaštita hrvatske manjine u Crnoj Gori, pogotovo pod ovim društveno-političkim okolnostima u kojima smo sada.

Ne možemo nikad zanemariti činjenicu da je Hrvatska davala ogroman doprinos evropskim integracijama Crne Gore, koji se ogledao u stručnoj pomoći, lobiranju, ustupanju skupocjenih prevoda i svega što je poznato javnosti. Na Crnoj Gori je da pokaže dobru volju ne samo na verbalnom, već i na konkretnom planu.

Hrvatska građanska inicijativa se zalaže za najbolje moguće odnose između dvije države i stalno daje doprinos u afirmisanju tih relacija. Ali, sve što se dešavalo prethodnih godina jasno pokazuje da su ti odnosi, nažalost, urušeni prevashodno političkim provokacijama koje su dolazile od službene vlasti u Podgorici.

POBJEDA: Stav Venecijanske komisije o penzionisanju sutkinje Ustavnog suda, te „ustavnoj krizi“ koja je dovela do toga da opozicija blokira rad parlamenta, biće poznat u drugoj polovini maja. Da li će to mišljenje proizvesti bilo kakve posljedice po dalji rad Skupštine Crne Gore, posebno vladajuće većine?

VUKSANOVIĆ: Opozicija je, vođena odgovornošću, problematizovala sve ono što se dešavalo na Ustavnom odboru kada je parlament, kao jedna od grana vlasti, zapravo preuzeo ingerencije druge grane vlasti, u ovom slučaju sudske. Jasno je da to nije ustavno i da nije dobro.

Od samog početka i potpisivanja sporazuma, kažem to u ime cijele opozicije, bili smo za intervenciju Venecijanske komisije kao tijela koje ima odgovarajući pravni autoritet. I rekli smo da ćemo prihvatiti njihov stav kakav god da bude.

Ali, da li će to uraditi i kolege iz skupštinske većine, to je već pitanje za njih. Da li će oni pribjeći određenim reinterpretacijama stava koji ćemo dobiti, i to ćemo da vidimo. Svakako, sve se odvija pred očima naše i međunarodne javnosti, što znači da će imati i odraza u toj istoj javnosti. Tako će građani vidjeti ko se odgovorno, a ko neodgovorno ponaša prema ovako ozbiljnim i važnim pitanjima.

POBJEDA: Da li ste optimista ili pesimista u pogledu zatvaranja svih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. i pridruživanja Crne Gore EU 2028. godine, posebno u svjetlu izjava pojedinih evroparlamentaraca koji smatraju da novih članica neće biti prije 2030. godine?

VUKSANOVIĆ: Ulazak Crne Gore u EU je jedan od strateških ciljeva Hrvatske građanske inicijative, koje smo zapisali još kada smo se politički osnovali prije pune 23 godine i snažno se zalažemo za to.

Jasno je da je to u velikoj mjeri politički proces i da zahtijeva mudre, pametne, državničke odluke. Jasno je takođe,i da takvih odluka nije bilo u prethodnom periodu, te da smo dobili upozorenja od brojnih evropskih parlamentaraca da ćemo teško ispuniti taj cilj do 2028. godine. Ako pogledamo tehnički dio aspekta pridruživanja, koji je uvijek lakši u odnosu na ovaj politički, i tu opet imamo puno posla.

Mnogo je svih tih pojava koje uznemiravaju naše građane i stiče se utisak da smo mi na tom evropskom putu pomalo atrofirali. Ja svim našim susjedima koji su aspiranti u tom procesu želim sve najbolje, ali opet, činjenica je da neki od njih grabe prema naprijed, pa se taj naš status lidera u evropskim integracijama na Zapadnom Balkanu dovodi u pitanje. Prvenstveno tu mislim na Albaniju. To je zdrava vrsta konkurencije, ali nije dobro kada gubite početnu poziciju u trci i ujedno ugrožavate samu bit EU agende.

Ja sam optimista kao čovjek i uvijek tako gledam na stvarnost oko sebe. Ali, u ovom slučaju malo što konkretno zavisi od mene i od opozicije. Taj zadatak je sada u velikoj mjeri sveden na vlast. Opozicija sve ovo vrijeme daje konstruktivan doprinos tom procesu. Da ne podsjećam na sve što smo uradili i bili za određene zakone koji su trebali da doprinesu našoj evropskoj integraciji. Siguran sam da će opozicija i dalje raditi sve što je do nje da što prije budemo dio zajednice evropskih naroda. Ali pitam: koliko se u posljednje vrijeme spominje proces evropskih integracija? Svako malo nam izlaze određene teme koje skreću fokus sa tog važnog procesa na nešto drugo.

Prije smo spominjali Rezoluciju o Jasenovcu, danas govorimo o Mohamedu Alabaru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima i o nezadovoljstvu građana Ulcinja koji protestuju zbog tog mogućeg angažmana. I sve će to prije doći na red. Za to vrijeme, na političkom polju imamo one koji su samo deklarativno „za“, a u emocionalnom smislu su skloni nekim drugim integracijama, nekim „svetovima“ i nekim modalitetima koji su donijeli ovom prostoru nazadnost, rigidnost i sve ono što smo gledali prije tridesetak godina.

Mandić sa istomišljenicima da oda počast u Srebrenici, kao što državni vrh Hrvatske to radi u Jasenovcu

POBJEDA: Prošle sedmice je prvi put obilježen Dan sjećanja na žrtve koncentracionih logora, koji se vezuje za spornu Rezoluciju o Jasenovcu, usvojenu u Skupštini Crne Gore u junu prošle godine. Ceremonija je održana u objektu Srpske pravoslavne crkve u Doljanima, a zatim u državnoj Vili „Gorica“, a domaćin je bio predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Može li to imati neke nove reperkusije u odnosima Hrvatske i Crne Gore?

VUKSANOVIĆ: Rezolucija o Jasenovcu je bila manevar kao odgovor na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici koja je, podsjećam, donijeta na međunarodnom nivou na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Onda se na dnevni red crnogorskog parlamenta stavila Rezolucija o Jasenovcu kako bi se na taj način skrenula pažnja naše javnosti na drugu temu i kako bi došlo do poremećaja u odnosima između zvanične Podgorice i Zagreba.

Toga dana, 22. aprila, čitav državni vrh Republike Hrvatske je bio u Jasenovcu. Na čelu kolone je bio predsjednik Vlade Plenković, do njega je bio presjednik Republike Zoran Milanović, zatim svi ministri i neki bivši predsjednici. Na taj način Hrvatska je dostojanstveno komemorisala sav užas koji se desio u Jasenovcu.

A oni koji su usvajali Rezoluciju o Jasenovcu u crnogorskoj skupštini zapravo su pokazali da ne poštuju žrtve Jasenovca, jer su im one poslužile za manevar zbog usvojene Rezolucije u Srebrenici. I ironija je da oni koji ne priznaju genocid koji se, nažalost, desio devedesetih godina u Srebrenici, drže ili pokušavaju da drže lekcije onima koji su procesuirali ružan dio prošlosti i svake godine se sjećaju užasa i zločina koji se desio u koncertnom logoru Jasenovac.

Neka Mandić sa svojim istomišljenicima pođe u Srebrenicu i oda počast srebreničkim mučenicima, kao što to u kontinuitetu radi državni vrh Hrvatske u slučaju Jasenovca.