Vaša žustra reakcija u Skupštini Crne Gore, gdje ste skrenuli pažnju predsjedniku Parlamenta da povede računa o tome da se ne vrijeđa identitet druge države te kategorično poručili da Republika Srpska nije niti će ikada biti država, odjeknula je u BiH. Što Vam je najviše zasmetalo?

Vuksanović-Stanković: Nova vlast od uspostavljanja i pored Sporazuma kojim su se obavezali da će poštovati međunarodne obaveze Crne Gore, raznim potezima i gestovima pokušava da dovede u istu ravan BiH kao suverenu državu i Republiku Srpsku kao dio BiH. Prilično se vješto u raznim velikodržavnim krugovima provlači taj opasni narativ o Republici Srpskoj kao državi.

Sve je to dio jedne sinhronizovane političke agende pod radnim nazivom “srpski svet”, što je samo romansirana verzija koncepta “Svi Srbi u jednoj državi”. Jedinstvena BiH je uslov stabilnosti regiona, i to BiH koja će biti funkcionalna, a ne permanentno paralisana od onih koji kroz stalnu opstrukciju žele da je podrivaju. Nova odluka predsjednika SAD-a Džoa Bajdena o sankcijama protiv svih koji rade na destabilizaciji regiona je odlična opomena svim neprijateljima stabilnosti regiona, a time i BiH.

Nedavno ste kritikovali posjetu premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića bh. entitetu Republika Srpska, kada nije bila istaknuta zastava Bosne i Hercegovine, mislite li da su takve stvari slučajne ili se iza svega krije neka namjera?

Vuksanović Stanković: Ova vlast je nevoljno morala da prihvati međunarodne obaveze države i njenu vanjsku politiku. To je urađeno pod određenim pritiskom Zapada nakon izbora. Kada nešto radite nevoljno i to samo zato što neko drugi traži od vas i kad je to stvar trenutnog političkog oportuniteta, a ne vrjednosnog odnosa, onda tražite razne načine kako to da izigrate.

U konkretnom slučaju, naravno, ne radi se o slučajnosti. Jednako tako nije bila slučajnost kada je premijer Krivokapić početkom godine čestitao neustavni Dan Republike Srpske. Zaključak je da ispravno vrijednosnu politiku ne mogu voditi oni koji u tu politiku ne vjeruju i iza kojih stoje adrese koje neskriveno i direktno ruše tu politiku. Tu, prije svega, mislim na vlast u Beograd i SPC, koji su direktni sponzori i osnivači ove crnogorske vlade.

Kako komentirate presudu generalu Ratku Mladiću, je li kazna zaslužena?

Vuksanović Stanković: Potvđivanjem presude Ratku Mladiću za genocid i zločin protiv čovječnosti i definitivno je ostvarena pravda za sve nevine žrtve suludog i anticivilizacijskog velikodržavnog projekta, koji je, nažalost, obilježio ove prostore u prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka. Ovom presudom udaren je i trajan pečat jednoj zločinačkoj politici koja je razorila onu bivšu zemlju, proizvela mržnju i sukobe koji su doveli do najtragičnijih bilansa nakon Drugog svjetskog rata.

Nevine žrtve, njihove porodice i najbliži presudom su dobili makar moralnu satisfakciju da će jedan od glavnih arhitekata zločina biti kažnjen doživotnom kaznom zatvora. Da nam se nikada više ne ponovi Srebrenica i razna druga stratišta u kojima je ugašeno hiljade nevinih života. SDP će biti tu, kao i u tom zlom vremenu, da upozorava i podsjeća gdje mogu da dovedu politike zasnovane na nacionalšovinizmu, mržnji i netoleranciji kako bismo gradili otvorena demokratska društva u kojima će naše različitosti biti naše bogatstvo, a ne naše prokletstvo. Očekujem da će presuda biti upozorenje i mnogim današnjim usijanim glavama u regionu, koji mogu i da pomisle da, nakon svih ratnih strahota, reinkarniraju velikodržavnu politiku i ideologiju kojoj je presudio čitav civilizovani svijet.

Javnost u BiH sa posebnom pažnjom prati događaje u Crnoj Gori. Zbog čega još nije usvojena deklaracija o genocidu u Srebrenici, ko su glavni krivci?

Vuksanović Stanković: Pitanje Srebrenice je civilizacijski test našeg društva – to nije političko ili, ne daj, Bože, dnevnopolitičko pitanje – ovo je civilizacijsko pitanje. Svako ko negira ili umanjuje zločin genocida ili ga nemušto tretira, mora znati da time čini neoprostiv grijeh prema nevinim žrtvama. Ili svako ko nakon nemušte osude stavi riječ „ali“ pa krene u relativizaciju zločina, neka zna da kreira ambijent u kojem se zločin može ponoviti. Imate u Crnoj Gori svojevrsni paradoks, jedan narativ koji dolazi od nove vlasti, pa čak i od onih tzv. građanskih partija u njoj, da se tema Srebrenice zloupotrebljava.

E, sad, tim i takvima ne smetaju njihovi koalicioni partneri koji otvoreno negiraju genocid i slave Ratka Mladića, već im smeta kada to pitanje neko aktuelizuje. Valjda u njihovoj predstavi to pitanje nije toliko važno i zato ga ne treba pokretati. Kao da bi se to pitanje pokretalo da ova vlast i svi njeni konstituenti imaju jasan stav o genocidu. Kao da je kriv neko drugi za to do oni sami, kao da je kriv neko drugi, a ne Leposavić i njegova ideologija, što je ministar pravde jedne države koja želi u EU, negirao genocid. Ali, Crna Gora pod novom vlašću je postala, pored uvođenja opasne politike, i teatar apsurda.

Koliko su opasne izjave srbijanskih političara o “srpskom svetu”. Kako gledate na osovinu Vučić – Dodik, koja prijeti destabilizaciji na našim prostorima. Prijeti li opasnost od izbijanja novih sukoba u regiji?

Vuksanović Stanković: Odluka predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Džozefa Bajdena da njegova administracija uvede sankcije svima u regionu koji pomisle da se igraju promjene granica i destabilizacije regiona, odlična je opomena novim-starim arhitektima i planerima “srpskog sveta” da smanje svoje političko-nacionalističke doživljaje i apetite. Vjerujemo da je ova odluka primarno usmjerena prema radikalskoj – SPS vladi u Beogradu koja u posljednje vrijeme sve češće i drskije atakuje na susjedne države, prvenstveno na Crnu Goru, čiji značajan dio vlasti drži pod punom kontrolom. Naravno, i prema Dodiku kao neizostavnom elementu te politike, koja destruktivno djeluje u BiH i otvoreno radi na njenom razbijanju.

Nema sumnje da bi aktuelna vlast u Beogradu mogla izazvati sukobe da nije uloge međunarodne zajednice, koja se i pored svih grešaka ipak bavi regionom, a mnogo je naznaka koji ukazuju da će se tek baviti. Velikodržavni koncept, da bi uspio, mora prethodno izazvati i isprovocirati sukobe. Tom konceptu ne odgovaraju uređena, građanska društva koja streme EU i NATO i normalnom suživotu. Recept je isti iz devedesetih, toliko je sve slično i isto – od narativa, poruka, priče o ugroženim Srbima, negiranju drugih nacija da ponekad pomislite da ste se kroz neku vremensku mašinu vratili u 1991. godinu.

Ne tako davno aktivno ste sudjelovali u demonstracijama u kojima je tražena ostavka Mila Đukanovica i tadašnjeg premijera Duška Markovića. Jeste li tada mogli pretpostaviti da će se na vlasti naći poklonici četničkog pokreta, neofašisti i da će SPC dobiti tako snažan utjecaj u političkim zbivanjima?

Vuksanović Stanković: Naravno da ne, jer smo se mi zalagali za smjenu vlasti koja je bila veoma loša, a u zadnjih nekoliko godina pokazala značajan stepen autokratskih tendencija, uz zaustavljanje procesa evropskih integracija. Crna Gora je dobila ocjenu od relevantnih zapadnih institucija i organizacija da je zarobljena država, a istovremeno je ekonomija kreiranja spram želja tajkuna, a ne građana.

I s druge strane, neću biti lažno skromna pa da ne spomenem da je s učešćem SDP-a u vlasti Crna Gora bila demokratskija, pravednija i ekonomski uspješniija. Promjena vlasti na osnovama koje je propagirao SDP bi bila vrijednosno zapadna, vrijednosno emancipatorska, socijalno i ekonomski odgovorna i zbog toga nam je žao što do toga nije došlo.

Zanimljivo je da ste tada u istom paketu tražili i ostavku Ivice Stankovića, glavnog državnog tužioca Crne Gore. U tome, zapravo, ne bi bilo ništa neobično da tužilac Stanković nije i Vaš suprug!?

Vuksanović Stanković: Ja sam svoju političku karijeru gradila autonomno, kao univerzitetska profesorica i dugogodišnja poslanica Socijaldemokratske partije, čija sam poslanica u trećem mandatu. Svoj privatni život sam uvijek smatrala upravo takvim – privatnim. A svoj stav o radu svih institucija, uključujući i VDT, više puta sam javno iznijela i stala iza tog stava.

Kako danas gledate na bivšu vlast, koja je Crnu Goru uvela u NATO i koja je imala odlične odnose sa svim svojim susjedima, izuzev sa Srbijom? Je li bivša vlast bila bedem Crnoj Gori da postane dio projekta zvaničnog Beograda “srpski svet”?

Vuksanović Stanković: Poziv za ulazak u NATO je Crnoj Gori stigao uz veliki rad i doprinos SDP-a i tadašnjeg predsjednika Skupštine i naše partije Ranka Krivokapića 1. decembra 2015. Poslije toga je naša partija odlučila da zbog ekonomskih i socijalnih promašaja, kao i korupcionaških afera, napusti vlast.

Ali, ako je što dobro uradila bivša vlast, onda je to želja za odličnim odnosima sa svim susjedima, uključujući i Srbiju. Crna Gora je proteklih par decenija bila temelj dobrosusjedskih odnosa u našoj regiji, mjesto susreta i saradnje za sve zemlje i lidere. Nažalost, danas se pokazuje da je nova većina, suštinski, marionetska tvorevina Aleksandra Vučića, napravljena ne kleronacionalističkim osnovama.

Mislite li da je moguća neka vrsta “balkanskog proljeća”, uz pomoć civiliziranog svijeta i organiziranje zajedničke političke, ekonomske i kulturne (r)evolucije da se jednom zasvagda zatre revizija historije u režiji nacionalista i šovinista u vlasti i opoziciji na prostorima bivše Jugoslavije?

Vuksanović Stanković: Mislim da je sve ovo što se dešava dovelo da se ogroman broj veoma vrijednih, časnih i pametnih ljudi aktivno uključi u društveni i politički rad kako bi se spriječilo bujanje velikodržavnog nacionalizma i brutalna revizija istorije ovog područja. Zbog toga vjerujem u sve te fine ljude, kojima je preko glave podjela i mržnje, da će nadvladati one koji bi da nas vrate u srednji vijek, ma ko oni bili.

Prva ste žena u istoriji Crne Gore koja je bila kandidat za predsjednicu države, na kraju ste bili treći, planirate li novu kandidaturu?

Vuksanović Stanković: O tome je još rano govoriti, ali sam sigurna da vrijeme SDP-a i svih nas u timu tek dolazi i da ćemo u budućnosti imati što da pokažemo i doprinesemo razvoju naše zemlje. Trenutno, moj jedini interes je očuvanje građanske, multietničke i evropske Crne Gore.