Standard, takođe, saznaje da je program buduće vlade u završnoj fazi te da su magistralne smjernice već postavljene. Vlada bi oročila svoj mandat na 12 mjeseci, a prvi zadatak bi bio deblokada sudstva i tužilaštva, čime bi bio odblokiran i nastavak pregovora sa EU. Drugi zadatak manjinske vlade je da pripremi izbore, odnosno da završi priču oko izbornih zakona, definiše i iščisti birački spisak, kao i da utvrdi pravila.
Pitanja koja bi mogla biti kočnica za manjinsku vladu, poput Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom i projekta “Otvoreni Balkan”, ostaće otvorena za širu javnu raspravu. Većina učesnika u pregovorima oko manjinske vlade mišljenja je da bi te odluke trebala donositi naredna vlada koja će imati veći legitimitet od ove. Dakle, kompromis bi mogao biti napravljen na način što bi se Temeljni ugovor sa SPC i Otvoreni Balkan tretirali kao pitanja koja treba ozbiljno pretresti i odluku o njima dobiti sa što većim stepenom podrške.
Suverenističke stranke ne mogu prenebregnuti činejnicu da glavni zapadni saveznik – SAD, Otvoreni Balkan smatra dobrom pričom za region i Evropu, te da se ta ideja, koliko god izgledala kao podvala evropskom putu CG, mora sagledati sa svih strana i pažljivo analizirati.
Jedan od prvih zakona koji će nova vlada predložiti parlamentu je onaj o porijeklu imovine. Za taj zakon bi bilo logično da glasaju svi, DPS kao dio projekta manjinske vlade kao i buduća opozicija DF i Demokrate.
Nećemo nište novo reći, već ponoviti da je prolongiranje promocije manjinske vlade uslovilo unutarpartijsko usaglašavanje Socijalističke narodne partije, čijih nekoliko odbora, i to onih značajnijih, ima rezervu prema ulasku u vladu koju bi podržao i DPS. Sjednica GO SNP-a više puta je odlagana kako bi vrh partije, kroz odbore, probao da ubijedi nekoliko skeptika da je manjinska vlada dobar put i za SNP ali i za Crnu Goru.
Nije tajna da su poslanici te partije, njih pet, kao i svi značajniji kadrovi, poput direktora Fonda za zdravstvo Dada Šćekića naklonjeni ulasku SNP-a u manjinsku vladu. Otuda je i nerazumljivo kolebanje i strah lidera Vladimira Jokovića da povuče potez i skrati priču koja je počela onog trenutka kada je SNP potpisao Memorandum o saradnji zajedno sa albanskim i bošnjačkim strankama, kao i sa pokretom URA.
Utjerivanjem straha članovima Socijalističke narodne partije bave se njihovi dojučerašnji partijski drugovi iz Demokratske Crne Gore kao i Demokratskog fronta, koji nijesu propustili nijednu priliku da naglase da je riječ o odluci “za Mila ili Momira”, sugerišući da bi SNP odlukom da kohabitira sa idejom manjinske vlade zapravo izdala izvorne principe partije.
Podsjetimo da je Socijalistička narodna partija u svojoj istoriji prošla kroz više partijskih dijeljenja, te su tako iz nje izašle i DNP Predraga Bulatovića i Milana Kneževića, kao i Demokrate sa liderom Aleksom Bečićem. Tadašnja cijepanja partija nijesu nastajala zbog odluka “Milo ili Momir” već isključivo zbog borbe za unutarpartijsku prevlast. I nakon svih turbulencija SNP je opstao kao respektabilan partijski faktor sa pet poslanika u parlamentu i jakom infrastrukturom na terenu.
Dakle, od odluke SNP-a zavisi budući sastav manjinske vlade koji bi trebao da ima 18 resora. U vladu bi, ušla koalicij Crno na bijelo, SNP-a, Bošnjačka stranka i albanske partije. Status SD-a i SDP-a za sada nije definisan ali ukoliko SNP ispadne iz igre onda su i oni sigurni članovi vlade. Osim ministarskih mjesta za SNP je predviđeno i mjesto predsjednika Skupštine, a sama raspodjela resora nije do kraja definisana.
Preporučeno
Video