„Građani treba da znaju da nijesu dužni odgovarati na identitetska pitanja koja se tiču etničke, nacionalne pripadnosti ili vjeroispovijesti. Popisivači moraju to da im kažu“, ističe pravnik Veselin Radulović.

Adresa za žalbe može biti i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda.

„Niko ne smije bilo koga, ne samo prinuđavati, nego i nagovarati ili nuditi nepristojne pogodbe, kako bi se izjasnio onako kako ne želi. To je ključna okolnost oko koje svi moramo da se slozimo. Popis kao obaveza – da, ali javni autoriteti ne mogu zahtijevati podatke o vjeri, naciji i etničkoj pripadnosti građana“, objašnjava ombudsman Siniša Bjeković.

Kazne do 500 eura

Prema nedavno usvojenom Zakonu, ukoliko popisivač zloupotrijebi podatke, moraće da odgovara novčanom kaznom od stotinu do 500 eura. Iste kazne važe i za građane koji odbiju da učestvuju u popisu i ne odgovore na sva pitanja. Izvor Gradske televizije iz Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu kaže da praksa kažnjavanja građana ne bi trebalo da važi u demokratiji. Saglasni su i u opoziciji.

„Od popisa se pokušava napraviti politički ring. To je metod prisile aktuelne parlamentarne većine kako bi nas dijelila na ove ili na one. U skladu sa tim, mogla bi se vršiti i selekcija prilikom dobijanja posla ili ostvarivanja drugih prava koja bi po Ustavu trebalo da su jednaka za sve građane“, kaže Nikola Zirojević iz SD-a.

I u regionu ima istih primjera, konkretno u Bosni i Hercegovini, na posljednjem popisu.

„Bilo je značajno pitanje o nacionalnosti, vjeri, jeziku. Etno-nacionalna perspektiva ima značajne refleksije na politički život u Bosni i Hercegovini“, navodi dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo.

I pravnik Radulović upozorava da lideri partija koriste popis da bi produbili političke podjele i sa dnevnog reda sklonili ključna pitanja koja ne žele ili ne umiju da riješe.

„Bilo bi interesantno prikupiti statističke podatke koliko je mladih ljudi u prethodnoj deceniji ili više napustilo Crnu Goru zbog partitokratije, korupcije, nesposobnosti i neozbiljnosti političkih partija i elita koje nam serviraju samo nacionalne podjele. Plašim se da je ovaj korak u tom pravcu“, ukazuje Radulović.

Ne žuriti sa popisom

Sagovornici Gradske pitaju i čemu žurba, pa je popis nužno održati na proljeće naredne godine.

„Žuri se zbog toga što neko želi da, sa pozicija moći koje trenutno pokriva, produbi jaz u Crnoj Gori i da se razdvoji ono malo građanskog tkiva koje je ostalo u državi. Mi smo predložili da popis bude od 1. do 15. novembra iduće godine. To je vrlo rasterećen period u političkom smislu, jer ne bi trebalo da imamo izbore“, objašnjava Zirojević.

I Bjeković je saglasan da sa popisom ne treba žuriti.

„U Njemačkoj se održavanje popisa pomjerilo sa 2020. na 2022. godinu, pa nije propala država. Ne govorim da treba izabrati drugi datum, već da društveni uslovi moraju biti mirni kako bi se građani bez pritiska izjasnili o svim pitanjima“, rekao je Bjeković.

Popis je obavezan i u Poljskoj, Portugalu i drugim zemljama EU, ali većina njih ne pita građane o etničkoj pripadnosti, navodi Bjeković i zaključuje da nije važno samo postići dogovor oko deblokade Ustavnog suda i drugih institucija, već i o popisu koji se tiče svih građana.