Pregovori u turskoj Antaliji trebali su da se završe još u petak, alis u nastavljeni tokom vikenda. Turska i Australija, koje su predsjedale konferencijom, pokušavale su pronaći kompromis između država s različitim interesima, ali njihov posljednji prijedlog nije dobio potrebnu podršku.
Turski predsjedavajući konferencije Murat Kurum na završnoj je plenarnoj sjednici potvrdio da sporazum nije usvojen.
„Jasno je da u ovoj dvorani postoje strane koje se protive tekstu. Uviđamo da ne postoji konsenzus o ovom dokumentu. Stoga odluke nisu usvojene”, rekao je Kurum.
Neuspjeh pregovora dolazi u godini koju su obilježile teške posljedice globalnog zagrijavanja, uključujući ekstremne vrućine u Evropi i poplave izazvane otapanjem lednika u Nepalu.
Istovremeno su klimatski pregovori ostali u sjenci ratnih sukoba i rastućeg nezadovoljstva građana zbog visokih životnih troškova. Ti su problemi dodatno otežali postizanje dogovora o mjerama koje bi zahtijevale velika ulaganja i promjene u ekonomiji.
Posljednji veliki neuspjeh na klimatskim pregovorima UN-a dogodio se 2009. godine u Kopenhagenu. Tada države nisu uspjele konsenzusom usvojiti Kopenhaški sporazum, što je bio ozbiljan udarac međunarodnim nastojanjima da se ograniči globalno zagrijavanje.
U Antaliji su Australija, koja je predvodila pregovore, i Turska kao domaćin konferencije pripremile nekoliko verzija završnog dokumenta.
Pokušavale su uskladiti zahtjeve zemalja koje najteže pogađaju klimatske promjene s interesima država čija ekonomije snažno zavise od proizvodnje ili potrošnje uglja, nafte i prirodnog gasa.
Jedna od glavnih prepreka dogovoru bio je zahtjev brojnih država da se u završni dokument izričito uključi poziv na postupno napuštanje fosilnih goriva. Takvoj su se formulaciji usprotivile zemlje proizvođači nafte, među kojima je Saudijska Arabija. S druge strane, države koje traže odlučnije klimatske mjere smatrale su da dokument bez jasnog spominjanja fosilnih goriva nije dovoljno ambiciozan.
Posljednja verzija teksta prvi je put izričito priznala da svijet ide prema prekoračenju granice globalnog zagrijavanja od 1.5 Celzijevih stepeni, čije su se poštovanje države obvezale da osiguraju Pariškim sporazumom. Dokument je zato pozivao na brži razvoj tehnologija za uklanjanje ugljen-dioksida iz atmosfere. Cilj bi bio da se nakon mogućeg prekoračenja temperaturne granice globalno zagrijavanje s vremenom ponovno smanji.
Ipak, kritičari su smatrali da takav pristup nije dovoljan i da se sporazum mora snažnije usmjeriti na smanjivanje korištenja fosilnih goriva.
Osim fosilnih goriva, države se nisu uspjele usuglasiti ni oko novog cilja za ubrzavanje elektrifikacije, odnosno povećavanja udjela električne energije u ukupnoj potrošnji energije.
Sporna je bila i finansijska pomoć zemljama u razvoju. Dio država tražio je jasnije obaveze o isplati ranije obećanih sredstava, koja bi im trebala pomoći u smanjivanju emisija gasova i prilagođavanje klimatskim promjenama. Neslaganja oko tih pitanja ostala su neriješena i nakon što su predsjedatvajući konferencije više puta mijenjali tekst pokušavajući osigurati podršku svih učesnika.
Neuspjeh konferencije u Antaliji predstavlja ozbiljan udarac međunarodnoj klimatskoj saradnji, posebno u trenutku kada naučnici upozoravaju na ubrzavanje globalnog zagrijavanja.
Preporučeno
Ipak, izostanak završnog sporazuma ne poništava obveze koje su države preuzele na prethodnim klimatskim konferencijama. Na snazi ostaju i postojeći tehnički i pravni okviri koji uređuju međunarodno djelovanje protiv klimatskih promjena.















