Nakon operacije koju je imao nada se da će najkasnije u oktobru biti spreman da ponovo zaigra, te da će saigrači izboriti Svjetsko prvenstvo.

Nije, kaže, vjerovao da će otići na Evropsko prvenstvo: “Mislio sam da je Sima neprikosnoven i nijesam bio siguran da ću otići. Ali ta utakmica protiv Kuvajta bila je presudna i tu sam skrenuo pažnju”.

Nije mogao da odgovori zašto baš rukomet od svih sportova, ali da ipak sebe nije vidio ni u jednom drugom sportu.

“Drug me eto pozvao da idemo kod Gorana Đukanovića, jer je otvorio akademiju. Roditeljima je bilo to ajde bolje da idem, nego da sam na ulici. I korak po korak, nađe se klub koji se zainteresuje. Nakon Lovćena sam otišao u Njemačku, ali nijesam mogao dobiti papire. Tamo je to jako teško ako nije prva liga. I onda je iskočila ponuda Željezničara iz Niša”, rekao je Nikola.

Prisjeća se da je u Lovećn otišao sa 16-17 godina: “Otac me pune dvije godine svaki dan iz Podgorice vozio na Cetinje i čekao, pa vozio nazad. Ako je on mogao da se žrtvuje toliko, bilo bi nekorektno sa moje strane da ja odustanem nakon prve prepreke”.

Preporučeno

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

Upozorenje za kupače na Jadranu: More preplavile opasne meduze

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

ĐEKA ZA STANDARD: Ujedinjenje svih Albanaca bilo bi dobra stvar, ali su trenutno male šanse za to

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

Nekad, kaže Nikola, mora čovjek da se strpi i da ćuti i radi: “Nikad nijesam pomislio da mi je dosta rukometa i da završavam, znao sam da će bolja situacija doći, da neko sve to gleda gore i da će da se vrati”.