Rođen je u Baru, radio je u Primorci i Mornaru, imao je avanture na Kosovu i Francuskoj, magična igra pod obručima ga je odvela u daleki Iran i bio je nadomak ostanka u ovoj azijskoj zemlji.
Preporučeno
Međutim, zvala ga je Budućnost, vratio se u Podgoricu i doživio zvjezdani uspon. Predan, posvećen, skroman i uvijek samokritičan, provodeći sate i sate sa nekim novim klincima u dvorani dobio je priliku koju je dugo čekao i koju je zgrabio. Zvanično, od 18. oktobra postao je kormilar plavog broda. Petar Mijović, 37-godišnji trener koji preuzeo ekipu, donio nevjerovatnu energiju, podigao je i zagospodario regionalnom košarkom. U intervjuu, koji smo dogovorili u jednom pozivu, za Dnevne novine popularni Peko se prisjetio početaka u gradu pod Rumijom, kako je vozom dolazio u Podgoricu da gleda treninge Gorana Polija Bojanića koji je vodio “plave”, kako je preko noći odlučio da će biti trener, pričao o svemu što nosi Budućnost…
LUD ZA SPORTOM, KOLEKCIJA TEMPA
Trenersku karijeru Mijović je počeo 2002. godine i iako još uvijek mlad ima bogato iskustvo iza sebe. Petre, kako je sve krenulo? Kada si odlučio i rekao sebi – “želim da budem trener”.
“Sportista sam od malih nogu. Košarka profesionalno, a veliki broj sportova privatno. Volim rukomet, vaterpolo, što je možda čudno, fudbal da ne pominjem. Dan danas kući imam pa možda i najveću kolekciju Tempa. Krenuo sam sa fudbalom, trenirao sam tenis i onda košarka. Dok sam igrao i dok sam dolazio na utakmice Mornara koji je tada bio prvoligaš više sam se bavio trenerima nego igračima. Uzore sam tražio u njima. Sa 14, 15 godina sam priključen prvom timu Mornara, a godinu kasnije bio sam među 12“, rekao je Mijović na početku prijatnog razgovora.
“Uslijedio je odlazak u FMP kroz mlađe selekcije, pa pozajmice u timove koji su tada bili u drugim ligama. Vidio sam da to ne ide u ozbiljnom pravcu. Bukvalno preko noći sam prelomio, na iznenađenje najbližih. Vratio sam se iz Beograda i dva dana nakon toga počeo sam da se bavim trenerskim poslom u Primorci“.
Poslije Primorke – Mornar, mlađe reprezentativne selekcije, francuski Roan, kosovski Baškimi i Sigal, mlađe selekcije Irana, Budućnosti, Studentski centar, sve do prvog trenera podgoričkog kluba.
“Bilo je teških trenutaka, razočaranja, dobrih momenata. Nikada se nijesam pokolebao i došao u situaciju da razmišljam o odlukama. Radio sam na različitim nivoima, sa ozbiljnim brojem igrača iz NBA lige i Evrope sam sarađivao, trenutno radim u klubu koji volim. Imam 37 godina, a košarka mi je dala mogućnost da radim u četiri zemlje, na dva kontinenta. Generalno, zadovoljan sam, spreman da mi život prođe sa ovim poslom, ali i spreman na to da nema garancija. Da odem iz Budućnosti ili da ostavim dublji trag pa onda odem, ili da se vratim na neki niži nivo. Spreman sam na sve. Ambiciozan sam i kažu radan“, kroz osmijeh priča Mijović.
PAVIĆEVIĆI, MILOVIĆ, KADIJA…
Imao si priliku da radiš sa nekim velikim trenerima. Od koga si najviše učio i ko su bili uzori na koje si se ugledao?
“Kada malo vratim film unazad bilo je baš dosta ljudi zaslužnih za moj trenerski razvoj. Trudio sam se da od svakog ponešto pokupim i naučim, ali sigurno da je taj dugogodišnji rad sa Lukom Pavićevićem nešto što mogu da izdvojim“, ističe mladi stručnjak koji se prisjetio još nekih imena.
“Nikako ne mogu da zaboravim treninge sa Peđom Milovićem koji je dugo radio u Sloveniji, ni godine sa Đorđijem Pavićevićem koje su mi mnogo značile i sva ta sloboda koju mi je davao. Pa onda saradnja sa Mijom Kadijom u reprezentacije i posebno značajna i interesantna saradnja u Aziji sa Ermalom Kunterom koji je dva puta bio šampion Francuske, vodio Galatasaraj i Bešiktaš. Svaki od njih me na svoj način oblikovao i od svakog od njih sam uzimao stvari za koje sam mislio da treba. Svi zajedno pomogli su mi da jako brzo sazrijem.”
I nijesu oni jedini koje je Mijović pratio i upijao…
“Dok sam bio igrač bilo je nekoliko trenera. Sjećam se situacije sa Željkom Obradovićem koji je sa priprema ušao u trenerske vode. Popularan je bio Vladislav Lale Lučić koji je vezao nekoliko titula. Goran Poli Bojanić naravno“, sjeća se naš sagovornik i otkriva nam anegdotu.
“Kada sam se vratio iz Železnika, otišao sam kod mog trenera i profesora Petra Blaževića. Sjeli smo na voz i došli na trening Budućnosti. Mnogo mi je pričao o prijatelju i učeniku Poliju. Poli je jedan od trenera koji je modernizovao košarku tih devedesetih godina i uzdizanje Budućnosti krenulo je od njega.”
A, kada je riječ o trenerima ne smiju se preskočiti predstavnici crnogorske škole u najjačem evropskom takmičenju.
“Mnogo cijenim Zvezdana Mitrovića koji ima put za film. Od pomoćnog trenera Budućnosti, trenera Mogrena i Ukrajine čiji je kvalitet tada bio po upitnikom, do vrhunskog trenera u Evroligi. Duško Ivanović, Dejan Radonjić naravno. Imamo tri evroligaška trenera, što je neviđen podatak. Mi mladi smo imali na koga da se ugledamo“.
SREDINA JE TEŠKA, ALI…
Crnogorska sredina je po mnogo čemu specifična, a ni u sportu nema puno razlike. Mnogo je komentara sa strane, mnogo ljudi koji misle da sve znaju. Koliko je bilo teško probiti se u svojoj zemlji?
“Skloni smo da komentarišemo sve i svašta. Ovoliku količinu emocije nijesam unosio nigdje kao ovdje. Kažu da to treba odvojiti, ali ja mislim da je neodvojivo i ljudi to prepoznaju. Sredina je teška, ali jednostavno – svi gore pomenuti treneri bili su mladi i neiskusni. Neki su morali zaobilaznim putem, a neki su afirmaciju sticali kroz Budućnost“, iskren je Mijović.
Kada je postavljen za prvog trenera mnogi su bili skeptični, ali je radom Petar Mijović ubijedio sve u suprotno.
“Zahvalan sam ljudima, prije svega Draganu Bokanu koji me je i prošle godine postavio za trenera, pa mi opet povjerio tu funkciju. Morate se postaviti kao trener Budućnosti, nebitno da li ste tu dan, dva mjeseca ili godinu. Morate svima da dokazujete da vam je mjestu tu, od vas novinara do navijača. Bitno mi je ko šta misli, za ovaj kratak period prepoznalo se nešto od svega toga. Rad, emocija, energija, odnos sa igračima. Osjećam se lijepo u odnosu sa navijačima i novinarima. Ali, znam da sve ima svoj rok.”
BUDUĆNOST JE ODLAZAK U VRTIĆ, PRODAVNICU
Poslije prošlosezonske titule postao si član stručnog štaba, a onda i prvi trener. Kako si reagovao kada si saznao da preuzimaš dirigentsku palicu?
“Tih dva i po mjeseca mi je mnogo pomoglo, iako ne mogu da se izmjere nivoi takmičenja. Kada radite spremate se za velike stvari. Još od pionirske selekcije Mornara radim da zaslužim veći nivo. Stepenice su se podizale, a ja sam zadržavao takav pristup. Jedino na taj način možete da napredujete. Vjerujem da, ako radiš dobro i pošteno, to se vrati. Garancija nema, ali imate vjeru. Trudio sam se da taj momenat dočekam spreman. Prošle sezone sam osjetio šta to i kako treba sa velikim igračima, a odgovornost je velika“, priča nam Mijović.
Momenat u kojem si stigao bio je specifičan.
“Treba da pokrenete stvari, a nemate vrijeme. Bilo je dosta teško u samom startu. Samopouzdanje ekipe bilo je poljuljano nakon tri poraza kući, nije bilo lako, ali smo uspjeli da se dignemo. Odgovornost je velika, jer je Budućnost sve. Budućnost je moj odlazak do vrtića gdje sa pet, šest, sedam roditelja popričam o svemu šta se dešava i šta nas čeka. Budućnost je odlazak u prodavnicu gdje ljudi pitaju šta ne valja kada ne ide, ili čestitaju kada smo dobri. Budućnost je jedan od simbola grada, osjećam odgovornost. Prevashodno prema ljudima koji vode klub, a onda i ljudi koji vole klub. Najveći pritisak koji osjećam je onaj koji sam sebi stvaram.”
A, pritiska u Budućnosti itekako ima. Posljednjih nekoliko godina “plavi” su promijenili mnogo trenera. Koliko je teško kada znaš da uvijek iznad trenera visi “mač”? Opterećuje li to?
“Mi smo ljudi od krvi i mesa. Siguran sam da i vi na poslu preživljavate svaki problem i dobru situaciju. Ima opterećenja, sigurno. U jeku stvaranja nečeg pročitate doći će taj ili taj i biće to ili to. Može da optereti, ali ja gledam da se to opterećenje ne prenese na organizaciju treninga, itd. Da li ovo trajalo još dan ili godinu, ja izlazim kao jača ličnost i bolji trener. Sa pritiskom morate da se nosite i morate ga pretvoriti u prednost i dodatnu motivaciju“, poručuje Mijović.
MORATE POKAZATI DA VAM JE STALO
Tvojim dolaskom Budućnost se digla i od ekipe sa poljuljanim samopouzdanjem stigli ste do mjesta lidera ABA lige. U čemu je tajna?
“Osnova za optimizam bila je ta što se radi o dobrim momcima i profesionalcima. Imate grupu koja može da radi bolje nego do tog momenta. Poklopilo nam se dosta toga, odigrali smo dosta dobrih utakmica. Igre protiv Partizana, Cedevita Olimpije, Galatasaraja došle su mnogo ranije nego sam očekivao. Dođe i do padova naravno. Prethodni porazi su došli jer nas je omekšala situacija da smo bili sami na vrhu. Moramo se vratiti u momenat u kojem smo bili. Ono što me raduje je činjenica da nijesmo poklekli u trenažnom dijelu“, jasan je Mijović.
Naš sagovornik provodi mnogo vremena na sastancima sa igračima, gradi odnos sa svakim od njih, a onda se to odrazi i na teren. Jedan od igrača kojeg je Mijović konstantno gurao bio je Nikola Ivanović koji je bio u teškom momentu nakon povratka iz povrede.
“Samim izborom posla morate biti svjesni da brinete o 15 ljudi 24 časa. Da njihov prepoznate problem, da ga živite. Taj individualni pristup je jako bitan. Igrač mora da shvati da ti je stalo da bi mogao da funkcioniše. Morate se baviti tim ljudima. Nekad to nije prijatno, nekad se kaže svašta. Nikola je bio u specifičnoj situaciji. On je emotivan čovjek i apsolutno nijednog momenta nijesam imao dilemu da moram da mu olakšam ono što je do mene. Podržavao sam ga, gurao i vjerovao da će da se vrati. Još uvijek nije na nivou na kojem može da bude, ali mislim kako vrijeme bude odmicalo da će biti sve bolje“, iskren je Mijović.
Koliko su ti sastanci, razgovori bitniji od samog treninga obzirom na pakleni raspored utakmica i putovanja?
“Izuzetno. Pogledajte Fenerbahče ove sezone. Dokazani trener koji je monstrum u ovom poslom. Ne vidim šta to Željku može da se desi, a da ne prepozna. Oni ne mogu da se sastave duži period, ni da bljesnu. Oni koji uspijevaju da izvuku maksimum iz igrača nose sve – kockarskim rječnikom. Žica koju pronalazite sa timom može biti ključ uspješne ili neuspješne sezone“, kazao je Mijović i dao nam primjer te pripreme.
“Najnezadovoljniji pripremom bio sam između između Cedevite i Galatasaraja – a mi smo odigrali, pa blizu perfektne utakmice. Da ste me pitali koja je najbolje pripremljena utakmica ove sezone, rekao bih – FMP, a odigrali smo možda i najslabiju utakmicu.”
STRUČNI ŠTAB OD TRI OSOBE
Kad smo već kod pripreme utakmice. U stručnom štabu, osim tebe, su Vladimir Todorović i kondicioni trener Nikola Musić. Kako uspijevate sve, obzirom da i u ABA ligi timovi imaju duplo više članova u stručim štabovima?
“Organizacija posla je na vrhunskom nivou. Od uloge Musića, preko svega što Vlado radi, pa do logističke i svake druge podrške Gavrila Pajovića. Mi u šali često kažemo – ako ovo izađe na dobro, gledajući nas mnogi klubovi će skratiti stručni štab. Ne postoji jedan segment da ostane nepokriven. Nekad smo u problemu sa vremenom, ali radi se vrhunski posao i ništa ne nedostaje. Pripreme utakmica u dijelu skautinga, terena, ekipnih i individualnih sastanak radi se na nivou najboljih klubova u Evropi.“
POŠTOVANJE KLUBA ZA SVE
U februaru 2018. godine Petar Mijović potpisao je novi, petogodišnji ugovor sa crnogorskim šampionom. Da li ti on znači u nekom planiranju i pravljenju plana rada na duže staze?
“Dužina ugovora na papiru nije uvijek ekvivalentna sa dužinom trajanja na određenoj poziciji. U suštini, zavisite od rezultata, a kada oni izostanu trener je taj koji je prvi na udaru. Nije taj ugovor garant mirnoće, ali je pokazatelj vjere i poštovanja kluba prema onome što sam radio – ja to tako gledam. Veća je to satisfakcija nego bilo kakav ugovor. Ne gledam ni kroz novac, vjerujte mi.”
Takav ugovor zaslužio si vrhunskim radom u mlađim kategorijama? I kroz cijelu karijeru te pratio rad sa nekim novim nadama. Koliko ti je on značio?
“To je najčistiji dio rada u nekom klubu. Dobijete nešto sa manjom ili većom dozom talenta, svakog dana gledate tu borbu za napretkom, razvijanje jedne ličnosti. Imam običaj i ritual da nedjeljom veče prije spavanja, bez obzira da li smo igrali utakmicu, da uđem na Eurobasket (specijalizovani sajt koja je baza podataka za evropske košarkaše) i da iščitam statistike svih igrača sa kojima sam radio. Stvarno je impozantan broj tih momaka – Nikola Vučević, Vladimir Mihailović, Nemanja Radović, Nemanja Đurišić, vjerovatno ću nekoga zaboravit. Sa merakom sve to prođem“, priča Mijović i u dahu nastavlja.
“Sa mnogima sam u kontaktu. To je nešto što ostaje i što vam niko ne može oduzeti. Danas ima problema, mnogo je veći uticaj roditelja i menadžera koji znaju da pokvare idilu rada, ali stvarno sam srećan i zadovoljan što sam pomagao i bogami učio od tih momaka“, zaključio je Petar Mijović.
Sat vremena ugodnog i prijatnog razgovora na podgoričkom suncu brzo je proletio, ali nadamo se da smo makar malo uspjeli da vas upoznamo sa čovjekom koji je preporodio Budućnost i koji polako postaje miljenik uvijek teške podgoričke publike…
PROSIPANJE VODE? RITUAL, ALI…
Tokom utakmica Petar Mijović, nakon što popije vodu, uvijek malo prospe, a onda i očisti cipelom. Kada smo ga pitali da li je to neki posebni ritual nasmijao se.
“Mnogo je rituala, to supruga može da potvrdi.”
Ali, mijenjaš strane?
“Zavisi od kretanja rezultata. Najviše volim kad se otvori i kad ostane na istom mjestu. Ima neke veze sa ritualom, ali ću to zadržati za sebe.”
CRNOGORSKI TRENERI CJENJENIJI VANI NEGO KOD KUĆE
Pričajući o velikim trenerskim imenima, Petra Mijovića pitali smo može li da objasni fenomen trenera sa ovih prostora. Mnogo je imena koji su ostavili dubok trag u evropskoj košarci, a dolaze sa ex-Yu prostora.
“Gdje god se van granica Crne Gore pojavite kao trener sa ovih prostora ne možete da vjerujete koliki respekt imate. Ne mogu da se otmem utisku da smo mnogo cjenjeniji vani nego u svojoj kući. Teže je dokazati se u svojoj sredini i to sito je mnogo teže proći“, rekao je Mijović.
Dejan Radonjić u Bajernu, Zvezdan Mitrović u Asvelu, a od skoro Duško Ivanović u Baskoniji. Tri od 18 timova u Evroligi vode crnogorski stručnjaci.
“Stvarno je fenomen da u ovakvoj Evroligi imate tri trenera. Radio sam sa turskim, francuskim trenerima, ali vjerujte mi – najbolji treneri su i dalje sa ovih prostora. Federacije Španije, Grčke, Turske su zbog uticaja trenera mijenjali svoja pravila i krenuli su agresivno da štite svoje ljude.”
IZUZETNO ISKUSTVO U IRANU I POZIV U HOTELSKOJ SOBI
Prije povratka u Podgoricu Petar Mijović je bio u Aziji. U Iranu je vodio mlađe selekcije i bio nadomak dogovora da preuzme U19 i bude asistent u seniorskoj.
“Izuzetno iskustvo za mene, a došlo je sasvim slučajno. Bio je to jedini momenat kad sam u decembru bio bez posla. Od njemačkog agenta sam dobio ponudu da odem tamo, odluku sam donio brzo i otišao sam. Imao sam priliku da vidim Igora Kolakovića, jer su svi kolektivni sportovi smješteni u olimpijskom kompleksu“, prisjeća se Mijović.
“Fizički status – kao da gledate deset mladih kršnih Crnogoraca koji imaju manjak talenta u odnosu na nas. Iran je zemlja koja se razvija. Nakon osvajanja tog prvog nivoa (Zapadna Azija) ušli smo u pregovora. Bio sam blizu ostanka, život jeste specifičan, ali je dobar. Bio sam kako je sve išlo, ali sam onda bukvalno u hotelskoj sobi dočekao poziv Budućnosti. I nijesam pogriješio.”
DERBI ZA KRAJ GODINE: NE SMIJEMO IM DOZVOLITI DA PREOKRET U SEZONI NAĐU U “MORAČI”
Za kraj 2019. godine četu Petra Mijovića čeka veliki derbi. U “Moraču” stiže Crvena zvezda. U reprizi prošlogodišnjeg finala “plavi” će igrati za prekid serije od dva poraza. Na drugoj strani “crveno-bijeli” se još uvijek traže, a u Podgoricu stižu sa tri nova igrača – Marko Jagodić Kuridža, Kevin Panter i Vladimir Štimac. I nakon pobjede protiv Zenita u Evroligi
“Specifična utakmica, jer oni imaju jedan meč u tom novom sastavu. Vidjećemo kako će se postaviti stvari, ali će biti specifično pripremiti taj meč. Moramo biti na izuzetnom nivou i da budemo spremni za svake zamke koje mogu doći zbog kvaliteta novih igrača“, rekao nam je Mijović.
“Oni se traže cijelu polusezonu, da imaju kvalitet pokazuju rezultati u Evroligi (Žalgiris, Armani na strani). Po igračkom kadru su najbolja ekipa u ABA ligi. Na nama je da im ne dozvolimo da preokret nađu baš ovdje u Podgorici. Mnogo nam znači taj meč. Treba iskoristiti eho prošlogodišnje finalne serije, ali ne na način na koji su nas dočekali tamo, nego u gospodskoj, ali tvrdoj atmosferi doći u situaciju da nam navijači pomognu i da dobijemo meč koji možda može da odredi sezonu“.
Osim promjena u igračkom kadru, problem Zvezde je atmosfera. Filip Čović je na meti navijača praktično od početka sezone, pa je nervoza kod cijele ekipe vidljiva. U redovima “plavih” atmosfera je na vrhunskom nivou.
“Stvarno imamo dobru atmosferu koja je bila na ispitima, ali smo zadržavali stabilnost. Iz iskustva znam – pitanje je je li to toliko loše koliko se predstavlja. Nekih problema sigurno da ima, ali s druge strane može to da bude pozitivno i da se homogenizuju. Mi ne igramo na kartu bilo kakvog njihovog ne povezivanja. Tretiramo ih kao da dolaze u najidealnijem momentu“, poentirao je Petar Mijović.
Video