Uz to, Vučević sada drži rekord za najviše pogođenih trojki među centrima u istoriji Bulsa, i četvrti je svih vremena među NBA centrima po uspješnosti van linije za tri poena.
Filadelfija je vodila 102:99 nešto manje od tri minuta prije kraja, ali je sve preokrenuo Džejlen Smit, zakucavanjem preko Džoela Embida pokrenuo je seriju od 10:0 kojom su Bulsi zaključili utakmicu.
Publika je eksplodirala nakon tog poteza, a momentum se u potpunosti prelomio u korist domaćih. Uslijedila je trojka Kobija Vajta, zati polaganje Tre Džonsa i ključni skok Nikole Vučevića u završnici.
Smit je na kraju izabran za igrača utakmice – ubacio je 12 poena uz 8 skokova (tri ofanzivna), tri asistencije i blokadu, a njegov plus/minus od +24 najbolje oslikava koliko je uticao na igru. Kobi Vajt je dodao 13 poena, Tre Džons i Zak Kolins po 15, dok je Džoš Gidi još jednom pokazao zašto ga sve češće pominju u kontekstu All-Star vikenda – imao je 7 poena, 8 asistencija, 3 skoka i ukradenu loptu u prvom poluvremenu, uz mirnu ruku u ključnim trenucima.
Embid je predvodio Filadelfiju sa 31 poenom, Tajris Meksi je dodao 27 uz pet pogođenih trojki, a Pol Džordž 15 poena i 12 skokova. Ipak, ni to nije bilo dovoljno – Siksersi su izgubili i četvrti meč ove sezone u kojem su njih trojica bila zajedno u postavi.
Utakmica je bila još jedan dokaz kako su Bulsi pronašli formulu – dubina. Klupa Čikaga ubacila je 47 poena, dok je rezervni sastav Filadelfije stao na svega 11. Taj balans, ta sposobnost da se svaki igrač uključi kada je najpotrebnije, učinila je razliku.
Trener Bili Donovan sada ima tim koji ne paniči kad stvari krenu loše. Početak meča bio je težak – Siksersi su poveli 15:5, ali čim je rotacija zaigrala u punoj širini, Bulsi su se vratili serijom 9:0, pa potom i 11:2 na otvaranju druge četvrtine. Kada su Embid i Meksi uzvratili i odveli Filadelfiju na +3 na poluvremenu, Čikago nije gubio glavu. Držali su ritam, čekali trenutak i eksplodirali kad je najvažnije.
Na kraju, semafor je pokazao 109:102 – peti trijumf u nizu i još jedan podsjetnik da ovaj tim, nakon sporog starta, sada izgleda kao ozbiljan faktor.
U „Gradu vjetrova“ se opet osjeća energija pobjeda, a simbol te transformacije mogao bi biti upravo Nikola Vučević – tih, miran, ali neumoljiv u svojoj konstanti i rekordu koji govori o trajnosti i pouzdanju.
Na kraju krajeva, kada u jednoj rečenici imate svoje ime a u nastravku Majkl Džordana, ne možete ništa bez da bude ponosni na svoj učinak.
Preporučeno
Bulsi su, makar za sada, pronašli ritam koji su tražili. I ako ga zadrže, ova sezona bi mogla izgledati sasvim drugačije nego što su mnogi predviđali.















