Sezona stranačkih izbora u SAD je u punom jeku. Za sada, sve protiče prema očekivanjima. Nakon partijskih izbora u Ajovi i Nju Hempširu, izgleda vrlo vjerovatno da će obje glavne partije u SAD kandidovati na predsjedničkim izborima 2024. iste ljude kao 2020: demokrate aktuelnog predsjednika Bajdena a republikanci bivšeg predsjednika Trampa.

Na strani demokrata, od početka je bilo malo vjerovatno da će bilo ko uspjeti da ugrozi Bajdena na partijskim izborima. Gotovo niko nije očekivao da će dvoje demokratskih protivkandidata Bajdenu, kongresmen Din Filips i autorka knjiga iz žanra “popularne psihologije” Merien Vilijamson, biti u stanju da pobijede aktuelnog predsjednika. Jedino pitanje je bilo da li to dvoje mogu osvojiti dovoljno glasova da ozbiljno ugroze Bajdenovu kampanju za “glavne” izbore u novembru ove godine.

Nakon stranačkih izbora u Nju Hempširu, odgovor na to pitanje je jasno “Ne”. Uslijed spora Bajdenove kampanje i Demokratske stranke u Nju Hempširu, Bajdenovo ime uopšte nije bilo na glasačkom listiću. Bajdenova kampanja je zato odlučila da ubijedi ljude da “dopišu” Bajdenovo ime na listić – u tome je uspjela i aktuelni predsjednik je ubjedljivo pobijedio. Dakle, ukoliko Filips i Vilijamson nijesu uspjeli da pobijede “dopisanog” Bajdena, tek je teško vjerovati da mogu išta protiv “pravog”. Vrijeme će, naravno, pokazati, ali je gotovo potpuno izvjesno da je aktuelni predsjednik uspješno ispunio misiju na partijskim izborima i može da fokusira pažnju na one glavne.

Situacija je nešto, mada ne mnogo, interesantnija kod republikanaca. Na stranačkim izborima u Ajovi republikanski birači su imali tri glavne alternative Trampu. Guverner Floride, Ron DeSantis, je bazirao kampanju na “meki Tramp” platformi – zalagao se za sprovođenje Trampovih politika ali bez haosa koji svuda prati bivšeg predsjednika. Bivša stalna predstavnica SAD pri UN, Niki Hejli, na stranačkim izborima predstavlja tradicionalno, “reganističko” krilo Republikanske partije – neoliberalni principi kod kuće i čvrsta spoljna politika zasnovana na Evroatlantizmu i suprotstavljanju Kini, Rusij i Iranu. Treća alternativa – biznismen indijskog porijekla Vivek Ramasvami, je na izborima sebe predstavio kao mlađu, harizmatičniju i još ekstremniju verziju Trampa.

Tramp je, međutim, uništio konkurenciju u Ajovi, osvojivši više od 50 posto glasova. Nakon takvog rezultata, DeSantis i Ramasvami su se povukli iz trke i podržali Trampa. Hejli se još uvijek bori – izgubila je od Trampa i u Nju Hempširu, ali “samo” za 11% – rezultat je bio 54% za bivšeg predsjednika i 43% za Hejli. Strategija Hejli je da “preživi” Ajovu, što više se primakne Trampu u Nju Hempširu i zatim pobijedi sljedeće velike stranačke izbore – koji se održavaju u njenoj matičnoj državi, Južnoj Karolini.

Međutim, prema anketama, Tramp ima sve šanse da ubjedljivo pobijedi i u Južnoj Karolini. Trenutna razlika između njega i Hejli je između 20 i 30 procenata. A čak i da izgubi Južnu Karolinu, što je malo vjerovatno, teško je zamislivo da će bivši predsjednik izgubiti komplet stranačke izbore – na nacionalnom nivou, vodi protiv Hejli još ubjedljivije nego u Južnoj Karolini, i prema istraživanjima javnog mnjenja podržava ga oko 70% republikanskih glasača. U politici je, naravno, sve moguće, ali ni jedan kandidat u istoriji izbora u SAD nije uspio da dostigne toliku prednost protivnika.

Ipak, postoji mogućnost da ili Tramp, ili Bajden, ili oba, ne budu kandidati u novembru. Bajdenov glavni neprijatelj su njegove godine – 20. novembra 2024. puni 82. Čak i njegove najvatrenije pristalice priznaju da je star, da fizički izgleda slabašno i da je već proživio najbolje godine. Bajden je sam nagovijestio da se vjerovatno ne bi uopšte kandidovao za drugi mandat da ne postoji opasnost da se Tramp vrati u Bijelu Kuću.

Pored toga, Bajden je evo već dvije i po godine (od haotičnog povlačenja iz Avganistana i ponovnog jačanja pandemije Kovid-19 u ljeto 2021), prilično nepopularan u SAD. Prema anketama, između 55-60% Amerikanaca konstantno ima negativno mišljenje o Bajdenu kao predsjedniku. Posljednji predsjednik koji se suočio sa ovako negativnim rejtingom bio je Džimi Karter 1980 – a to je rezultiralo njegovim neuspjehom da osvoji drugi mandat (poražen je od Ronalda Regana).

Zato ne bi bilo potpuno neočekivano da se Bajden povuče i da šansu drugom kandidatu demokrata. Posebno ako Tramp ne bude kandidat republikanaca na predsjedničkim izborima. Tramp, naravno, nema namjeru da se povlači. Postoji, međutim, mogućnost da ga nevolje sa zakonom mogu natjerati na takav potez. Bivši predsjednik se trenutno suočava sa četiri krivična suđenja, upravo je izgubio 83.3 miliona dolara vrijednu parnicu protiv spisateljice I. Džin Kerol, koja tvrdi da ju je Tramp prije nekoliko decenija silovao, a takođe postoji mogućnost da će Trampovoj kompaniji “The Trump Organization”, zbog računovodstvenih prevara biti zabranjeno da vodi biznis u državi Njujork, gdje joj je sjedište.

Pored ovoga, u narednim sedmicama se očekuje i odluka Vrhovnog suda SAD da li Tramp uopšte može da bude kandidat – zvaničnici pojedinih saveznih država, poput Kolorada ili Mejna, tvrde da je odbijanjem da prizna rezultat izbora 2020. i učešćem u nasilnim demonstracijama protiv Bajdenove pobjede 06. januara 2021. Tramp prekršio Ustav SAD, što ga formalno diskvalifikuje iz svih budućih izbornih ciklusa (uključujući i 2024).

Ipak, ako ga Vrhovni sud ne diskvalifikuje, čak i da Tramp bude krivično osuđen prije izbora i izgubi sve parnice, to ga formalno pravno neće spriječiti da bude kandidat u novembru. Međutim, i ankete i zdrav razum (teško je zamisliti da bi neko mogao da bude predsjednik SAD iz zatvorske ćelije umjesto iz Bijele Kuće) ukazuju da bi krivična osuda vjerovatno značila kraj Trampove kandidature. Prema istraživanjima javnog mnjenja, oko 30% birača koji namjeravaju da zaokruže Trampa u novembru to neće učiniti ukoliko on bude krivično osuđen. Bez tih birača, matematički je malo vjerovatno, ako ne i nemoguće, da Tramp dobije izbore.

Pravna opasnost sa kojom se Tramp suočava je i jedan od glavnih razloga zašto se njegova posljednja protivnica u republikanskim redovima, Niki Hejli, još uvijek nije povukla iz trke. Hejli se nada da će joj osvajanje značajnog procenta glasova (čak i da izgubi) u Južnoj Karolini i na stranačkim izborima nakon toga, kao i činjenica da je bila uspješnija i “duže trajala” od svih ostalih alternativa Trampu pomoći da sebe predstavi kao nekog ko treba da bude republikanski kandidat ukoliko Tramp iz pravnih razloga to ne bude.

Međutim, i pored svega navedenog, najvjerovatniji ishod je i dalje Bajden protiv Trampa, druga epizoda. S velikom vjerovatnoćom se može prognozirati da će rezultat trke ove dvojice biti tijesan. Prije svega, politička klima u SAD je isuviše polarizovana – teško je očekivati da bilo koji kandidat ubjedljivo pobijedi na predsjedničkim izborima u stilu Džonsona, Niksona ili Regana. Politička polarizacija uslovljava da ljudi imaju motivaciju da glasaju ne samo za svoju partiju, nego i protiv one druge. Kad se to kombinuje sa posebnostima izbornog sistema SAD, gdje svaka država pojedinačno, shodno rezultatima izbora, šalje delegate u “Koledž elektora”, a Koledž je taj koji bira predsjednika, neizvjesnost je praktično zagarantovana.

Većina saveznih država u SAD su ili čvrsto “plave” (na strani demokrata) ili “crvene” (na strani republikanaca), a izbori će biti odlučeni u nekoliko tzv. “ljubičastih” (ni plave ni crvene – plava i crvena su partijske boje Demokratske, odnosno Republikanske stranke) država gdje su rezultati najčešće tijesni.

Pored ovoga, i Bajden i Tramp su prilično nepopularni. Između ostalog, Trampovi autoritarni porivi, činjenica da je njegov prvi mandat bio obilježen haosom i skandalima, loše upravljanje zemljom u toku pandemije Kovid-19, nasilje 06. januara 2021. i činjenica da je nominovao troje konzervativnih sudija u Vrhovni sud SAD, koji je kao posljedica toga ukinuo (precendentnu) presudu koja je garantovala pravo na abortus svim Amerikankama, ga u ovom momentu čine praktično neprihvatljivim za većinu birača.

Sa druge strane, Bajden je u kampanji za izbore 2020. obećavao povratak u “normalnost”, saradnju između vlasti i opozicije i kompromisnu politiku. Takođe je tvrdio da će njegovo pedesetogodišnje iskustvo donijeti povoljniju spoljno – političku klimu. Iako je Bajden u unutrašnjoj politici imao nekoliko zapaženih rezultata (usvajanje Zakona o infrastrukturi i Zakona o suzbijanju inflacije), a uspio je i da revitalizuje transatlantsku alijansu nakon agresije Rusije na Ukrajinu, ipak nije baš uspio da vrati SAD i svijet u “normalu”.

Kao što je već rečeno, na unutrašnjem planu politička scena u SAD je i dalje polarizovana. Na međunarodnom, pomenuta ruska agresija na Ukrajinu, kao i teroristički napad Hamasa na Izrael i eskalacija tenzija na Bliskom Istoku i u Persijskom zalivu koja je uslijedila, plus komplikovana situacija u Indo-Pacifiku, učinile su u posljednjih 3 godine spoljno – političku klimu gorom, a ne boljom.

Takođe, iako je Bajden čitavi život bio “centrista”, primijećeno da su najbliži krug ljudi oko njega, kao i pojedinci koje je imenovao na značajne funkcije u administraciji, skrenuli previše ulijevo, posebno oko tema poput klimatskih promjena, ilegalnih migracija (kriza na granici SAD-Meksiko), obrazovanja i borbe protiv kriminala. Time su otuđili priličan broj birača koji su Bajdena glasali upravo zato jer su željeli “normalnost”. Sa druge strane, Bajdenova podrška vojnoj intervenciji Izraela u Gazi je otuđila mlađe, lijevo orijentisane birače, kao i glasače muslimanske vjeroispovijesti – a svi oni su takođe dio glasačke baze aktuelnog predsjednika.

Sve ovo je rezultiralo da Tramp u anketama trenutno ima malu (u margini greške) prednost, i pored toga što nije popularan i što većina ljudi smatra da je iskustvo njegovog prvog mandata bilo negativno. Ono što je posebno zabrinjavajuće za Bajdena je i da se Trampova prednost odnosi i na “ljubičaste” države, koje će odlučiti izbore. Aktuelni haos na Bliskom Istoku i na granici Meksiko – SAD takođe koristi opozicionom kandidatu, Trampu – jer čini da Bajden djeluje nekompetentno i nesposobno da se izbori sa rastućim izazovima.

Trampova odluka da u Kongresu SAD lobira protiv usvajanja Zakona o pojačanoj kontroli granice sa Meksikom (o kom se trenutno pregovara u Senatu) oslikava gore – opisanu političku realnost. Tramp se ovom zakonu protivi iako se tu kodifikuju stroge anti – migrantske mjere koje je bivši predsjednik sam koristio u prvom mandatu. Trampu, međutim, nije potreban Bajden koji iznalazi rješenja – Trampu je potreban što veći haos, kako bi on mogao da bude predsjednik koji će da rješava taj haos. Imajući u vidu da Zakon o granici sa Meksikom (ovo je uobičajena stvar za Kongres SAD) normira ne samo postupanje oko ilegalnih migracija, već i pomoć Ukrajini i Izraelu, Trampovo protivljenje je još jasnije – haos mu je potreban i na međunarodnoj sceni, kako bi Bajdena predstavio kao nesposobnog i za spoljnu politiku.

Bez obzira na to šta će se desiti sa Izraelom, Ukrajinom ili granicom s Meksikom, Bajden takođe ima plan. Kampanja aktuelnog predsjednika operiše sa prognozama da će se njegova popularnost povećati kad svima bude potpuno jasno da mu je alternativa Tramp. Bajden računa da ništa ne može mobilisati bazu demokrata kao borba protiv Trampa i trampizma. Ova pretpostavka se pokazala tačnom 2020. i 2022. (na izborima za Kongres SAD). Upravo zato Bajden u kampanji potencira teme gdje je Tramp najranjiviji – odbrana demokratskih vrijednosti protiv autoritarizma, promovisanje prava nebjelačkog stanovništva u SAD i prava na abortus.

Bajden se takođe nada da će glasači brzo primijetiti i da se američka ekonomija uspješno oporavlja nakon pandemije i inflacije 2022. Aktuelne ekonomske prognose potvrđuju tu nadu – inflacija slabi, nezaposlenost je na niskom nivou a podizanje kamatnih stopa (da bi se država borila protiv inflacije) nije izazvalo recesiju – ekonomija SAD i dalje raste.

Sve ovo, kombinovano sa činjenicom da nije lako pobijediti aktuelnog predsjednika, posebno ako je protivnik neko kao Tramp, vjerovatno čini Bajdena favoritom na izborima, iako su istraživanja javnog mnjenja za sada po njega negativna. Naravno, ovo ne znači da je Tramp bez šansi – nije, ima realnu mogućnost da postane prvi predsjednik SAD od Grovera Klivlenda (kasni 19. vijek) koji je dva puta osvojio mandat, a da nije uzastopno. Vrijeme će pokazati šta će se dalje dešavati – do izbora je ostalo još 9 mjeseci. A u politici, posebno politici današnjice, 9 mjeseci je vječnost.