Novo istraživanje ukazuje na to da je dio sisara s istog područja imao koristi od truda uloženog u njihovo očuvanje, dok nekim vrstama on nije išao u prilog, piše BBC. 

Leopardi, snježni leopardi, vukovi i azijski divlji psi gotovo su u potpunosti iščezli s većeg dijela zaštićenih područja. Sječa šuma, krivolov i bolesti dovele su ih do ruba izumiranja, a njihov nestanak mogao bi da rezultira “velikim promjenama, čak i kolapsom dijela ekosistema”, tvrde kineski naučnici.  

Bez leoparda i vukova, jeleni i stoka mogli bi lutati bez nadzora, nanoseći pritom štetu prirodnim staništima,  ali i oštetiti ili uništiti prirodna staništa drugih životinja, uključujući i ona na kojima žive pande. 

U nastojanju da očuvaju šume za pande, borci za očuvanje prirode,vjerovali su da čine dobro i ostalim vrstama koje onde žive. Takav je pristup pozitivno uticao na dio životinja, no imalo je suprotan efekat na velike mesoždere poput leoparda i vuka, smatra koautor studije, doktor Šeng Li s Pekinškog univerziteta. 

Kineski naučnici vjeruju da je potrebno primijeniti širi, holistički pristup kako bi se upravljalo ekosistemom koji naseljavaju pande, a da istovremeno ostale životinjske vrste s istog područja ne budu ugrožene. Da bi u tome i uspjeli, naučnici ističu kako je potrebno preduzeti niz mjera, među kojima je strožija kontrola krivolova, kao i obnova staništa za životinje kojima se hrane mesožderi.

Divovske pande dokaz su da borba za očuvanje divljih životinjskih vrsta uspijeva. Broj ovih životinja u divljini konačno se povećava, nakon višegodišnjeg opadanja. Godine 2016. njihov je status iz “ugrožene” prešao u “ranjivu” vrstu na službenoj Crvenoj listi životinja na rubu izumiranja. 

Prepoznatljivi crno-bijeli sisari, poznati su kao takozvana “kišobran vrsta”, ona čiji opstanak predstavlja nužnost za pravilno funkcioniranje ekosistema, te se, pomažući njima, pomaže i ostalim vrstama iz iste zajednice. 

U slučaju panda, očuvanje šuma u kojima žive pokazalo se dobrim za brojne životinje, među kojima su ptice i mali mesožderi, no veći predatori, poput leoparda, sniježnog leoparda, vuka i malo poznatoga azijskog divljeg psa izvukli su kraći kraj.  

S istovremenim uspostavljanjem rezervata panda šezdesetih godina 20. vijeka sve četiri spomenute vrste gotovo su nestale s tih prostora. Leopardi su nestali s 81 posto područja, sniježni leopardi s 38 posto, vukovi sa 77 posto, a azijski divlji psi s 95 posto područja.  

Njihov je broj onde sada vrlo mali. Azijskog divljeg psa uspjeli su da primijete i snime samo četiri puta, a onde je čak 8000 nadzornih kamera i više od milion i po dana snimaka kamerama. 

Profesor Semjuel Tarvi iz Udruženja zoologa Londona, koji nije učestvovao u studiji, smatra da se borba za očuvanje vrsta u Kini i drugdje često temeljila na zaštiti staništa specifične “vodeće vrste”, što je koristilo i regionalnoj biološkoj raznolikosti. To se odnosilo na divovske pande u središnjoj Kini i na gibone u Hajnanu. 

“Rezultat takvog pristupa je značajan oporavak nekih važnih životinjskih vrsta, no u sklopu nastojanja da se očuva biološka raznolikost nekog područja mora se voditi računa i o ljudskoj aktivnosti na širem novou ekosistema, jer bi u suprotnom ostale vrste mogle odande nestati”, smatra profesor Tarvi. 

U studiji su naučnici analizirali podatke sa 73 zaštićena područja, uključujući 66 prirodnih rezervata u kojima žive pande. Rezultati studije objavljeni su u časopisu Nature Ecology and Evolution.