Video
Zahtjev upućen predsjednicima država ili vlada EU i njihovim saradnicima pred sastanak u briselskoj zgradi bezbjednoj od prisluškivanja bio je konspirativan: svi mobilni telefoni da budu ili predati službi za obezbjeđenje ili bar da budu potpuno isključeni. U raspravi šta uraditi s Bjelorusijom iz dvorane nije smjela da prodre nikakva informacija, što se inače prilično često dešava.
Zahtjev Šarla Mišela svjedoči o dramatičnosti trenutka i značaju zaključaka ovog sastanka. Tek na kraju tog tajnog sastanka objavljena je zajednička izjava EU: potpuna složna reakcija na prisilno slijetanje irskog putničkog aviona u Minsk ove nedjelje i hapšenje jednog od protivnika tamošnjeg režima i njegove partnerke.
Tokom večere lideri EU prihvatili su čitav spisak različitih opcija za sankcije koje bi još trebalo da razradi Evropska komisija i ministarski savjeti zemalja-članica kako bi onda i formalno stupile na snagu. Osim sankcija, zajednički zahtjev EU jeste trenutno puštanje na slobodu uhapšenog novinara Romana Protaševiča i njegove ruske partnerke Sofije Sapege.
Na društvenim mrežama osvanuo je video u kojem on objavljuje da se nalazi u istražnom zatvoru. Za sada je nejasno kako je taj snimak nastao. U svakom slučaju, EU je i ranije od vlade u Minsku zahtjevala puštanje na slobodu demonstranata uhapšenih u toj zemlji, bez ikakvih rezultata.
Neće biti više letova preko i za Bjelorusiju
EU, kako se navodi, „najoštrije“ osuđuje prisilno slijetanje aviona Rajanera koji je prolazio kroz vazdušni prostor Bjelorusije na putu iz Atine u Viljnus. Tim činom „ugrožava se bezbjednost avio-saobraćaja“, a EU od Organizacije međunarodnog civilnog vazduhoplovstva traži da ispita taj „besprimjeran i neprihvatljiv postupak“.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen pominje riječ „otmica“ i govori o „do neba vrištećoj nepravdi“. Poljski premijer Mateuš Moravjecki optužuje Bjelorusiju za „državni terorizam“, a njemačka kancelarka Angela Merkel ocjenjuje da je „potpuno neuvjerljiv“ razlog da se pošalje vojna letjelica da prisili putnički avion na slijetanje.
Bjeloruske službe taj čin pravdaju tvrdnjom da se u avionu nalazila bomba koja je trebalo da eksplodira u njenom vazdušnom prostoru. Bomba nakon slijetanja nije pronađena, ali su uhapšeni bjeloruski novinar i njegova prijateljica.
„Time je došao kraj doba retorike“, smatra predsjednik Litvanije Gitanas Nauseda.
EU zbog toga u svakom slučaju zabranjuje avionima bjeloruske kompanije Belavia korišćenje aerodroma u bilo kojoj od 27 članica Unije. Ta kompanija inače nudi letove iz Amsterdama, Barselone, Stokholma i Brisela, i to ne samo za Minsk, već i za druge destinacije u centralnoj Aziji i Rusiji.
Isto tako, evropskim avio-prevoznicima nalaže se da izbjegavaju vazdušni prostor Bjelorusije. To će evropske kompanije koštati goriva i vremena za letove, ali tako i Belorusija gubi takse od korišćenja njenog vazdušnog prostora.
„Ciljane“ sankcije protiv privrednih grana
EU takođe širi spisak bliskih saradnika bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka kojima se zabranjuje ulazak u EU i kojima će biti zamrznuta imovina u Uniji, ako je posjeduju. Na tom spisku već se nalazi osamdesetak osoba, još od nasilnog gušenja protesta u Bjelorusiji i progona tamošnje opozicije.
Novina je da Unija sada želi da uvede i „ciljane“ sankcije protiv određenih privrednih grana. EU je drugi po veličini trgovinski partner Bjelorusije s obimom razmjene od oko 11 milijardi eura godišnje. To zapravo nije naročito mnogo, jer Bjelorusija izvozi u EU prije svega drvo i drvnu građu, građevinski materijal i hemikalije, a uvozi opremu i mašine, i to prije svega iz Njemačke.
EU, naravno, uvijek mora da provjeri efekat mogućih sankcija i to koga će one pogoditi: elitu Bjelorusije ili tamošnje stanovništvo, objasnio je jedan diplomata EU prije savjetovanja u Briselu.
SAD su već uvele širok spektar sankcija protiv Bjelorusije, ali EU je do sada oklijevala. Recimo, do sada se uopšte nije raspravljalo o tzv. „nuklearnoj opciji“, prema kojoj bi se ta zemlja isključila iz bankarskog prometa Swift. To je drastična mjera koju je SAD nametnula recimo Iranu. Na taj način se praktično onemogućava bilo kakvo međunarodno poslovanje.
Nema mnogo mjera na raspolaganju
Kako se čini, Bjelorusija će i dalje moći da koristi luku Klajpedu u Litvaniji koja joj je jedini i najbliži izlaz na more. EU će i dalje biti aktivna u Bjelorusiji u nekim projektima kao što je izgradnja auto-puteva, studentska razmjena ili u olakšicama u dodjeljivanju viza. Ali novog novca iz Brisela za ulaganja u Bjelorusiju za sada više neće biti.
„Postoji ekonomski program težak tri milijarde eura, ali on će biti suspendovan sve dok Bjelorusija ne počne da se pridržava demokratskih normi“, izjavila je Ursula fon der Lajen.
Kad je riječ o carinama za robu i usluge iz Bjelorusije, „tu zapravo nema šta više da se uradi“, objašnjava jedan evropski diplomata. Na njene proizvode već se plaća puna carina, jer je ta zemlja i u carinskoj uniji s Rusijom. Bjelorusija nema nikakve povlastice jer nije ni članica Svjetske trgovinske organizacije, a status „povlašćenog partnera“ EU izgubila je još daleke 2007.
Glavni problem je opet – Rusija
Liderima EU potpuno je jasno da je Bjelorusiji glavni i najvažniji partner, i politički i na svaki drugi način, Rusija. I jasno im je da svaka mjera protiv Belorusije, već prema „zakonu spojenih posuda“, znači i zaoštravanje odnosa sa Moskvom. Zato je sada za EU još važnije da definiše jasnu strategiju prema Rusiji. Odnosi sa tom zemljom već su na samom dnu, još od aneksije Krima, sukoba u Ukrajini i atentata na pripadnike ruske opozicije u EU. I ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov u dogledno vrijeme namjerava da ignoriše EU.
Načelno, lideri EU i dalje žele da se pridržavaju plana od pet tačaka koji bi bili preduslov za poboljšanje odnosa. Oni se kreću od zahtjeva Moskvi da se potpuno pridržava sporazuma iz Minska o miru u Ukrajini, jačanja odbrane EU od virtuelnih ili realnih prijetnji iz Rusije, poboljšanja odnosa sa državama koje su susjedi Rusije, selektivne saradnje u samo određenim sektorima kao što je energetika, borba protiv terorizma i istraživanje svemira, pa do boljeg odnosa prema institucijama civilnog društva EU i Rusije.
Sve to dogovoreno je još 2016, ali se nije daleko odmaklo.
Preporučeno
EU zapravo i dalje ostaje nada da će neko drugi, opet Amerika, „da probije led“ koji vlada u odnosima sa Moskvom. Velika su prije svega očekivanja od mogućeg susreta novog američkog predsjednika Džozefa Bajdena s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Na njemu se radi, ali i tu ne bi trebalo imati velikih iluzija: čak je i ambasador Rusije u SAD pozvan u Moskvu „na konsultacije“ i nema nekih znakova da bi taj mogući susret bio pretjerano srdačan. Ipak, bio bi veliki korak i to da odnosi Rusije prema Zapadu bar prestanu da se pogoršavaju.
