Video
” Prije svega, kao što je više puta naglašeno u Bakuu, Jermenija snosi punu odgovornost za trenutnu eskalaciju sukoba. I u dugoročnom i u kratkoročnom kontekstu. Budimo realisti ovdje: odmah nakon što su i Azerbejdžan i Jermeniju UN priznale u postojećim granicama, Jermenija kreće sa agresijom, zauzima 20 odsto azerbejdžanske teritorije i milion ljudi pretvara u izbjeglice – svakog sedmog stanovnika Azerbejdžana. Ranih devedesetih usvojene su četiri Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN koje zahtijevaju trenutno povlačenje jermenskih trupa iz Azerbejdžana. Ali ovi dokumenti su, nažalost, ostali na papiru. Da, mnogo godina je vladala relativna tišina u regionu, pregovori su bili u toku, ali što se sada događa? Jermenski ministar odbrane David Tonoyan izjavljuje „Novi rat – nove teritorije“. Pašinjan u osnovi remeti pregovore provokativnim izjavama poput „Karabah je Jermenija, tačka“ i nastavlja s otvorenim oružanim provokacijama. Takva je bila situacija u julu 2020. godine u Tovuzu i isto se dešava i sada”, rekao je Akhundov.
Što se tiče javnog mnjenja na drugoj strani granice… Ne zaboravimo da je tamo prava diktatura i okupacioni režim. Problematičan je zadatak otkriti iskreno javno mnjenje pod oružjem – kaže naš sagovornik.
Na pitanje da li su lideri Jermenije i Azerbejdžana učinili dovoljno da se spriječe sukobi, naš sagovornik kaže da se moramo okanuti generalizacija.
“Moramo napustiti ovaj „generalni pristup“. U suprotnom, završićemo sa sljedećim pitanjem, „da li su po vašem mišljenju lideri sila Osovine i antihitlerovske koalicije učinili dovoljno da spriječe Drugi svjetski rat? Jasno je da Čerčil i Hitler nisu podjednako odgovorni. Velike nade polagale su se na Pašinjana kada je prvi put došao na vlast. Ali šta smo vidjeli? Pašinjan je prešao na taktiku otvorenih provokacija i uvreda izjavama poput „Karabah je Jermenija, tačka“ i inauguracijom Araika Harutiuniana u Šuši, gradu koji za Azerbejdžan ima izuzetan istorijski i simbolički značaj. Jermenska strana učinila je sve što je u njihovoj moći da spriječi mir u regionu. Nemojmo brkati koncept. Kažu nam – rat nije rješenje. Naravno. Rat, pregovori, sankcije nijesu rešenje. To je metoda. Rješenje bi bilo poštovanje granica koje su prihvatile UN, povlačenje oružanih snaga ili barem raspored. Pregovarali smo 26 godina. Ali nismo vidjeli nikakve rezultate. A sada je rat isprovocirala Jermenija. Predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev istakao je naše uslove: primjena rezolucija Savjeta bezbjednosti UN, priznavanje granica, jasan raspored povlačenja trupa, međunarodne garancije da će se to ispuniti, plus Pašinjan mora da se izvini zbog svojih riječi o Karabahu ” kaže Fuad Akhundov.
Kada ga podsjetimo na krvavu prošlost Balkana i konstatujemo da sukobi nikad nisu rješenje i da već ima puno žrtava Fuad Akhundov savjetuje da za žrtve pitamo Pašinjana.
” Slušajte, već je svojim pozivima dosadio svim svetskim liderima, ali ne radi glavno – ne stupa u pravi dijalog sa Bakuom. Ono što je potrebno nije fraza „spremni smo za pregovore“. Već 30 godina Jermenija pregovara i nastavlja okupaciju. Ako Jermenija ispuni naše uslove, koji su u potpunosti u skladu sa međunarodnim pravom i rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, mir u region će zavladati sjutra “, zaključuje Fuad Akhundov .
Informacije da se sirijski vojnici bore na azerbejdžanskoj strani su, prema riječima Akhundova, lažne.
Preporučeno
” Nebrojene priče o sirijskim borcima na strani Azerbejdžana – nisu ništa više od laži. Prije svega, Azerbejdžan ima pristojan mobilizacioni potencijal. Imamo 10 miliona stanovnika naspram 2,5 miliona jermenskog stanovništva. Zašto bi nam bili potrebni nekontrolisani i opasni boric kao što su Sirijci? Drugo, nema jasnih dokaza za to. Naš predsjednik se već obratio Makronu: dajte svoje obavještajne podatke! Ali, ne postoje. Svakodnevno nam se govori o stotinama sirijskih lovaca, ali oni se nisu pojavili ni na koji način. A ono što imaju nije ništa drugo do lažna informacija. Postoji samo nejasno obrazloženje poput „Vidio sam osobu koja je vidjela osobu, koja je razgovarala sa medvjedom“. Dok je postojanje boraca na strani Jermenije više puta dokazano. Postoje obavještajni podaci, postoje presretanja, postoji čak i zvanična potvrda. Priznao je to predsjednik Jermenije Armen Sarkisjan”, zaključuje Fuad Akhundov.
