Video
Žene čine oko 51 odsto stanovništva Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, to se ne odražava u sastavu Kongresa, gdje su zastupljene sa samo 28,4 odsto. Ipak, riječ je o najvećem broju žena u istoriji američkog zakonodavnog tijela.
U Predstavničkom domu i Senatu trenutno sjede ukupno 152 žene. I među guvernerima saveznih država njihov udio najveći je do sada: od 50 guvernera njih 14 su žene, odnosno 28 odsto.
Brojni su razlozi zbog kojih su žene i dalje relativno slabo zastupljene u Kongresu. “Neki su strukturne prirode. Imamo pravila i procese koji novim kandidatima otežavaju ulazak u politiku“, kaže za DW Keli Ditmar, direktorka istraživanja u Centru za američke žene i politiku pri Univerzitetu Ratgers. “A istorijski gledano, žene su bile upravo ti novi kandidati.”
Pojedino mjesto u Senatu na izborima se popunjava samo svakih šest godina, dok poslanici u Predstavničkom domu nemaju ograničenje broja mandata i teoretski mogu decenijama da ostaju na dužnosti.
Uz to, naglašava Ditmar, vođenje kampanje u SAD izuzetno je skupo, a žene su tradicionalno imale slabiji pristup mrežama bogatih donatora, koji su, kao i mnogi stranački čelnici, uglavnom muškarci. Muški politički lideri češće biraju muškarce nego žene kao nove kandidate. Svoju ulogu imaju i društveni stereotipi. „Postoje stereotipi o tome šta žene mogu ili bi trebalo da rade“, kaže Ditmar.
Hoće li u Kongresu nakon izbora biti više ili manje žena, odlučiće birači 3. novembra. Na tim izborima biraju se poslanici za svih 435 mjesta u Predstavničkom domu i 35 od ukupno 100 senatorskih mjesta. U 36 saveznih država građani će takođe odlučivati o tome ko će postati guverner.
Tri puta više demokratkinja nego republikanki
Od 435 kongresmena u Predstavničkom domu SAD, njih 125 su žene. Kao i u Senatu i među guvernerima, zastupljenost nije ravnomjerno raspoređena između dvije velike stranke. Demokrate imaju znatno više žena od republikanaca. Trenutno među demokratama ima 95 poslanica, a među republikancima 30.
„Kod republikanaca postoji znatno slabija podrška potencijalnim kandidatkinjama“, kaže Ditmar. Organizacije koje podstiču žene da se kandiduju i pomažu im u pripremi uglavnom su demokratski orijentisane ili nestranačke.
Osim toga, republikansko rukovodstvo nije izloženo pritisku birača da bira više žena za kandidatkinje. Demokratama je raznolikost važnija, pa njihovi birači češće žele da vide više žena među izabranim predstavnicima.
Republikanci trenutno imaju većinu u Predstavničkom domu i stoga drže mjesto predsjednika tog doma. Tu funkciju trenutno obavlja Majk Džonson. U istoriji SAD samo jedna žena bila je na toj dužnosti: demokratkinja Nensi Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma od 2007. do 2011, a zatim ponovo od 2019. do 2023.
Senat ima još veće prepreke za žene
Žene zauzimaju 27 odsto mjesta u američkom Senatu. Među njima je 16 demokratkinja i 11 republikanki. Svaku od 50 saveznih država predstavljaju po dva senatora ili senatorke. Budući da senatorski mandati traju duže, a senatori predstavljaju znatno veći broj birača od poslanika u Predstavničkom domu, ženama je još teže da dođu do mjesta u toj instituciji, smatra Ditmar.
„To je pitanje prilike i trenutka“, kaže ona, objašnjavajući zašto je broj senatorki i dalje mali. Pojedino senatorsko mjesto na izborima se popunjava samo svakih šest godina, ukupno ih je samo stotinu, a na izborima se svake dvije godine bira oko trećine njih. To ostavlja malo prilika ženama koje još nijesu imale senatorski mandat.
Osim toga, kampanja za Senat na nivou savezne države skuplja je od kampanje za mjesto u Predstavničkom domu, a prema analizama CAWP-a, kandidatkinje raspolažu manjim ličnim bogatstvom od svojih muških kolega.
Jedna kandidatura mogla bi da uđe u istoriju. Ako demokratkinja Pegi Flanagan pobijedi u Minesoti, postaće prva žena pripadnica starosjedilačkih naroda Amerike izabrana u Senat SAD. Flanagan pripada narodu Odžibve, poznatom i kao Čipeva, jednom od starosjedilačkih naroda koji su tradicionalno živjeli na području Velikih jezera u SAD i Kanadi.
Flanagan trenutno obavlja dužnost zamjenice guvernera Minesote. Prema aktuelnim anketama, ima blagu prednost nad republikankom Mišel Tafojom, nekadašnjom televizijskom sportskom novinarkom i savjetnicom konzervativnih političara.
Trke za guvernere mogu da donesu prvu crnu guvernerku
Od 14 sadašnjih guvernerki, deset su demokratkinje, a četiri republikanke. Šest njih ponovo se kandiduje, među njima i Sara Hakabi Sanders, guvernerka Arkanzasa i portparolka Donalda Trampa tokom njegovog prvog predsjedničkog mandata.
U Minesoti i Džordžiji crne žene mogle bi prvi put u američkoj istoriji da postanu guvernerke saveznih država. U Minesoti se demokratski guverner Tim Volc, kandidat Kamale Haris za potpredsjednika na izborima 2024. , ne kandiduje za novi mandat. Za njegovo mjesto nadmeću se demokratkinja Ejmi Klobučar i republikanka Liza Demjut.
U Džordžiji se za mjesto guvernerke nadmeće crna demokratkinja Kiša Lens Botoms.
Ditmar ne očekuje pobjedu Lize Demjut u Minesoti jer se ta savezna država smatra demokratskim uporištem. Ejmi Klobučar predstavlja Minesotu u Senatu od 2007. godine i veoma je prepoznatljiva među biračima.
Preporučeno
Ali trka u Džordžiji „veoma je tijesna“, kaže Ditmar. Botoms „apsolutno ima šanse“ za pobjedu. Njen najpoznatiji pristalica je bivši predsjednik Barak Obama. Republikanskog kandidata za guvernera Rika Džeksona podržao je predsjednik Donald Tramp.
