Video
Naime, u tom slučaju bi Predstavnički dom Kongresa, glasao za izbor sljedećeg predsjednika, a Senat bi izabrao potpredsjednika. Kongres će se sastati 6. januara 2025. godine.
Umjesto standardnog glasanja, svaka državna delegacija bi izabrala jednog kandidata između trojice koji su dobili najviše elektorskih glasova, prema pravilima navedenim u 12. amandmanu Ustava, što znači velike države poput Kalifornije (52 predstavnika) i Teksasa (38) imaju uticaja koliko i male države poput Vajominga (samo jedan predstavnik).
Ovih 50 delegacija bi gotovo sigurno glasalo po partijskoj liniji, što bi vjerovatno dalo republikancima prednost jer su favoriti za preuzimanje kontrole većine državnih delegacija nakon dana izbora, čak i ako je trka koja će stranka kontrolisati većinu mjesta tijesna, piše Forbes.
Senat, za koji se predviđa da će preći pod kontrolu republikanaca, tada bi glasao za izbor potpredsjednika, kome bi za pobjedu bio potreban 51 glas.
Ukoliko kandidat za predsjednika ne bude u mogućnosti da obezbijedi glasove 26 delegacija prije dana inauguracije 20. januara, a Senat je već izabrao potpredsjednika, ta osoba bi postala vršilac dužnosti predsjednika dok se glasanje u Predstavničkom domu ne razriješi.
Koliko li je verovatna izjednačena trka?
Remi 269 prema 269 na elektorskom koledžu se smatra malo vjerovatnim. Sajt za analizu anketa “Five Thirty Eight” predviđa šansu 1 od 300. Postoji nekoliko scenarija koji bi mogli da dovedu do neriješenog rezultata, uključujući ako Haris pobijedi u državama koje je Bajden osvojio 2020. osim Mičigena i Pensilvanije, ili ako Haris preokrene Sjevernu Karolinu, a Tramp pobijedi u Mičigenu, Pensilvaniji, Viskonsinu i Nevadi.
Takođe bi bilo nerješeno ako Haris osvoji države “plavog zida“ Mičigen, Pensilvaniju i Viskonsin, a Tramp osvoji ostale četiri “swing” države plus 2. kongresni okrug Nebraske, koji pokriva Omahu i obično glasa za demokrate, dok je ostatak države čvrsto crven.
Na šta treba obratiti pažnju
Ishod izbora bi takođe mogao biti neizvjestan ako kandidat treće strane osvoji elektorske glasove, a ni Tramp ni Haris ne dostignu prag od 270 glasova za pobjedu. Na osnovu anketa, skoro je nemoguće da glasači u bilo kojoj državi dodijele elektore kandidatima treće strane, ali oko polovine država zakonski ne zahtijeva od svojih elektora da glasaju za izabrane kandidate, što znači da, ako Tramp i Haris osvoje po 269 elektora, neki bi mogli da odaberu kandidata treće strane, koji bi se onda kandidovao za glasanje u Predstavničkom domu.
„Nevjerni elektori“ su rijetki, ali ne i bez presedana. Na izborima 2016. petoro je dalo glasove Hilari Klinton, a dvoje Trampu, iako su trebali da glasaju za druge kandidate.
Važan broj
Broj 94 je izuzetno važan. To je broj elektorskih glasova u sedam „kolebljivih“ država, plus dva u 2. okrugu Nebraske. Ako Haris pobijedi u svim državama koje su izvjesne, koje je aktuelni predsjednik Džozef Bajden osvojio 2020., kao što se očekivalo, ona bi imala 225 elektorskih glasova, ostavljajući Trampu 219.
Da li se ikada dogodio remi na elektorskom koledžu?
Nije bilo neriješenog elektorskog koledža od 1800. godine, u trci između bivšeg predsjednika Tomasa Džefersona i budućeg predsjednika Džona Adamsa, kada je Kongresu bilo potrebno 36 glasačkih listića da izabere Džefersona. Godine 1824. više kandidata je osvojilo elektorske glasove, pri čemu je Endru Džekson dobio najviše, ali ne i većinu. Umjesto toga, Predstavnički dom je izabrao Džona Kvinsija Adamsa.
Elektori su “zavjetovani”, ali nisu dužni da glasaju za kandidata koji pobedi u državi
Svaka država ima ukupan broj elektora koji je jednak njenoj zastupljenosti u Predstavničkom domu i Senatu, dok Distrikt Kolumbija (sa gradom Vašingtonom) ima tri, što čini ukupno 538. Državne političke stranke imaju zadatak da nominuju elektore, obično na konvencijama svojih partija.
Ustav zabranjuje zaposlenima u saveznoj vladi i federalno izabranim zvaničnicima da obavljaju funkciju elektora. Oni su obično značajne političke ličnosti, kao što su državni i lokalni izabrani zvaničnici. Elektori su „zavjetovani“, ali nisu obavezni da glasaju za pobjedničkog kandidata svoje države, iako neke države kažnjavaju „nevjerne elektore“ koji odstupe i glasaju za drugog kandidata. Mejn i Nebraska su jedine dvije države koje ne koriste pristup „pobjednik dobija sve“ i umjesto toga elektore dodjeljuju proporcionalno na osnovu osvojenih glasova.
Preporučeno
Drugi kongresni okrug Nebraske smatra se izuzetno važnim u tijesnim izborima kao što su ovi, jer bi Haris dobila tačno 270 elektorskih glasova ako osvoji sve države koje je Bajden osvojio, plus „plavi zid“ Viskonsina, Pensilvanije i Mičigena, što se smatra najjasnijim putem do njene pobjede.
