
Advokat Dragoslav Miša Ognjanović (57) posmatrao je izbliza uspon novog zemunskog klana, a pripadnike grupe – šefa Luku Bojovića i najmanje pet istaknutih članova iz različitih faza razvoja ganga, zastupao je pred sudovima u Srbiji i inostranstvu.
Preporučeno
Slučaj otmice i prebijanja Mirka Elezovića 2002. godine – čiji su vinovnici navodno bili Luka Bojović, njegov ratni prijatelj (danas pokojni) Rade Rakonjac i Božidar Cakić – vjerovatno je jedini u posljednjih 20 godina u kom Miša Ognjanović, advokat brutalno ubijen u subotu uveče na Novom Beogradu, nije zastupao pripadnike takozvanog novog zemunskog klana, piše Blic.
Godinama kasnije Ognjanović će postati njihov stalni branilac i – nevoljno – svjedok uspona klana koji ove godine doživljava najteži udar još od hapšenja šefa, ozloglašenog Luke Bojovića.
Prije fame
Ognjanović je na sudu dokazivao njihovu nevinost još i prije nego što su i šira i stručna javnost mogli da shvate dimenzije klana koji je oko sebe okupio Bojović. Tako je, na primjer, Bojovića i njegovog najbližeg saradnika Veljka Banovića Votku ovaj advokat još 2007. godine branio od optužbi za nošenje nelegalnog oružja.
Mediji su brujali: vođe novog moćnog klana pripremale su likvidacije rivala u podzemlju. No, njima ne samo da se zbog toga nije sudilo nego su i za oružje oslobođeni. Već godinu dana kasnije Bojović je, sada u društvu kuma Dragoslava Galeta Miloradovića, ponovo uhapšen, ovoga puta zbog falsifikovanih dokumenata.
Ponovo je, međutim, presuda bila oslobađajuća, a Ognjanović je opet pobijedio dokaze i ubijedio sud da falš lične karte – namijenjene ne samo Bojoviću nego i njegovom prijatelju Vladimiru Zubi Mijanoviću, zapravo nisu služile da se zaista koriste kao lična dokumenta.
Na vrhuncu
Doći će, međutim, na red i teže optužbe od onih za falsifikovanje dokumenata i nošenje oružja. Tri godine kasnije, 2011., dio grupe optužen je u Beogradu zbog sumnji da su upleteni u ubistvo Branka Jeftovića Jorge i pokušaje likvidacija Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka.
Osveta klana zbog ubistva Željka Ražnatovića Arkana bila je, navodno, motiv obračuna. Tada su se na optuženičkoj klupi u Specijalnom sudu u Srbiji našli Sretko Kalinić i Miloš Simović – pripadnici zemunskog klana za kojima se tragalo još u “Sablji” (nakon ubistva premijera Đinđića). Kalinić je priznao ubistvo Jorge Jeftovića, i to po nalogu Bojovića. Sud mu, međutim, nije povjerovao jer je odbrana, čiji je dio bio i Ognjanović, minirala njegov iskaz.
Paralelno, u Španiji je od 2012. teklo suđenje Bojoviću, koji je u februaru te godine konačno uhapšen u Valensiji, i njegovim najbližim saradnicima: Vladimiru Milisavljeviću (Vladi Budali), ranije pomenutom Zubi Mijanoviću i Siniši Petriću. Grupa je tek pred španskim sudom konačno osuđena, ali je Ognjanović do smrti nastavio da piše žalbe i molbe kojima je Bojoviću i saradnicima pokušavao da omogući bolje uslove u zatvoru, prije svega slobodne vikende.
Posle hapšenja
Klan je bio pobijeđen, ali ne i izbrisan. Novi uspon počeo je nakon regrupisanja i u Srbiji su ponovo jaki. Operativni podaci kažu da se Lukini ljudi i dalje bave švercom kokaina, ali i likvidacijama.
Advokat Miša Ognjanović 2018. je uglavnom zastupao saradnike klana, prije svega „škaljarce“, crnogorske partnere u kokainskom biznisu. Tako je pred sudom branio Miloša Nilovića i Mitra Muratovića, i to, kao nekada Bojovića i Muratovića, zbog nelegalnog oružja nađenog u restoranu “Durmitor”.
Branio je i Vladimira Popovića i Vojislava Kostića, šefove kazina “Havana”, a zastupao je Filipa Koraća, novog šefa klana (prema navodima policije). Koraća je Ognjanović zastupao čak i u parničnim sporovima, u njegovo ime je pisao i tužbe i podneske nižim i parničnim sudovima.
Dragoslav Ognjanović sahranjen je u srijedu na Novom groblju, a na vječni počinak ispratili su ga brojni članovi porodice, prijatelji i kolege.












