Krađa glasova se povremeno dešava, i kad se dogodi, o tome se mnogo priča. Takođe, ima slučajeva koji su sudski procesuirani.

Izborni proces u SAD ima više nivoa i mnoge mehanizme za zaštitu od krađe glasova – zbog kojih se ona rijetko i dešava, kažu bivši i aktuelni članovi izbornih komisija iz obje stranke.

Američki izbori su decentralizovani, sa hiljadama glasačkih jurisdikcija. To samo po sebi znači da nije moguće organizovati masovnu krađu glasova koja bi mogla da utiče na rezultat predsjedničkih ili nekih drugih izbora.

“Ne postoji savršen izborni sistem. Ali, ako tražite sistem u koji možete imati povjerenja, onda u Americi možete biti spokojni”, kaže republikanac Trej Grejson, bivši državni sekretar Kentakija i predsjednik savjetodavnog odbora Projekta za sigurnost izbora.

Šta sprečava birače da varaju na izborima?

Ubacivanje više glasačkih listića, lažno prijavljivanje ličnih podataka, glasanje umjesto drugog lica i druge malverzacije na izborima kažnjavaju se strogo, nekad čak i zatvorom.

Recimo, oni koji nemaju američko državljanstvo, a glasaju, mogu biti deportovani.

Postoje i drugi načini kontrole i sprečavanja varanja na izborima.

Za glasanje na biračkom mjestu, mnoge države uvele su nekoliko nivoa provjere. U nekim državama se traži lična karta, na drugim da se identitet potvrdi na drugi način kroz ime ili adresu, upisivanjem u birački spisak ili potpisivanjem ovjerene izjave.

Članovi biračkih odbora kontrolom ažuriranih biračkih spiskova mogu da uhvate na djelu one koji pokušaju da glasaju u ime svojih umrlih rođaka, kaže Gejl Pelerin, demokrata iz Kalifornije koja se kandidovala za izbore u okrutu Santa Kruz prije 27 godina.

Kako se štite glasovi onih koji ne glasaju na biračkom mjestu?

Birači koji ne mogu da stignu da glasaju na dan izbora, mogu svoj glas da pošalju ranije i taj proces je obezbijeđen različitim protokolima.

Sve države zahtijevaju da glasač potpiše svoj listić, a u nekim državama birački odbori – sačinjeni od članova obje stranke – provjeravaju autentičnost potpisa tako što upoređuju potpis birača sa njegovim drugim potpisima koji su im dostupni.

U nekim slučajevima, glasački listić mora biti ovjeren kod notara ili birač mora da nađe nekoga ko će biti svjedok potpisivanju.

To znači da, recimo, ako je nekome na adresu stigao glasački listić za prethodnog stanara, pokuša da taj listić zloupotrijebi – da to neće ići lako jer postoji višeslojni sistem provjere.

Neke države biračima omogućavaju da na internetu ili preko SMS poruka prate dokle je stigao njihov glasački listić, te da vide da li je uspješno stigao gdje treba, da li je vraćen ili preusmjeren.

Federalni zakon zahtijeva da se birački spisak održava i ažurira, i članovi izbornih komisija to rade na nekoliko načina – provjerom državnih i federalnih baza podataka, međusobnim ukrštanjem informacija kako bi se ispratili birači koji su promijenili adresu i preselili se u drugu državu.

I kutije u koje se ubacuju glasački listići su zaštićene, kaže Temi Patrik, šefica Nacionalne asocijacije članova izbornih komisija. Objašnjava da na glasačkim mjestima postoji video nadzor, da su kutije napravljene tako da onemogućavaju da se ubaci više listića, a da neke imaju i protivpožarnu zaštitu i da ne mogu da se zapale.

Krađa ili nesporazum?

Poslije izbora 2020. godine, društvene mreže su bile preplavljene tvrdnjama o navodnom glasanju umrlih, ubacivanju duplih listića, nalaženju glasačkih listića na gomilama pored puta.

Bivši predsjednik Donald Tramp je to promovisao i nastavio sa tim pričama, iako se većina ispostavila kao netačna.

Istraživanje Asošiejted presa obuhvatilo je tvrdnje o malverzacijama u šest država za koje je Tramp tvrdio da su tamo pokradeni izbori. Otkriveno je manje od 475 nepravilnosti, a ubačeni su milioni glasačkih listića. To nije ni blizu broja glasova koji bi mogao da promijeni ishod izbora. U tih šest država, Džo Bajden je imao 311.257 glasova više od Trampa.

Istraživanje je takođe pokazalo da nije postojao organizovani pokušaj da se pokradu izbori. Skoro svaka nepravilnost je bila za sebe. U jednom slučaju je glasao čovek koji je na uslovnoj slobodi, pa nije imao pravo da glasa. U drugom, jedna žena je pokušala da ubaci i listić za preminulu majku.

Bivši izborni zvaničnici kažu da se često ispostavi da je u pozadini optužbi za krađu glasova zapravo nesporazum ili tehinčka greška službenika.

Gejl Pelerin se prisjeća angedote kada se član biračkog odbora požalio da previše birača dolazi sa iste adrese. Ispostavilo se da se radilo o časnim sestrama koje su živjele u istoj kući.

Temi Patrik priča da se, dok je radila u okrugu Marikopa u Arizoni, desilo nekoliko slučajeva da se potpisi birača nisu poklapali, pa se ispostavilo da je osoba u međuvremenu imala šlog ili slomljenu ruku. U jednom slučaju je starija osoba pokušala da glasa dva puta – zato što je zaboravila da je već jednom glasala.

“Zaista morate da uzmete u obzir i namjeru birača. To nije uvijek instinktivno”, kaže ona.

Zašto krađa glasova ne utiče na predsjedničke izbore?

Pogrešno je tvrditi da se izborna krađa nikada ne dešava. Milioni ljudi glasaju i maltene je garantovano da će neko pokušati da preigra sistem.

Ponekad se desi i lukav pokušaj kupovine glasova, kao što je bilo 2006. u Kentakiju. U tom slučaju, podjseća Grejson, birači su se žalili i uslijedila je istraga. Oni koji su pokušali da varaju na izborima su na kraju priznali krivicu.

I taj primjer, kaže, pokazuje koliko je važno da članovi izbornih komisija budu oprezni i da se konstatno unapređuje sigurnost izbornog procesa, kako bi i glasači imali povjerenja u sistem.

Ali, ističe i da bi bilo teško takvu šemu organizovati na većem nivou jer bi oni koji to pokušaju morali da koordiniraju brojne prepreke u izbornim sistemima koji se razlikuju po državama.

Takođe, to bi značilo da veliki broj ljudi učestvuje u zavjeri i da niko o tome ne progovori.

“Decentralizovani izbori su zapravo sami po sebi odvraćajući faktor”, zaključuje Grejson.