Video
Razlog je jasan – zemlje regije ovog ljeta bilježe jako visoke remperature, a u nekima su registrovane najveće vrućine ikada. U Grčkoj je, tako, izmjereno 46,3, a u Turskoj 49,1 stepeni Celzija, a upravo u te dvije države bjesne najteži požari, koji se, uz pomoć vjetra, ubrzano šire.
Veliki broj eksperata složno tvrdi da su ovi požari samo jedna od posljedica klimatskih promjena koje užurbano mijenjaju uslove života na našoj planeti, pa tako i na Balkanu, koji, sudeći prema izjavama klimatologa iz regije, ljeta poput ovog koje jedva preživljavamo, ali i još gora, čekaju i u godinama koje slijede.
Krešo Pandžić, klimatolog iz Državnog hidrometeorološkog zavoda Hrvatske, tvrdi da su juni i juli ove godine statistički bili znatno topliji od višegodišnjeg prosjeka od 1981. do 2010. godine, uz češća ekstremno topla razdoblja koja utiču na zdravlje ljudi.
Velike poplave i sve češća i duža razdoblja suše
„Klimatski scenariji predviđaju porast učestalosti toplih talasa na području jugoistočne Evrope u narednim godinama odnosno decenijama, zavisno od scenarija emisija staklenih gasova“, tvrdi Pandžić, koji upozorava na posljedice koje će izazvati visoke temperature.
No, vrućine su samo dio promjena, a može se reći i – manji dio problema – pošto će visoke temperature nužno uzrokovati čitav niz ekstremnih pojava i vremenskih nepogoda koje na našim prostorima dosad nisu bile uobičajene.
Jedna od njih je, tvrdi Pandžić, pojava pijavica, koje će svojom snagom sve više ličiti na tornada koja haraju Sjevernom Amerikom.
„Uopšteno se u godinama koje su pred nama predviđa porast učestalosti i jačine ektremnih vremenskih i klimatskih pojava u svim godišnjim dobima kao što je porast jačine padavina što može izazivati posebno bujične poplave, a istovremeno mogu se očekivate sve češća i duža sušna razdoblja naročito ljeti kada je isparavanje zbog povišene temperature vazduha izraženije nego zimi. Sve su češće pojave razarajućih atmosferskih vrtloga – pijavica – kako na kopnu tako i moru, čija se razorna moć sve češće može uporediti s tornadom čija je pojava daleko najizraženija na području Velikih ravnica u Sjedinjenim Američkim Državama gdje se ‘sukobi’ izrazito topao i vlažanvazduh iz Meksičkog zaliva srazmjerno suvim i toplim ali po visini hladnijim vazduhom Velikih ravnica”, kaže Pandžić.
Previsoka emisija gasova
Upozorenja za ekstremno visoke temperature postale su uobičajene i za Srbiju.
„Proces klimatskih promjena, ili bolje reći, globalnog zagrijevanja, iniciran je previsokom emisijom stakleničkih gasova, koja se povećava i donosi veoma loše posljedice na atmosferu, okeane, morski led, kontinetalno kopno, led i snijeg. Tople klimatske zone se šire ka polovima i u visinu. Na našim geografskim širinama temperatura raste 1,5 stepeni na trideset godina, ukupna godišnja količina padavina skoro da se i ne menja, s tim da se broj kišnih dana smanjuje, a intenzitet padavina tokom padavinskih epizoda raste, što je u saglasnosti sa povećanjem temperature, jer topliji vazduh prima više vodene pare”, pojašnjava Goran Pejanović, pomoćnik direktora Nacionalnog klimatskog centra u Republičkom hidrometeorološkom zavodu Srbije.
“Otuda se ne treba čuditi poplavama koje su se desile u Njemačkoj ili u našem regionu u maju 2014. Toplotni talasi postaju brojniji, duži i intenzivniji tako da se, od 2000. godine, desilo šest velikih suša, a jedna od njih 2012. koštala je poljoprivredu Srbije dvije milijarde dolara”, podsjeća.
U Bosni i Hercegovini, bilježi se jedan od najintenzivnijih toplotnih talasa u proteklom periodu. Bakir Krajinović, klimatolog iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda iz Sarajeva, navodi da su premašeni temperaturni rekordi na više meteoroloških stanica, i to nekoliko dana zaredom.
On je podsjetio da bi se, od pet tolotnih talasa u BiH, samo dva desila da nije klimatskih promjena.
“Mi smo u umjerenom pojasu, ali klima postaje daleko od umjerene, s tim što imamo i suprotne ekstreme, a to su hladni talasi. Porast temperatura na našem području od 1,1 – 1,4 stepeni Celzija, i očekivanih 4,5 do kraja 2100. godine, ukazuje da nas čeka buran period kada su pitanju meteorološke prilike“, priča Krajinović.
Rast nivoa Jadranskog mora
Osim pijavica, na koja upozorava Pandžić, Krajinović spominje sve češće intenzivnije poplave, udare vjetra, grad, te periode suša, koje će, kako tvrdi, takođe biti posljedica klimatskih promjena. Povremeni pljuskovi, dodaje, nisu dovoljni da poprave opštu klimatsku sliku regije, pa će prilagođavanje novim uslovima života na Balkanu postati neminovno.
Promjene se ne dešavaju samo na kopnu, one već pogađaju i Jadransko more. Pandžić navodi da su „sve češće pojave morskih poplava koje su sve izraženije i zbog postupnog rasta nivoa mora“.
“To može uticati na zasoljavanje vodonosnika slatke vode u priobalju, a osobito na području ušća rijeke Neretve. Zasoljavanje dugoročno uništava poljoprivredne površine. Povećanje emisija CO2 utiče na povećanje kiselosti okeana što ugrožava okeansku biosferu, što je manje poznato javnosti, uključujući mora i veća jezera”, kaže Pandžić.
Jadran je dio Mediterana, za koje Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) tvrdi da postaje „najbrže zagrijavajuće“ i „najslanije“ sa nepovratnim promjenama života u moru, ali i života ljudi.
Navode da se temperatura Sredozemnog mora povećava za 20 odsto brže od globalnog prosjeka te da se predviđa porast njegovog nivoa za više od jednog metra do 2100. godine.
“Jadransko more, kao uostalom nijedno drugo more, nije izolovani sistem pa se svi pritisci koji djeluju na Mediteran u većoj ili manjoj mjeri pojavljuju i u Jadranu. S obzirom da se radi o plitkom i poluzatvorenom moru, povećan je i rizik od ozbiljnih i trajnih posljedica koje imaju klimatske promjene u sinergiji sa intenzivnim ljudskim aktivnostima poput turizma ili ribarstva, a da o eksploataciji nafte i plina uopšte ne govorimo“, upozorava Mosor Prvan iz WWF-a Adrije, koji tvrdi da visoke temperature i ekstemni vremenski događaji mijenjaju morsko dno, te da bi nestanak posidonija, korala i periski imao tragičan uticaj na morski ekosistem.
Maditeran se pretvara u tropsko more
Sredozemno more, upozoravaju iz WWF-a, nije što je nekad bilo.
“Ono se pretvara u tropsko more. Klimatske promjene nisu prijetnja za budućnost, one su prijetnja već danas, čemu svjedoče naučnici, ribari, ronioci, obalske zajednice i turisti. Puno toga se stavlja na kocku u ekološkom smislu jer je Mediteran veliki snabdijevač nas ljudi. Ako želimo okrenuti postojeći trend, moramo smanjiti ljudski pritisak na more i izgraditi njegovu otpornost. Zdravi ekosistemi i rastuća bioraznolikost su najbolja prirodna odbrana protiv uticaja klimatskih promjena”, stava je Giuseppe Di Carlo, direktor WWF-ove mediteranske morske inicijative.
Šta zemlje regije mogu učiniti kako bi, ako ne spriječile, makar ublažile drastične klimatske promjene na našem području? Pandžić i Pejanović tvrde da trebaju poštovati odredbe Pariskog klimatskog sporazuma.
Preporučeno
“Da bi se izbjegla situacija ‘bez povratka’, potrebno je slijediti odredbe Pariškog sporazumu o ubljažavanju klime iz 2015. godine, odnosno, postupno uvoditi klimatski neutralna zelena ekonomija do sredine 2050. godine. Prema tom scenariju, udio obnovljivih izvora energije treba biti 70-80 odsto u odnosu na 20-30 odsto izvora fosilnih goriva po mogućnosti sa što manje ugljenika i nafte, a više prirodnog gasa. Pretpostavlja se da će biti neto nulti nivo emisija iz fosilnih goriva zbog mogućnosti pohrane tih emisija u biosferu i okeane. Zbog dugog ‘života’ većine staklenih gasova u atmosferi povratak na približno slično stanje predindustrijskom trajaće najmanje do kraja 21. vijeka, a uz manje optimistične scenarije znatno duže“, kaže Pandžić.
