Video
Njemački kancelar Olaf Šolc i francuski predsjednik Emanuel Makron prvo su poslali Aleksandru Vučiću zajedničko vrlo sugestivno pismo u kojem nema previše okolišanja i diplomatskih začkoljica koje svako može tumačiti kako mu odgovara, a zatim najavili dolazak svojih iskusnih diplomatskih “teškaša”, Jensa Pletnera i Emanuela Beaunea, kao ispomoć specijalnom izaslaniku EU Miroslavu Lajčáku.
No, mnogi smatraju da oni nisu puka “ispomoć”, nego dvojac koji će davati ton te završiti i odraditi posao do kraja. Brisel želi to pitanje staviti ad acta te se potom na sličan način posvetiti BiH, kao najeksplozivnijoj tački u Evropi. Šolc i Makron žele “punu normalizaciju odnosa Srbije i Kosova” kao jedan od najznačajnijih elemenata za sigurnost i dalju evropsku perspektivu ovoga dijela Evrope. U pismu koje je najjači evropski dvojac poslao Aleksandru Vučiću sugerisano mu je da “pokaže maksimalnu odlučnost” te da bude “spreman na teške odluke”, a to se zapravo može iščitati na samo jedan način – kriza mora biti riješena međusobnim priznanjem, možda ne formalno, ali Srbija mora prihvatiti realnost nezavisnosti Kosova.
No, kako piše beogradski Danas, Artan Behrami, savjetnik bivšeg predsjednika Kosova Hašima Tačija, kaže da je kosovski premijer Aljbin Kurti “odustao od prijedloga za međusobno priznanje Beograda i Prištine”. Naime, to se očito radi kako bi Vučić lakše svojoj javnosti predstavio “gubitak Kosova”.
Behrami navodi da će novi sporazum, koji neće uključivati međusobno priznanje, biti postignut za nekoliko mjeseci te da će u njegovu izradu, uz Miroslava Lajčáka, bili uključeni i bivša šefica evropskih vanjskih i sigurnosnih poslova Ketrin Ešton te američki diplomata Frenk Vizner.
Dvojica najvažnijih evropskih državnika, Šolc i Makron, naglasili su da su pismo uputili “u trenutku od presudnog značaja za sigurnost i stabilnost Evrope i posebno Zapadnog Balkana”, što znači da su razrješenje srpsko-kosovskog čvora proglasili jednim od najvažnijih prioriteta briselske politike u kratkoročnom razdoblju (ne misle otezati) te se probudili iz hibernacije u kojoj je Evropa bila svih ovih godina kad je riječ o tom problemu.
Zauzvrat bi Vučić, da zadovolji svoju javnost, mogao dobiti “zajednicu srpskih opština”, ali vjerovatno ne na niovu i s ovlastima koji bi on htio – svojevrsnu Republiku Srpsku ili federalizaciju Kosova – jer se za ZSO govori da mora biti u skladu s Ustavom Kosova. Podsjetimo da je Aleksandar Vučić na kraju ipak pristao priznati kosovske identifikacijske dokumente na području Srbije, a Srbi s Kosova dobili su rok od dva mjeseca da svoje automobile registruju na Kosovu tamošnjim registarskim oznakama.
Francusko-njemački diplomatski “specijalci” su, kako kaže za beogradski Blic tamošnji analitičar dr. Neven Cvetićanin, radili na zahtjevnim međunarodnim sporazumima poput rusko-ukrajinskih u Minsku i sporazuma oko iranskog nuklearnog programa.
“To su ljudi koji komuniciraju s najvažnijim svjetskim liderima poput Džo ajidena, Vladimira Putina i Đinpinga”, kaže Cvetićanin, pa to pokazuje kakav su status Emanuel Makron i Olaf Šolc dali ovom problemu, ali i odlučnost Brisela da konačno odradi posao do kraja i kako treba.
Srbijanski analitičar smatra da Jens Pletner i Emanuel Beaune razumiju širi kontekst odnosa na ovim prostorima te shvataju razne uticaje i lokalne frustracije, a iskusni su pa se mogu postaviti odlučno u razgovoru i s Vučićem i Aljbinom Kurtijem te obuzdati njihov radikalizam i populizam. Njih dvojica uskoro će posjetiti Beograd i Prištinu gdje će, pretpostavlja se, izaći pred tamošnje čelnike s prijedlozima koji bi mogli biti “uzmi ili ostavi”, ali s naglaskom na “uzmi” jer neće biti puno manevarskog prostora za “ostavi”. Stav je Brisela jasan – Kosovo jeste nezavisna država i taj njegov status uopšte nije upitan te se mora razgovarati u okvirima tih prerogativa i odnosa.
Preporučeno
Osim toga, Vučiću je otvoreno poručeno da se mora prilagoditi zajedničkoj političkoj i sigurnosnoj agendi EU, što, pak, znači uvođenje ekonomskih sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Brisel već pomalo gubi strpljenje s Vučićevim otezanjem i odgađanjem, ali pretpostavlja se da bi i tu moglo doći do nekog kompromisa, odnosno Srbija će morati uvesti sankcije Rusiji, ali će se razgovarati koje bi i kakve sankcije Beograd mogao podržati i prihvatiti.
