Video
Zgradu je projektovao arhitekta Džon Karl Vorneki, a građena između 1969. i 1974. za AT&T (American Telephone and Telegraph Company) pa je bila jedno od najvažnijih telekomunikacijskih čvorišta u SAD-u. Zgrada se zato dugo nazivala jednostavno „zgradom AT&T-a“ ili „Long Lines Building“ – prema prepoznatljivim vertikalnim linijama na fasadi. Danas se najčešće naziva jednostavno – po adresi.
Dva su razloga zašto zgrada nema prozore. Prvi je da bi se izbjeglo pregrijavanje telekomunikacijske opreme, a drugi je sigurnosni razlog. Namjena je uticala i na sam izgled zgrade, ne samo na nepostojanje prozora, prenosi Punkufer.hr.
Naime, zbog telekomunikacijske opreme i spratovi su gotovo dvostruko viši nego što je uobičajeno, čak pet i po metara, pa zgrada ima „samo“ 29 spratova, a struktura se odlikuje velikom nosivošću. Sam arhitekta Vorneki napisao je da neboder nije izgrađen za ljude, nego za mašine. Projektovana je da bude potpuno sigurna u slučaju nuklearnoga napada, a osim što bi telekomunikacijske i telegrafske mašine mogle da nastave s radom, u zgradi bi 1.500 ljudi moglo da bude potpuno samodovoljno čak dvije nedjelje – zgrada ima vlastitu vodu i plin pa i zalihe hrane.
Telefonska centrala AT&T-a iselila se iz zgrade 1999, a danas neboder još uvijek koriste lokalni operateri za svoje centrale, dok su ostala područja zgrade navodno centar podataka od visoke sigurnosti.
Ipak mnogi radnici koji su radili na održavanju zgrade i u dvijehiljaditima progovorili su u javnosti o zaključanim prostorijama u kojima im je pristup bio zabranjen.
Za Long Lines dugo se spekulisalo da je jedno od najvažnijih nadzornih mjesta američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) s koje se prate telefonski pozivi, faksovi i internet protok.
Istraživačka medijska agencija The Intercept došla je do ovog zaključka spojivši javne zapise i račune s dokumentima i podacima koje je otkrio Edvard Snouden. Prema izveštaju The Intercepta iz 2016, zgrada u Ulici Thomas 33 funkcioniše kao „skriveno NSA-ovo špijunsko središte u Njujorku“.
Originalni Vornekijev arhitektonski crteži pokazuju da je neboder originalno nazvan „Projekt X“, a tajni dokumenti koje je otkrio Snouden sugerišu da je bio stanica za špijuniranje najmanje 38 zemalja, Ujedinjenih nacija, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, o čemu je uz The Intercept pisao i The New York Times.
Reditelj Henrik Moltke i dokumentarista Laura Poitras, dobitnica Pulicera takođe nagrađena i Oskarom za film „Citizenfour“ o Snoudenu, snimili su zapaženi kratki film Projekt X o ovoj tajnovitoj zgradi. Laura Poitras, naime, bila je jedna od troje ljudi kojima je Snouden vjerovao.
Preporučeno
Ni AT&T ni NSA, naravno, nisu se oglašavale o svojoj povezanosti, ali kada zgrada na adresi Ulica Thomas 33 u sumraku jednostavno nestane s horizonta i postane tek tamna sjena, sve o čemu se nagađa postaje malo stvarnije.
