Tramp je rekao da bi bilo „razočaravajuće“ ako Putin ne potpiše, ali nije želio govoriti o tome kakav bi pritisak mogao izvršiti da ga natjera da pristane na 30-dnevno primirje, piše Radio Slobodna Evropa.

Dakle, šta može učiniti? Čini se da postoje tri opcije.

Sankcije

Tramp je rekao da bi mogao učiniti „stvari finansijski vrlo loši za Rusiju“.

Ovo zvuči kao nagovještaj dodatnih sankcija, a Tramp je takođe zaprijetio isto u nedavnoj objavi na svojoj mreži Truth Social.

Ministar finansija Skot Besent i Kevin Haket, šef Nacionalnog ekonomskog vijeća, ponovili su Trampove komentare, ali nisu dali nikakve detalje o tome kako bi izgledale strožije sankcije.

Haket je nedavno govorio o „štapu i šargarepi“ .

Dana 13. marta, administracija je preduzela akciju ne produživši izuzeće od sankcija za odabrane ruske banke koje olakšavaju plaćanja za naftu i gas.

Ovo otežava drugim zemljama da obavljaju ove kupovine. Ponovno uspostavljanje izuzeća bila bi „šargarepa“, a Sjedinjene Države su podigle mogućnost ublažavanja sankcija ako Moskva pregovara.

Putin je naznačio da želi veće „šargarepe“, kao što su demilitarizacija Ukrajine i zaustavljanje isporuka američkog oružja Kijevu.

Što se tiče „štapova“, Haket je rekao da postoji „puno stvari“ koje bi se mogle učiniti, ali nije naveo nijednu od njih.

Jedna opcija koja se razmatra je uvođenje sekundarnih sankcija trećim zemljama koje kupuju rusku naftu iznad zapadno nametnute gornje cijene od 60 dolara po barelu (trenutna tržišna cijena je oko 70 dolara).

Najveći kupci su Kina, Indija i Turska (tim redosljedom).

Druga ideja mogla bi biti smanjenje nivoa gornje cijene, dodatno smanjujući ruske prihode. Ovo bi zahtijevalo koordinaciju sa zapadnim saveznicima.

Rusija je koristila „flotu u sjenci“ starih tankera za naftu kako bi zaobišla postojeće sankcije. Ovo bi takođe moglo biti podvrgnuto strožijim sankcijama, dodavanjem više plovila na zabranjenu listu, na primjer.

Ali to je igra mačke i miša. Plovila često prolaze kroz višestruke promjene vlasništva koje uključuju brojne fiktivne kompanije. Sprovođenje zahtijeva značajan trud i resurse.

Još jedan korak koji se razmatra je zabrana uvoza proizvoda baziranih na ruskoj sirovoj nafti prerađenoj u trećim zemljama.

Mjere poput ovih bi dodatno pritisnule rusku ekonomiju.

Ali one ne bi bile brzo rješenje i vjerovatno ne bi imale isti brzi efekat koji je činilo zamrzavanje isporuka oružja iz Vašingtona u potiskivanju Ukrajine da pristane na plan za prekid vatre.

Carine

U drugim međunarodnim sporovima, Trampovo oružje izbora su carine, i on bi ih svakako mogao nametnuti Rusiji. Ali efekat bi vjerovatno bio vrlo ograničen.

Trampova upotreba sankcija izazvala je duboku zabrinutost u drugim zemljama, kao što su Kina, Kanada i članice Evropske unije. Ali sve su to veliki trgovinski partneri SAD-a s mnogo toga za izgubiti.

Rusija, s druge strane, jedva da išta prodaje Sjedinjenim Državama.

„Ruski izvoz u SAD je prošle godine pao za više od 80 odsto u odnosu na period prije rata, na oko tri milijarde dolara, što je najniže od 1992. godine“, primijetio je Aleksander Koliandr u nedavnom članku za Centar za evropsku političku analizu.

„Ovo predstavlja oko deset dana ruskog izvoza u Kinu u 2024. godini.“

Mjera bez carina koju je Tramp predložio u januaru bila je uvjeravanje Saudijske Arabije da smanji cijenu nafte povećanjem proizvodnje. Ali ovo se čini malo vjerovatnim da će odgovarati saudijskim interesima.

Oružje

Trampov specijalni izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, Kit Kelog, iznio je treći način na koji bi Vašington mogao prijetiti Rusiji.

U junu prošle godine, predstavio je plan da brzo dovede obje strane za pregovarački sto.

„Kažemo Ukrajincima, ‘Morate doći za sto, a ako ne dođete za sto, podrška Sjedinjenih Država će presušiti,’“ rekao je.

„I kažete Putinu… ako ne dođete za sto, onda ćemo Ukrajincima dati sve što im treba da vas ubiju na terenu.“

Do sada smo vidjeli prvi dio ovog scenarija. Bilo je to brzo i lako postići. Takođe je bilo jeftino, jer je uskraćivanje vojne pomoći očito jeftinije za američke poreske obveznike nego pružanje iste.

Oko drugog dijela postoje velika pitanja, a ne samo to što sam Kelog dosad nije igrao istaknutu ulogu u pregovorima.

Preplavljivanje Ukrajine oružjem bilo bi skupo za američkog predsjednika koji je toliko puta govorio o tome kako je rat već previše koštao Amerikance. Takođe bi predstavljalo vrtoglavi politički zaokret.

Tramp je upozorio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da se „kocka s Trećim svjetskim ratom.“

Vašington bi mogao procijeniti da je drugi dio Kelogove strategije jednostavno previše rizičan.