Video
“Banja Luka ima 180.000 stanovnika i epicentar je novog vala nacionalizma na Balkanu. Političari bosanskih Srba godinama, uz podršku ruskog predsjednika Vladimira Putina, rade na raspadu ove države, stvorene Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995.: u nevolji stvorene, glomazne konstrukcije koja je zamrznula ratno stanje i konflikt umjesto da je otklonila njegove uzroke”, piše list.
Magazin navodi da Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, uz podršku Moskve sve odlučnije pili u krhku konstrukciju zajedničke države.
“A sada, nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Dodik demonstrira svoju bliskost s ratnim huškačem Putinom, protivi se tome da se Bosna i Hercegovina priključi evropskim sankcijama Rusiji. Prošle sedmice razgovarao je telefonom s ruskim ministrom vanjskih poslova Lavrovom, a obje strane su ponovile kako daju podršku jedna drugoj.
Međunarodna mirovna misija EUFOR, koju Moskva već duže vrijeme pokušava ukinuti putem Savjeta bezbjednosti UN-a, odlučila je iz čiste predostrožnosti povećati broj svojih vojnika u Bosni s 500 na 1100 vojnika. Prijeti li nakon Ukrajine još jednoj evropskoj zemlji novi rat? I kakvu ulogu u tome ima Putin”, pita se Sueddeutsche Zeitung.
U članku se govori o obnovljenoj džamiji Ferhadija, koja je u ratu srušena u Banjaluci, zajedno sa svih 15 drugih džamija, što je bio sastavni dio etničkog čišćenja. Pominje se i kako je prije rata u Banjaluci živjelo 30.000 muslimana a da ih je danas između 5.000 i 7.000 – koliko tačno to niko ne zna. Jedan od njih je i nekadašnji predsjedavajući Islamske zajednice u Banjaluci Kasim Mujičić, kojeg su jednog jutra u maju 1993, probudile snažne detonacije.
Tada su srpski nacionalisti digli u vazduh dvije najstarije džamije u gradu Ferhadiju i Arnaudiju. Pa ipak, Kasim je odlučio da ne bježi već da ostane u svom gradu. “Uvijek sam govorio da ću otići samo ako me otjeraju”, citira njegove riječi SZ.
“A onda je u 9 mjesecu 1995., samo dva mjeseca pred kraj rata, došao i taj dan. Trojica naoružanih ljudi stajali su pred njegovin vratima, govoreći mu da može da ponese samo što mu može držati rukama. Kasim je pobjegao u Njemačku i vratio se nakon tri godine”, piše njemački list i u nastavku opisuje njegovu borbu sa gradskom upravom da dođe do obnove Ferhadije, opisujući između ostalog kako se proslava kopanja kamena temeljca pretvorila u uličnu borbu sa razjarenom ruljom.
Novinar SZ-a spominje i pravoslavnu crkvu u Banjaluci, “koju su razorili hrvatski fašisti” u 2. svjetskom ratu ali koja je davno obnovljena. “Njihov režim terora, koji je bio povezan sa nacističkom Njemačkom, masakrirao je tu 7. februara 1942. godine 2.300 Srba. Sjećanje na to iskoristili su srpski nacionalisti kako bi 90-tih godina širili mržnju protiv Hrvata-katolika”, piše SZ.
Njemački list citira i jednog banjalučkog istoričara koji priznaje da se retorika zaoštrila. U tekstu se potom ipak konstatuje da je “činjenica da trenutno nema naznaka da iko u regiji priprema bilo kakvu vojnu akciju. Čak je i Milorad Dodik posljednjih dana postao upadljivo miran.
Neki kažu da je brutalnost ruske invazije na Ukrajinu navela na razmišljanje. Osim toga, obećao je podržati ukrajinske izbjeglice novcem a rekao je i da podržava “teritorijalni integritet Ukrajine”.
Prije nekoliko dana na jednom banjalučkom mostu osvanuo je transparent: “Slava Rusiji”. Međutim, u gradu nije bilo većih proruskih skupova, za razliku od Beograda, glavnog grada susjedne, prijateljske Srbije. Ipak, čuje se od starijih ljudi da mnogi sada kupuju brašno, tjesteninu, ulje, flaširanu vodu. Tokom posljednjeg rata, koji je trajao gotovo četiri godine, mnogi su ljudi ostali bez zaliha nakon samo nekoliko sedmica. Oni u najmanju ruku glad ne žele ponovno iskusiti”, piše Sueddeutsche Zeitung iz Minhena i zaključuje:
Preporučeno
“Bilo da su muslimani ili hrišćani, oni ovdje zapravo imaju druge brige. Nikad se ne zna”.
