Njujork tajms: Gdje su sada prijatelji Irana?

Njujork tajms: Gdje su sada prijatelji Irana?

Standard

08/03/2026

11:29

Iako ih je zapad dugo tretirao kao otpadnike, a Amerika izolovala namećući im sankcije, islamska vlada ove države sa Bliskog istoka održala je diplomatske odnose sa mnogim državama.

Za ,,Njujork tajms” piše: Ben Habard; prevod: Dan

Turska i Indija su njegovale trgovinske i bezbjednosne veze sa Iranom. Kina mu se okretala zbog jeftine nafte. Sjeverna Koreja, Venecuela i Rusija su ga smatrale saveznikom u borbi protiv zapada i udruživali se da bi razvile vojnu tehnologiju i potisle sankcije.

Sad kad je Iran meta napada koje izvode Sjedinjene Države, oni prijatelji, susjedi i partneri, ponudili su tek poneku riječ više nego Islamska republika. Ako to učine, i oni bi mogli postati mete. Zvaničnici Turske su u srijedu izjavili da je NATO oborio jednu balističku raketu, koju je Iran lansirao prema turskom vazdušnom prostoru. U četvrtak je Iran to negirao.

Bez istinskih saveznika, Iranci vode usamljenički rat.

To je posljedica, smatraju stručnjaci, spoljne politike Irana, koja se odaljila od svojih obaveza prema zemljama koje investiraju u njihove milicije, a koje dijele njegovu religijom podstaknutu mržnju prema Sjedinjenim Državama i Izraelu.

Ove milicije danas ne mogu pomoći Iranu. Najsurovije među njima, Hezbolah u Libanu i Hamas u Gazi, uništene su u ratu sa Izraelom. Milicija Huta u Jemenu i iračke oružane grupe, iza kojih stoji Iran, mogu da gađaju brodove u Crvenom moru ili američke snage u Iraku. Ipak, takvi napadi teško da će promijeniti tok rata unutar samog Irana.

Ni odnosi Irana sa drugim državama nisu donijele konkretnu podršku, čak ni oni sa kojima im je zajednički animozitet prema onom što oni smatraju zapadnjačkim imperijalizmom.

,,To znači da oni, koji vjeruju da se rađa anti-zapadna osovina, treba hitno da se probude”, kazao je Sinan Ulgen, nekadašnji turski diplomata i direktor EDAM-a, istraživačkog centra sa sjedištem u Istanbulu.

Aludirajući na Rusiju, Kinu, Iran i Sjevernu Koreju, rekao je: ,,Sada vidite da to ne znači ništa za neku od te četiri zemlje kada se nađe pod opsadom Zapada”.

Većina zemalja koje održavaju veze sa Iranom odlučuju se za to iz strateške, geografske ili ekonomske nužde, zato nemaju mnogo razloga da se žrtvuju za Iran kad se nađe u središtu napada, kažu stručnjaci.

Sada ih ti odnosi ne mogu mnogo zaštititi.

Veliki oblak crnog dima tokom napada na Teheran 3. marta 2026. godine
Napad na Teheran 3. marta 2026. godine, Foto: NYT-ARASH KHAMOOSHI

Ministar odbrane Turske nije precizno naveo metu balističkih napada iz Irana koje su NATO snage oborile u srijedu. Ali je viši vojni zvaničnik Amerike i jedan zvaničnik sa zapada rekao da je meta bila vazduša baza u južnoj Turskoj, koja je u kojoj je stacioniran kontingent Ratnog vazduhoplovstva SAD i druge NATO snage. Ostaci municije kojom je oboren projektil pale su oko 50 kilometara od baze. Zvaničnici su govorili pod uslovom anonimnosti jer nijesu bili ovlašćeni da razgovaraju sa novinarima.

Iranska milicija je u izjavi datoj u utorak negirala da je ispalila raketu na Tursku, rekavši da poštiuje suverenitet Turske.

Turska sa Iranom dijeli granicu dugačku oko 500 kilometara i održava dugotrajne diplomatske i trgovinske veze, a pokušala je i da spriječi rat.

Ulgen je za odnos Turske prema Iranu kazao da je zasnovan na istorijskim vezama, geografskoj blizini i nametnutom poštovanju.

,,Mi nismo prijatelji sa Iranom, ne slažemo se o brojnim pitanjima, ali moramo održavati suživot na ovom geografskom prostoru”, kazao je.

Uprkos bliskim odnosima sa predsjednikom Donaldom Trampom, predsjednik Redžep Tajip Erdogan opisao je američko-izraelske napade na Iran kao ,,očigledno kršenje međunarodnog prava”. U ponedjeljak je na društvene mreže objavio da ga je ,,rastužila” vijest o smrti vrhovnog vođe Irana, Ajatolaha Alija Hameneija.

Turski zvaničnici rade na tome da okončaju rat, ne zato što su ludi za iranskim liderima, već zato što se plaše da bi se nestabilnost u Iranu mogla preliti na Tursku, kao što se dešavalo u prošlosti u sukobima između Iraka i Sirije, koje se, takođe, graniče sa Turskom.

Pad vlade u Teheranu bi mogao biti još gori, rekao je Ulgen.

,,Nestabilnost koju bi promjena tog režima mogla izazvati bila bi, možda, i većih razmjera od one koja se desila u Siriji i Iraku”, zaključio je Ulgen.

I Indija je održavala odnose s Iranom kao važnim akterom u regionu, ali i radi ostvarivanja ekonomskih koristi, rekao je Kabir Taneja, izvršni direktor organizacije Observer Research Foundation, sa sjedištem u Dubaiju.

Veze sa Iranom nisu spriječile Indiju da bude zemlja koja kupuje najviše oružja od Izraela, i njihova kupovina čini oko 34 procenta ukupne prodaje Izraela u periodu od 2020-2024, navodi se u podacima Instituta za istraživanje o međunarodnom miru u Stokholmu.

U posjeti Izraelu svega par dana prije rata, premijer Indije Narendra Modi pričao je o vladi Izraela, dobio počasnu povelju i potpisao trgovinski ugovor sa izraelskim kolegom, Benjaminom Netanjahuom.

Politika balansiranja Indije između Izraela, Irana i drugih zemalja znači da će se ona držati po strani i neće se uključivati u rat u Iranu, rekao je Taneja.

,,Spoljna politika Indije je u tom dijelu vrlo jasna i pokazuje da se ne miješa u tuđa posla”, rekao je.

Druge zemlje koje imaju veze sa Iranom, a istovremeno na svojoj teritoriji imaju američku vojsku, našle su se na meti dok Iran uzvraća udare.

Kina ostaje najveći trgovinski partner Irana, uglavnom zato što kupuje oko tri četvrtine iranske nafte, koju dobija po značajno nižoj cijeni zbog američkih sankcija.

Kina je pozvala na prekid sukoba, ubistvo Hameneija okarakterisala kao ,,neprihvatljivo” i imenovala izaslanika za posrednika. Mala je vjerovatnoća da će se direktno suprotstaviti Sjedinjenim Državama, kažu analitičari, da ne bi narušila slabašno primirje uoči Trampove posjete koja se očekuje u aprilu.

Rusija je najjači saveznik Irana u suprotstavljanju zapadu već duže od deset godina.

Vojna saradnja između Rusije i Irana je započela tokom sukoba u Siriji, kada su obje zemlje podržavale predsjednika Bašara Asada prije nego što je svrgnut u decembru 2024.

Ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu dodatno je učvrstila taj odnos, jer je Rusiji bila potrebna iranska tehnologija dronova, koju je koristila protiv Ukrajine.

U januaru 2025. Rusija i Iran potpisali su veliki sporazum o saradnji koji je produbio njihove odbrambene veze, ali nije podrazumijevao obavezu da priteknu u pomoć jedna drugoj u slučaju vojnog napada.

(Članak je objavio ,Njujork tajms”, c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović)

Izvor (naslovna fotografija):Iran, Tanjug/ AP

Ostavite komentar

Komentari (0)

X