Video
Otvoreno pismo prve dame Ukrajine Olene Zelenske prenosimo u cjelosti:
„U posljednje vrijeme ogroman broj medija iz cijelog svijeta obratio se sa zahtjevima za intervjue. Ovo pismo je moj odgovor na te zahtjeve i moje svjedočenje iz Ukrajine.
Bilo je nemoguće povjerovati u ono što se dogodilo prije nešto više od nedjelju dana. Naša zemlja je bila mirna, naši gradovi, mjesta i sela su bili puni života. 24. februara smo se svi probudili uz najavu ruske invazije. Tenkovi su prešli ukrajinske granice, avioni su išli u naš vazdušni prostor, raketni bacači su opkolili naše gradove.
Uprkos vjerovanjima propagandnih medija koje podržava Kremlj, a koji ovo nazivaju ‘specijalnom operacijom’ – to je u stvari, masovno ubistvo ukrajinskih civila.
Možda najstrašnije i najrazornije u ovoj invaziji su žrtve djece. Osmogodišnja Alisa je umrla na ulicama Oktirke dok je njen deda pokušavao da je zaštiti. Ili Polina iz Kijeva koja je poginula u granatiranju sa roditeljima. Četrnaestogodišnji Arsenije je pogođen u glavu i nije mogao da bude spasen, jer hitna pomoć nije mogla da stigne do njega zbog jakih požara.
Kada Rusija kaže da ‘ne vodi rat protiv civila’ prvo govorim imena ove ubijene djece. Naše žene i djeca sada žive u skloništima i podrumima. Vjerovatno ste svi vidjeli ove slike sa mjesta stranice u Kijevu i Harkovu, gdje ljudi leže na podovima sa svojom djecom i kućnim ljubimcima – zarobljeni ispod.
To su za neke samo posljedice rata, za Ukrajince je sada užasna realnost. U neki gradovima porodice ne mogu da izađu iz sklonšta nekoliko dana zaredom zbog neselektivnog i namjernog bombardovanja i granatiranja civilne infrastrukture.
Prvo novorođenče u ratu vidjelo je betonski plafon podruma, njegov prvi udah bio je vazduh podzemlja, a dočekala ih je zajednica zarobljena i terorizovana. U ovom trenutku ima nekoliko desetina djece koja nikada nisu upoznala mir u svojim životima. Ovaj rat se vodi protiv civilnog stanovništva, a ne samo granatiranjem.
Neki ljudi zahtijevaju intenzivnu njegu i kontinuirano liječenje, koje sada ne mogu da dobiju. Koliko je lako ubrizgati insulin u podrumu? Ili dobiti ljekove za astmu pod jakim granatiranjem? Da ne pominjemo hiljade pacijenata sa karcinomom kojima je neophodan pristup hemoterapiji i tretmanu zračenjem sada odložen na neodređeno vrijeme.
Lokalne zajednice na društvenim mrežama su pune očaja. Mnogi ljudi, uključujući i starije, teško bolesne i one sa invaliditetom, odsječeni su, daleko od svojih porodica i bez ikakve podrške. Rat protiv oih nevinih ljudi je dvostruki zločin.
Naši putevi su preplavljeni izbjeglicama. Pogledajte u oči ovih umornih žena i djece koji sa sobom nose bol što ostavljaju voljene i život kakav su poznavali. Muškarci ih dovode na granice i u suzama se rastaju od porodica, ali se hrabro vraćaju da se bore za našu slobodu.
Agresor Putin je mislio da će pokrenuti blickrig na Ukrajinu. Ali potcijenio je našu zemlju, naš narod i njihov patriotizam. Ukrajinci, bez obzira na političke stavove, maternji jezik, uvjerenje i nacionalnost, stoje u jedinstvu bez premca.
Dok su se propagandisti Kremlja hvalili da će ih Ukrajinci dočekati sa cvijećem kao spasiocima, oni su zasuti molotovljevim koktelima. Zahvaljujem se građanima napadnutih gradova koji su se koordinisali da pomognu onima kojima je potrebno. Oni koji rade u apotekama, prodavnicama, javnom prevozu i socijalnim službama – pokazuju da u Ukrajini pobjeđuje život.
Preporučeno
Odajem priznanje onima koji su pružili humanitarnu pomoć našim građanima i hvala vam na kontinuiranoj podršci. A našim susjedima koji su velikodušno otvorili svoje granice da bi pružili utočište našim ženama i djeci, hvala što ste ih čuvali, kada nas je agresor onemogućio da to učinimo”, napisala je Olena Zelenska.
