Nije rijetkost da djelovanje nekog naučnika, avangardnog za svoje vrijeme, ne bude prepoznato za života i da umre zaboravljen. Ali, kako se približava njegov dvjestoti rođendan, rad mađarskog opstetričara koji je spasio mnoge živote konačno dobiva zasluženo priznanje.

Decenijama prije nego što je  Luis Pastur dobio svjetsko priznanje za teoriju o mikroorganizmima kao uzročnicima bolesti, doktor Ignac Semelvajs borio se da njegove kolege prihvate ono što je danas u medicini nesporno – doktori trebaju temeljito oprati ruke prije liječenja pacijenata.

Rođen 1. jula 1818., Semelvajs se porođajnom sektroru opštee bolnice u Beču pridružio 1846. godine.

Ondje je odmah bio zatečen ekstremno visokom stopom smrtnosti majki na sektoru na kojem su se obučavali studenti medicine. Stopa je iznosila više od deset posto, a povremeno čak i do 40 posto.  

S druge strane, u susjednom sektoru gdje su se učile babice, stopa je ostala ispod uobičajenog prosjeka od tri posto.

“Taj nesrazmjer veoma je mučio Semelvajsa zbog čega je započeo temeljito epidemiološko istraživanje“, kaže Bernard Kenburg, predsjednik udruženja “Vienna Semmelweis”. 

Godine 1847. stvari su mu postale jasnije kada je jedan od kolega umro od sepse nakon što je izvršio obdukciju. Semelvajs je shvatio da trupla moraju sadržavati nevidljive, ali potencijalno smrtonosne “čestice”. 

“U to vrijeme studenti medicine odmah su s obdukcije odlazili asistirati na porođajima. Ruke nisu dezinfikovali“, rekao je Kenburg za AFP. 

Kako sapun nije bio rješenje problema, Semelvajs je nametnuo rigorozniji režim petominutnog pranja ruku kalcijevim hipokloritom (hlorno vapno).

“Semelvajs je ovom vrlo jednostavnom metodom smanjio stopu smrtnosti gotovo na nulu“, kaže Kenburg. 

No, umjesto pohvala, Semelvajs je iskusio bijes tadašnjih velikana bečke medicine pa njegov ugovor 1849. nije bio obnovljen.

“Doktori su tada imali vrlo visoko mišljenje o sebi. Naravno da su bili uvrijeđeni jer im se nije svidjela sugestija da su bili odgovorni za veliku stopu smrtnosti“, kaže Kuenburg. 

Štaviše, to je bilo četvrt vijeka prije nego što je Pasteur konačno uspio dokazati postojanje mikroba. Bečki ljekari tražili su da im Semelvajs predoči dokaze.  

“Govorili su: ‘Ne, gospodin Semelvajs ne može biti u pravu. Ne može nam pokazati patogene i zato u njegovoj teoriji nešto sumnjivo.’ 

Semelvejsu nije pomogao ni njegov težak karakter niti to što je bio bez dlake na jeziku. Nije se ustručavao svoje kolege nazivati “ubicama”.

Kasnije mu se mentalno zdravlje pogoršalo zbog čega je umro u ubožnici 1865., u 47 godini. Semelvajs je rehabilitovan krajem 19. vijeka nakon što su otkrića Pasteura, Roberta Kocha i Alexandra Yersina pokazala da je imao pravo. 

Godine 1924. francuski pisac Louis-Ferdinand Celine posvetio mu je medicinsku tezu i oslovio ga ”genije”. Danas se on smatra ocem moderne teorije bolničke higijene i sterilizacije.