Prigožin bi mogao pokušati da preuzme vlast od Putina

Zanimljivo, osim današnjeg teksta Zigara u NYT, koji ćemo u nastavku prenijeti u cjelini, zločinima koje Vagner grupa čini u Ukrajini bavio se posljednjih dana CNN, a laburistički sekretar trezora u sjenici Pat Mekfeden (McFadden), je juče u autorskom tekstu za The Guardian kritikovao britansku vladu koja je kršeći sopstvene sankcije omogućila Prigožinovim advokatima da u Ujedinjenom Kraljevstvu progone istraživački medij Bellingcat, koji se dominantno bavi Rusijom, odnosno poznatog britanskog novinara, osnivača sajta Eliota Higinsa (Higgins).

U nastavku argumenti koje je bivši urednik TV Dozdh, Zigar ponudio za tvrdnju da bi Prigožin mogao pokušati da izazove svog šefa.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, je čini se, konačno primijetio da je rat u Ukrajini stvorio opasnog konkurenta njegovoj moći: Jevgenija Prigožina, osnivača privatne vojne kompanije, grupe Vagner, čije se trupe bore uz rusku vojsku.

U zavisnosti od tačke gledišta, Prigožin bi se mogao smatrati ili „ličnišću godine“ ili „zločincem godine“. Putin je, prema mnogim izvorima iz Moskve, uvjeren da može oslabiti Prigožina, koji se sukobio sa generalštabom vojske. Međutim, efekat bi mogao biti suprotan, sa sve više ljudi koji vide Prigožina kao najvjerovatnijeg favorita da naslijedi Putina.

Od samog početka rata protiv Ukrajine, Putin se pobrinuo da se ne pojave rivali koji bi izazvali njegovu moć, te je uložio velike napore da osigura da ovaj sukob ne stvori popularnog vojnog lidera koji bi mu mogao predstavljati prijetnju. Upalilo je. U ljeto 2022. godine, na primjer, ambiciozni general Aleksandar Lapin, dobio je malu internet kampanju za odnose s javnošću koja ga je glorifikovala. Lapina je to odmah koštalo posla — i kratak, ali snažan medijski rat protiv njega je pokrenuo upravo Prigožin, koji kontroliše niz onlajn fabrika trolova.

Prema mojim izvorima bliskim ruskoj administraciji, Putin je tada Prigožina doživljavao isključivo kao protivtežu generalima. Ruski predsednik je Prigožina tretirao kao svog čovjeka, poslušno oruđe lako za upotrebu.

Ipak, poslednjih godina, Prigožin je napravio veoma neočekivanu karijeru. U početku je bio poznat kao „Putinov kuvar“, koji je uspio da dobije državni ugovor za školske ručkove za rusku djecu širom zemlje. Zatim je stvorio fabriku trolova, Agenciju za istraživanje interneta, a u istrazi Roberta Mulera (Mueller) o miješanju u američke izbore 2016. godine bio posebno izdvojen. Konačno, Prigožin je postao poznat kao osnivač Vagner (Wagner) grupe, čiji su se plaćenici borili u Africi, Siriji i sada u Ukrajini.

Ova dostignuća garantovala su Prigožinu odgovornost za najdelikatnije zadatke za Putina. Ali ove godine, Prigožin je prešao u posebnu ligu, nadmašivši sve ostale Putinove prijatelje na vlasti. Među njima su ministar odbrane Sergej Šojgu; sekretar Savjeta za bezbjednost Rusije, Nikolaj Patrušev; C.E.O. (izvršni direktor) ruskog državnog odbrambenog giganta, Rostec, Sergej Čemezov; i Putinov najbliži prijatelj, Jurij Kovalčuk. Prigožin ih je sve zaobišao i čini se da je najvažniji igrač u Rusiji. On je i najpopularniji politički operativac i onaj od koga se boje visoki ruski zvaničnici i biznismeni.

Meteorski politički uspon Prigožina počeo je ljetos kada je počeo obilaziti ruske zatvore i regrutovati zatvorenike za svoju privatnu Vagner vojsku, nudeći pomilovanja onima koji se bore na linijama fronta u Ukrajini: šest mjeseci u službi, a zatim sloboda.

Da bi to uradio, Prigožin je morao da preuzme nekoliko ključnih ruskih bezbjednosnih agencija odjednom: Federalnu kazneno-popravnu službu, državu u državi u Rusiji, zatim F.S.B. (Federalnu službu bezbjednosti), Ministarstvo unutrašnjih poslova, Kancelariju glavnog tužioca i Istražni komitet. Sve te grupe imaju poseban status, podnose izvještaje samo predsjedniku Putinu i niko se ne usuđuje da raspravlja sa njima. Ali onda se situacija promijenila – pojavio se džoker, koji može pobijediti sve asove u isto vrijeme. Ako Prigožin može osloboditi bilo kojeg zatvorenika, njegova ovlašćenja su neograničena.

Sljedeći znak novog statusa Prigožina bio je njegov otvoreni sukob sa Ministarstvom odbrane i generalštabom vojske.

Ovaj sukob je bio nova pojava za ruski politički sistem. U prošlosti, pojedinci potčinjeni Putinu obično nijesu sebi dozvoljavali da javno napadnu podređene. Ali, 2022. godine to se promijenilo. Kada je invazija počela, Putin je bio opsjednut ratom. To ga jedino interesuuje, tvrde izvori. Samo oni koji su na prvoj liniji fronta imaju direktan pristup Putinu i bivši članovi najužeg kruga koji su završili u pozadini i postali manje važni.

Prigožin je uspio da o sebi kreira sliku najefikasnijeg ratnika. On nije podređen Ministarstvu odbrane, nije uključen u sistem vojne birokratije, on sam određuje svoje zadatke, ciljeve i vremenske okvire. Prema mojim izvorima, Putin je bio savim u redu sa ovim aranžmanom. I dozvolio je Prigožinu da grubo i javno kritikuje druge generale. Putin sam ima loše mišljenje o njima, pa nije kritkovao osnivača Vagnera.

Prošle jeseni, Jevgenij Nužin, bivši ruski zatvorenik koji je prebjegao u Ukrajinu nakon što ga je regrutovala grupa Vagner i završio nazad u Rusiji nakon razmjene zatvorenika, ubijen je maljem. Snimak ovog masakra pojavio se u novembru i najvjerovatnija intencija je bila da bude upozorenje svim budućim dezerterima.

Iznenađujuće, ovo varvarstvo ima mnogo fanova. Prodavnice u Rusiji počele su da prodaju “Vagner maljeve”, kao i suvenire i naljepnice za automobile sa Vagner simbolima. Prigožin, koji je dao izjavu u kojoj podržava ubistvo Nužina, postao je nešto kao narodni heroj.

Prigožin je privukao i najradikalnije političare i biznismene. Oni sa kojima razgovaram, kažu mi da lider Čečenije, Ramzan Kadirov, koji je ranije imao direktnu vezu sa Putinom, sada raportira Prigožinu. Prigožina su pohvalili i biznismen Konstantin Malofejev, vlasnik ultrakonzervativnog kanala Carigrad TV (Tsargrad), koji je podržao napad Rusije na Donbas 2014. godine, kao i ideolog modernog ruskog fašizma, filozof Aleksandar Dugin. Osim toga, u njegovu grupu uticaja su i lideri takozvanih republika Donjeck i Luganjsk. Generalno, ovo je najuticajniji klan u modernoj Rusiji, osim oni koji su na frontu i koji imaju najveću težinu u očima Putina.

Prigožin je postao i heroj za “patriotske” vojne novinare (one koji rade za propagandističke medije i izražavaju otvoreno fašističke stavove).

Prigožin već izgleda kao potpuno nezavisan politički igrač. Počeo je borbu protiv guvernera Sankt Petersburga, Aleksandra Beglova, dugogodišnjeg Putinovog saradnika. “Ljudi poput g. Beglova će naše društvo smrviti kao bube, prije ili kasnije”, napisao je nedavno.

Pri kraju 2022. mnogi moskovski biznismeni i zvaničnici su čvrsto vjerovali da je Prigožin stvarna prijetnja. „Malj je poruka svima nama“, rekao mi je jedan oligarh. Nekoliko mjeseci prošle godine vrtjela su se pitanja zašto Putin ne bi Prigožinu pokazao gdje mu je mjesto, kao što je to učinio sa mnogim drugima.

Prigožin je 10. januara izvestio na Telegram kanalu svoje kompanije, da su Vagnerovi militanti zauzeli ukrajinski grad Soledar. Ovo je bila njegova najsnažnija propagandna pobjeda i uvjerljiv dokaz da je Vagner jedna od borbeno najspremnijih ruskih jedinica. Moji izvori u Moskvi mi kažu da su neki visoki zvaničnici počeli raspravljati – navodno u polušali – da li je već pravo vrijeme da se zakunu na vjernost Prigožinu, prije nego što bude prekasno.

Ministarstvo odbrane je tvrdilo da je zauzimanje Soledara njihovo postignuće, što su Prigožin i brojni vojni dopisnici odmah demantovali. Za propagandiste je tako beznačajna pobjeda izazvala apsolutni zanos. Evo jednog od karakterističnih komentara: „Vagner PMC je upao u ruski grad Soledar i pobio sve stanare. Ne razmijenili, već ubili. Kao bijesni psi. Dakle, Jevgenij Viktorovič Prigožin je pravi ruski političar. On govori ono što dobri ruski ljudi žele da čuju i radi ono što očekuju od svoje vojske.”

Pretpostavlja se da je u tom trenutku Putin shvatio da je Prigožin možda previše popularan. Tako je uzdigao glavne neprijatelje Prigožina — generale Lapina i Valerija Gerasimova, i imenovao potonjeg za komandanta operacije u Ukrajini. Ovo je tradicionalna Putinova birokratska igra, koja je bila efikasna, ali ovaj put možda neće uspjeti.

Mnogi Rusi, zombirani propagandom, frustrirani su što armija ne pobjeđuje. Kijev nije zauzet za nekoliko dana kako je obećavano. Imenovanjem generala Gerasimova za vrhovnog komandanta, Putin preuzima odgovornost za sve naredne poraze. I to ne slabi Prigožina, koji nije kritikovao ovo imenovanje.

To znači da bi, u bliskoj budućnosti, Prigožin mogao izazvati predsjednika, a Putin možda više neće biti u stanju da se suprotstavi svom bivšem kuvaru.

Orginalni naslov eseja u NYT “The Man Who May Challenge Putin for Power” (Čovek koji bi mogao izazovati Putina za vlast)

Preporučeno