Glasine su počele kružiti sedam dana nakon što je britanski premijer započeo samoizolaciju u stanu iznad Downing Streeta na broju 11.

Priča koju su do tada širili premijer i njegovi pomoćnici bila je uvjerljiva. Istina je, premijer ima Covid-19.

Ali simptomi su bili takvi da se zbog njih nije trebalo brinuti. Blage prirode. U vrijeme kada je naglo počela da raste  brojka umrlih od koronavirusa, Džonson je čvrstom rukom upravljao krizom i mašinerijom moći.

Sve se promijenilo 2. aprila. U vrijeme ručka za vrijeme brifinga novinarima je u Downing Streetu mirno rečeno da premijer i dalje ima temperaturu.

Novinari su uvjeravani da postoji mogućnost da bi idućega dana mogao izaći iz izolacije, ako dopuste ljekari. Činilo se kako se 55-godišnji Džonson riješio virusa na sličan energičan način kao i ministar zdravstva Matt Hancock.

No, to se nije dogodilo, idućih pet dana javnosti je priređen emotivni cirkus.

Premijer koji je očito bio dobrog raspoloženja i marljivo je radio, prebačen je na intenzivnu njegu te mu je zdravlje bilo u ozbiljnoj opasnosti.

Guardianova analiza informacija koje su se lansirale iz Downing Streeta nijesu se podudarale s onim što je bilo poznato iz privatnih izvora.

Je li manjkalo iskrenosti u vrijeme nacionalne krize? Ne bi bilo prvi put…

Iza kulisa, njegovi kolege prenosili su zabrinjavajuću sliku njegova zdravlja na kraju prve sedmice njegove bolesti.

On je zaista imao temperaturu. Ono što se prećutkivalo bio je uporni kašalj. Tokom videokonferencijskog sastanka kabineta njegovi simptomi bili su previše očiti.

Potvrđivali su rastuću zabrinutost za njegovo zdravlje. Jedan izvor objavio je da premijer iskašljava krv. Downing Street odbacio je takve tvrdnje kao neistinite.

Kod nekih pacijenata razvija se blaga klinička slika, kod drugih teško oboljenje. 

Neki pacijenti se počnu oporavljati, drugima se zdravlje naglo pogoršava, jer virus napadne pluća. Drugoga aprila ljekari su se zabrinuli da je u slučaju Borisa Džonsona bolest odlučila krenuti drugim, opasnijim putem. U bolnici St Thomas’ počele su se raditi pripreme za dolazak premijera.

Prema jednom izvoru, bolničkom osoblju je rečeno da se njegovo stanje počelo rapidno pogoršavati više nego što je to u javnosti otkriveno, da je, zapravo, jako loše. I da će vrlo vjerovatno morati da primi kiseonik.

U Downing Streetu, Džonson je bio u kontaktu sa svojim glavnim sekretarom Martinom Reynoldsom i ljekarom opšte prakse. Mnogi od njegovih uobičajenih savjetnika bili su ili samo bolesni ili u samoizolaciji.

Kako se Džonsonovp stanje pogoršavalo, za njega su telefonski pozivi bili smanjeni, vladini dokumenti reducirani. Njegov pristup bolesti je bio karateristično nadmoćan, ‘on to može pobijediti’.

 Priče o pogoršanju njegova zdravlja počele su kružiti među torijevcima u parlamentu i novinarima. Iz Downing Streeta stizali su demantiji. Tvrdili su da nema razloga za zabrinutost. Ako se gleda unazad, ovakvo upravljanje bilo je obmanjujuće.

Glasine su se pokazale tačnim. Premijer je bio ozbiljno bolestan, više nego što se priznavalo u javnosti. Je li možda Džonson umanjivao ozbiljnost svoga stanja čak i svom najbližem krugu?, pita The Guardian.

U 20 sati iste večeri premijer je izašao na vrata Downing Streeta broj 11 ispred svoga stana kako bi aplaudirao djelatnicima NHS-a. Izgledao je katastrofalno. Idućega dana, 3. aprila, Džonson je objavio video u kojemu moli građane da ostanu doma tokom predstojećeg, sunčanog vikenda. Poručio je da i dalje ima temperaturu i da je u izolaciji. Bio je to 8. dan.

Prava je istina da mu se stanje pogoršavalo, kako to obično biva kod Covida-19.

Do vikenda bilo je jasno onima koji su s njim bili u kontaktu da premijer jedva obavlja svoje dužnosti. U subotu 4. aprila njegova vjerenica Carrie Symonds, trudna i u samoizolaciji zbog simptoma koronavirusa, uzrujano je plakala prijateljima na telefon.

Hancock, ministar zdravstva, u nedjelju ujutro je za Sky News izjavio da je sve u redu i da premijer marljivo radi i da sve ima pod kontrolom.

U stvarnosti, njegovo zdravlje bivalo je sve lošije. U nedjelju popodne aktivirao se plan da se premijer prebaci u bolnicu St. Thomas’. Te večeri odvezli su ga preko Temze i odveli u privatnu sobu.

Downing Street nije negirao izvještaj da su ga odmah stavili na kiseonik

I tada je, još jednom, Džonsonov portparol u pokušaju da smiri strasti, izjavio je da je sve učinjeno iz predostrožnosti.

Dr. Richard Leach, šef klinike za plućne bolesti u bolnici St Thomas’ i vodeći stručnjak za pulmologiju, bio je zadužen za Borisa Džonsona.

U ponedjeljak 6. aprila, tokom događaja zamalo je podsjetio na sovjetsku praksu.

Dok je premijer Džonson jedva disao, njegovi saradnici su na brifingu novinarima rekli da premijer u bolnici marljivo pregledava dokumente iz ministarstava.

Oko 17 sati Dominic Raab, šef diplomacije, ustvrdio je čak da je Džonson na dužnosti i da vodi zemlju. Kada su ga pitali kada je zadnji put razgovarao s njim, Raab je odgovorio da je to bilo u subotu.

Činilo se kao da vlada zataškava istinu, ili je nesposobna, ili oboje. Iz vlade su kasnije rekli da Raab nije znao da se Džonsonovo stanje u međuvremenu iznenada promijenilo.

U ponedjeljak poslijepodne stanje premijera se naglo pogoršalo. Donesena je odluka da ga prebace na odjeljenje intenzivne njege.

Takav razvoj događaja šokirao je Downing Street.

U 20.10 objavljeno je da je premijer Džonson u ozbiljnom stanju te da je zatražio od Raaba da ga zamijeni na položaju šefa vlade.

To je bio kraj fikcije da Johnson vlada Britanijom. Svjetski državnici i političari poslali su mu želje za brzo ozdravljenje. Njegovi saradnici bili su zbunjeni.

Uobičajena je praksa da se pacijent koji je obolio od Covida-19 na intenzivnoj njezi stavi na respirator. To je invazivan i traumatičan proces. U bolnici St Thomas’ preferiraju potpunu ventilaciju jer vjeruju da se na taj način spašavaju životi.

Jedan bolnički izvor tvrdi da je Džonson bio u teškom stanju kada su ga primili na odeljenju intezivne njege.

– Nijansa ga je dijelila od stavljanja na respirator.

Oko 130 drugih pacijenata je takođe bilo na intenzivnoj njezi u isto vrijeme, a velika većina na respiratorima.

U nijednom trenutku Džonson nije bio na respiratoru. Niti je primio Cpap, manje invazivni oblik liječenja, tvrdi izvor.

– Prije epidemije koronavirusa, pacijenti su stizali na intenzivnu bez da su morali na respirator, ali otkako je počela epidemija, svaki krevet na intenzivnoj zauzima pacijent obolio od Covida-19. Znam ljude koji tamo rade i svi kažu da nije bio na respiratoru. Zauzimao je krevet na intenzivnoj, a nije morao. Staviti pacijenta na intenzivnu koji ne treba respirator je besmislica, rekao je taj izvor.

Argument protiv takvog stava bila je činjenica da Johnson ima 55 godina i spada u ugroženu grupu.

Takođe, ako pacijent ne dobije respirator u ranoj fazi, biće  teško to učiniti kasnije, ako se njegovo zdravlje pogorša.

U međuvremenu je u Ministarstvu zdravstva uspostavljen novi protkol za brifiranje o premijerovu zdravlju. Iznošene su samo limitirane informacije iz bolnice St Thomas’.

Stanje Borisa Johnsona je stabilno i pod nadzorom je ljekara, rečeno je iz Downing Streeta.

U srijedu 8. travnja izvijestili su da Johnson još uvijek nije stavljen na respirator što se smatralo dobrom viješću.

– Ako pacijent ne završi na respiratoru u roku od 48 sati po primitku na intenzivni odjel to je obično dobar znak, rekao je drugi izvor.

Na redovnoj pres konferenciji toga dana javljeno je da se stanje britanskog premijera poboljšava.

– Može se uspraviti i sjediti u krevetu te kontaktira s bolničkim osobljem, izjavio je ministar financija Rishi Sunak.

Prema izvorima iz bolnice, dolazio je k sebi, šarmirao sve medicinske sestre i insistirao da ga zovu Boris.

Nakon tri dana na intenzivnoj njezi, prebačen je na obično odjeljenje. Downing Street je objavio da je premijer jako dobrog raspoloženja.

I dalje je u vazduhu bilo pregršt ozbiljnih pitanja. Koliko će trajati njegov oporavak i je li virus nanio dugotrajnu štetu njegovu zdravlju i kapacitetu pluća?

Do uskršnjeg vikenda Boris Džonson je nestrpljivo iščekivao povratak kući, no njegov ljekarski tim pozivao je na oprez. Prema jednom izvoru, savjetovali su ga da ostane u bolnici malo duže, barem do 14. aprila, ali njegova je bila posljednja.

U nedjelju je pušten iz bolnice, nakon što je u njoj proveo sedam noći, od kojih tri na intenzivnoj njezi.

Nekoliko sati kasnije premijer se videoporukom javio iz Chequersa, njegova imanja u Buckinghamshireu. Bio je to stari Džonson. Obućen u odijelo i s kravatom oko vrata, objavio je kako nema sumnje da mu je NHS spasio život.

Posebnoje zahvalio medicinskim tehničarima koji su ga pazili 48 sati kada su stvari mogle poći u oba smjera. Jenny sa Novog Zelanda i Luis iz Portugala. Izjavio je da su njih dvoje razlog što je na kraju njegov organizam počeo dobivati dovoljno kiseonika.

Nema sumnje da je bilo ozibljno.

Za kraj sage još jedna zanimljiva fusnota. Fotografije snimljene s javnog pješačkog puta prikazuju Džonsona i njegovu vjerniciu kako šetaju pse na površini imanja Chequers, a premijer je zabundan u kaput i rukavice. Djelovao je bljedunjavo, ali dovoljno dobro da se prošeta. Većina pacijenata s intenzivne napuštaju bolnicu u kolicima. Pate od malaksalosti, slabosti mišića i drugih kroničnih problema. Premijer je djelovao kao da je u puno boljem stanju.

Džonson je pobijedio na EU referendumu 2016. jer je u kampanji kombinovao podršku NHS-u, britanskoj neslužbenoj religiji, s mekim nacionalizmom i Brexitom.

Bez obzira na sve greške koje je napravio na početku pandemije, Džonson je pronašao političku formulu da umiri svoje kritičare: ‘Bez NHS-a, ja ne bih sada bio ovdje’.