Dugo očekivani telefonski razgovor između Donalda Trampa i Vladimira Putina izazvao je brojna nagađanja o mogućim promjenama u ratu u Ukrajini. Međutim, kako ističe analiza britanskog Telegrapha, konkretni rezultati ostali su ograničeni – postignut je sporazum o razmjeni zarobljenika, djelimično primirje i dogovor o nastavku pregovora.
Dok je Tramp učvrstio svoju poziciju primoravajući Ukrajinu da slijedi američki pregovarački kurs, Putin se suočava sa složenijim izazovom: opravdati svoju skupu invaziju i istovremeno osigurati teritorijalne i ekonomske dobitke kako bi mogao proglasiti pobjedu. Ključno pitanje sada je – hoće li Rusija prihvatiti mirovni prijedlog Zapada ili će pronaći novi razlog da produži rat?Britanski list ocjenjuje da, iako je razgovor između Trampa i Putina bio istorijski, njegov stvarni efekat ostaje ograničen. Dvojica lidera su izvela svoje uobičajene predstave – Putin je pustio da telefon zvoni, Tramp je preuzeo troškove poziva – ali suštinski, malo toga se promijenilo.
Analiza objašnjava da su ključni ishodi razgovora razmjena zarobljenika, dogovor o obustavi napada na energetsku infrastrukturu (ali ne i potpuni prekid sukoba kojem je Tramp težio) i nastavak pregovora na Bliskom istoku. Ukratko, riječ je o “pregovorima o pregovorima” – neophodnom, ali sporom procesu ka miru. U savremenom svijetu postoji očekivanje trenutnih rezultata, ali prava diplomatija se često odvija kroz brojne preokrete, slično zastoju u pregovorima o oslobađanju talaca i obnovi sukoba u Gazi.
Šira slika, kako dodaje Telegraph, pokazuje da je Tramp sebi osigurao povoljan položaj. Ukrajina, nakon početnog otpora, primorana je da slijedi američku strategiju pregovora. U međuvremenu, Evropa pokušava da formira tzv. “koaliciju voljnih”, što će makar rezultirati povećanjem budžeta za odbranu. Pored toga, predsjednik Volodimir Zelenski prihvatio je sporazum o mineralima, koji de facto predstavlja američku sigurnosnu garanciju za Ukrajinu.
Za Rusiju je situacija složenija. Iako Putin vodi autoritarnu državu bez potrebe da udovoljava saveznicima, i dalje se suočava s unutrašnjim pritiscima. The Telegraph primjećuje da je prije razgovora zauzeo oštar stav, tvrdeći da je Zapad u padu. Ipak, iz saopštenja Bijele kuće nazire se mogućnost buduće ekonomske saradnje sa Rusijom – što bi Putinu omogućilo da prikaže povratak u normalu, uprkos invaziji. Za njega je pregovaranje sa Trampom, umjesto sa tradicionalno antiruskim američkim liderom, već strateški dobitak.
Međutim, kako analiza ističe, ruska militarizovana ekonomija nije dugoročno održiva. Putin će morati da objasni svom narodu zašto je pokrenuo invaziju, zašto su desetine hiljada ruskih vojnika poginule i šta je tačno Rusija dobila iz tog sukoba. Da bi opravdao rat, mora izaći iz pregovora sa značajnim teritorijalnim i ekonomskim koristima, ali uz američke garancije za dugoročni opstanak Ukrajine, ostaje nejasno kako bi ta “pobjeda” mogla izgledati.
Na kraju, britanski list zaključuje da zapadni mirovni prijedlog djeluje transparentno i čak velikodušno. Ako ga Rusija odbije, kako će Kremlj opravdati tu odluku? Zahtjev Moskve da se riješe “temeljni uzroci” sukoba djeluje ironično, s obzirom na to da je rat počeo upravo Putinovom invazijom.
Preporučeno
Putin je, kako je naglašeno, uzrok sukoba, i sada svijet mora da traži njegovu pomoć da ga okonča, što je suština državničke politike.
Video