Video
Firma Atlantic Incubation Partners LLC, iza koje stoji zet američkog predsjednika Džared Kušner i Republika Srbija u maju 2024. sklopili su Investicioni ugovor koji predviđa osnivanje posebne zajedničke kompanije u kojoj će partner iz SAD imati udio od 77,5 odsto, a Srbija 22,5 procenata. U tekstu Investicionog ugovora, u koji je Radar ekskluzivno imao uvid, navodi se i da je država Srbija u obavezi da skine oznaku kulturnog nasljeđa sa kompleksa Generalštab „na način koji je zadovoljavajući“ za Kušnerovu kompaniju, da završi radove na rušenju objekata, takođe „na način koji je zadovoljavajući“ za firmu Trampovog zeta, a zemljište na kome se nalazi će dati u besplatan zakup na 99 godina, uz opciju besplatnog pretvaranja u pravo svojine.
Ukoliko obaveze koje je na sebe preuzela država ne budu ispunjene do maja sljedeće godine, američka firma može „po svom nahođenju“ da raskine ugovor pisanim obavještenjem i naplati milionske troškove raskida. Interesantno je da će se i na ovaj projekat primjenjivati međudržavni sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji je bio osnova i za još jedan projekat ove vlasti „od nacionalnog značaja“ – Beograd na vodi.
Aktuelna vlast je u ime države Srbije sklopila još jedan povjerljiv ugovor, ovog puta sa kompanijom Atlantic Incubation Partners LLC, odnosno Affinity Global Development, iza kojih stoji Džared Kušner, zet Donalda Trampa. Radar je došao do teksta Investicionog ugovora koji se odnosi na osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću iz Srbije za projekat na mjestu Generalštaba, u kojem se američka firma označava kao strateški partner.
Ovaj tekst ugovora je usvojen Zaključkom na sjednici Vlade u februaru 2024, dok je sa zastupnikom pomenute američke firme Ašerom Abešerom potpisan 13. maja iste godine u Beogradu. Sa srpske strane paraf na taj dokument je stavio Goran Vesić, tadašnji ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, koji je trenutno pod istragom Tužilaštva za organizovani kriminal zbog mogućih finansijskih malverzacija na projektu modernizacije srpske željeznice.
Na šta se sve obavezala Srbija
Iz Investicionog ugovora je jasno na šta se sve obavezala država, zašto je na brzinu donijet leks specijalis za Generalštab i šta će se desiti ukoliko ne budu obezbijeđeni svi preduslovi koji se odnose na „čišćenje“ lokacije na kojoj se nalazi kompleks, koji je doskora bio pod zaštitom države.
U preambuli Investicionog ugovora se navodi da se ugovorne strane obavezuju da u Srbiji osnuju društvo sa ograničenom odgovornošću sa ukupnim osnivačkim kapitalom od 10.000 eura, iskazanih u dinarima. Od tog iznosa država je u obavezi da uplati 2.250 eura, a ostatak strateški partner iz Amerike. U novoosnovanoj kompaniji strateški partner imaće udio od 77,5 odsto, a Srbija 22,5 procenata. Po tom osnovu, kako piše, sticaće i pravo na dividende, odnosno dobit.
Država Srbija se potpisivanjem Ugovora obavezala da u zakup bez naknade da dvije katastarske parcele 804/2 i 969/1 u opštini Savski venac, u strogom centru Beograda, na period od 99 godina, kao i da obezbijedi da pravo zakupa novoosnovane firme nad zemljištem bude upisano u katastar bez ikakvih tereta.
U ovom dokumentu ne piše koji je naziv tog budućeg preduzeća, a umjesto toga navodi se da će to usaglasiti ugovorne strane.
U daljem tekstu se navodi i šta sve država mora da uradi prije nego što investitor iz SAD pristupi parcelama na kojima se sada nalazi kompleks Generalštaba. Među prethodnim uslovima koje vlast mora da ispuni je da „na način koji je zadovoljavajući za strateškog partnera“ ukloni oznaku kulturnog nasljeđa sa tog objekta, završi radove na njegovom rušenju i da ugovorne strane prime izvještaj o zaštiti životne sredine koji je pokazao da je „ekološka sanacija zemljišta završena ili nije potrebna“. Uz to, traži se i da bude obezbijeđena saglasnost Komisije za zaštitu konkurencije i pozitivno mišljenje Komisije za kontrolu državne pomoći, da bude usaglašen poslovni i usvojen regulacioni plan.
Zanimljivo je i da, kako piše, ovaj ugovor može da bude ustupljen povezanom licu strateškog partnera u Ujedinjenim Arapskim Emiratima bez saglasnosti Republike Srbije, a potom se navodi i da je potrebno da to ustupanje bude završeno. Nije poznato o kom tačno povezanom licu je riječ. Međutim, može se zaključiti da je bilo u planu da se otvori firma u UAE.
Takođe, među preduslovima koje mora da ispuni Srbija je i stavka da država donese odluku kojom se projekat firme Džareda Kušnera proglašava projektom od posebnog značaja za Srbiju, što je, između ostalog, i predviđeno u petak ekspresno osvojenim leks specijalisom.
Odšteta za kršenje ugovora poreske obveznike može koštati od milion do 50 miliona eura
Svi ovi preduslovi su i te kako značajni, jer, kako piše u Ugovoru, ukoliko ne budu ispunjeni u roku od dvije godine od dana zaključenja tog dokumenta, a on ističe u maju 2026, partner iz Amerike moći će da raskine ugovor po svom nahođenju, sa pisanim obavještenjem Republici Srbiji. I ne samo to, moći će da naplati i troškove.
A iznos nikako neće biti mali. On će obuhvatiti sve troškove koje je američka firma imala „vezano za sticanje udjela i raskid ugovora nakon osnivanja društva i milion eura“, s tim što je jednom odredbom Investicionog ugovora predviđeno da ukupna odgovornost države Srbije u pogledu bilo kojih potraživanja koja strateški partner može da ima za kršenje Ugovora ne može da pređe 50 miliona eura.
Iz ovoga je i jasno zašto je država Srbija usvojila leks specijalis. Do maja 2026. nije ostalo mnogo vremena, a opet, mnogo toga do tada mora da se uradi, kako bi lokacija na kojoj se nalazi Generalštab bila spremna za firmu Trampovog zeta.
Država Srbija je ovim ugovorom garantovala strateškom partneru iz SAD da je svaka od izjava koje su navedene u Prilogu 4, u koji su takođe imali uvid, istinita, tačna i nije obmanjujuća. Tako je, na primjer, država garantovala Trampovom zetu da se ne vodi sudski postupak, da ne postoji tužba, zahtjev, saslušanje, istraga, revizija, žalba, parnica, arbitraža ili građanski krivični, upravni ili arbitražni postupak, ili tužba ili istraga koja prijeti da bude pokrenuta u vezi sa zemljištem (na kome se nalazi Generalštab) ili objekata.
Šta je sve Srbija garantovala Kušnerovoj firmi
Takođe, piše i da nema okolnosti, činjenica ili bilo kakve naznake da postoji opasnost od pokretanja bilo kog postupka protiv firme koju će zajedno osnovati.
Među garancijama Srbije je i tvrdnja da ni država, niti bilo koje od njenih povezanih lica, niti bilo koji od njegovih predstavnika ili bilo koje drugo lice koje postupa u ime Srbije nije osoba koja se nalazi na listi sankcionisanih lica ili entiteta u skladu sa sankcijama koje sprovode SAD. Piše, takođe, da svi prethodno pobrojani – država, povezana lica ili njeni predstavnici ili bilo koje drugo lice koje postupa u njeno ime, nikada nije preduzelo bilo kakvu radnju u kršenju bilo kog lokalnog zakona o borbi protiv korupcije koji se primjenjuje na njega…
Država se obavezala da neće dati bilo kakve objave u vezi sa postojanjem i predmetom ovog ugovora prije pisanog odobrenja američkog partnera. Takođe, kako se dalje navodi, svaka ugovorna strana će tretirati kao strogo povjerljivu i neće objelodaniti ili upotrijebiti bilo koju informaciju primljenu ili dobijenu kao rezultat zaključivanja ovog ugovora, a koje se odnose na odredbe tog ugovora, pregovore u tom dokumentu ili bilo koju ugovornu stranu.
Osim Investicionog ugovora, postoje i ugovori između članova društva, o njegovom osnivanju i zakupu zemljišta, a ovaj dokument upotpunjen je i prilozima. U sve te dokumente Radar je, takođe, imao uvid.
Tako u Prilogu 3 piše da će Republika Srbija biti odgovorna za potpuno i cjelokupno rušenje svih objekata na zemljištu ili ispod njega. Navodi se i da će država obaviti sve procjene zaštite životne sredine i sanaciju i „predati zemljište u potpunosti očišćeno od svih objekata i iznad i ispod nivoa zemlje“.
U Ugovoru o zakupu zemljišta precizirano je da „očišćeno“ zemljište znači da su uklonjene sve nadzemne strukture, instalacije ili objekti koji postoje na predmetu zakupa, zatim sve podzemne strukture – uključujući podrume, tunele, bunkere, zakopane antikvitete ili predmete od istorijskog značaja, neeksplodirana ubojna sredstva. U tom dokumentu navodi se i da privođenjem tog zemljišta nameni zakupac stiče pravo svojine bez naknade i to kada upotrebna dozvola za objekte izgrađene na parceli postane pravosnažna.
Takođe, u preambuli tog dokumenta navodi se da je Investicioni ugovor zaključen u skladu sa Sporazumom o saradnji između Vlade Srbije i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji je ratifikovan 15. marta 2013, te da on predviđa davanje u zakup zemljišta bez naknade.
Tri kule i 280.000 kvadrata
Jedna od obaveza Srbije je i donošenje regulacionog plana, koji će, kako piše u dokumentu u koji su imali uvid, biti pogodan za direktno izdavanje građevinske dozvole. Navodi se i da dizajn projekta neće biti predmet bilo kakvog arhitektonskog konkursa.
U dokumentima je precizirano i šta će se graditi na parcelama na kojima se sada nalaze objekti Generalštaba. Predviđeno je da budu sagrađene tri kule od 30 spratova, maksimalne visine od 135 metara, koje će biti odvojene 10 metara od ulice. Piše da će maksimalna unutrašnja površina iznositi 280.000 bruto kvadratnih metara, da će 187.000 bruto kvadrata biti namijenjeno za stambeno korišćenje, a svega 8.500 kvadratnih metara za hotelsko. Muzej će zauzeti 3.000 kvadrata ili tek nešto više od jedan odsto ukupne površine, komercijalna maloprodaja 7.500, dok će parking iznad zemlje imati površinu od 74.000 bruto kvadratnih metara.
Nigdje se ne pominje Kasarna sedmog puka, objekat koji je pod zaštitom države kao spomenik kulture, iako se na renderima koji su objavljeni na zvaničnom sajtu može vidjeti da je predviđeno da u toj zgradi bude Internacionalni hotel Tramp. Da bi ta kasarna mogla da bude ustupljena firmi Trampovog zeta nije pominjao nijedan državni zvaničnik, ali je i po mapi parcela na koje se odnosi ugovor, jasno da će i ona biti obuhvaćena projektom.
Garancije koje bi mogle da koštaju milione, pa i desetine miliona eura
Imajući u vidu odredbe ugovora koje su potpisali predstavnici vlasti Aleksandra Vučića, jasno je da su firme Trampovog zeta dobro zaštitile svoju buduću investiciju, a sam Džared Kušner ranije je izjavio da je projekat u Beogradu vrijedan oko 500 miliona eura. Sa druge strane, država je garantovala da ni ona, ni povezana (pravna) lica ili njeni predstavnici nikada nisu preduzeli bilo kakvu radnju u kršenju bilo kog lokalnog zakona o borbi protiv korupcije koji se primjenjuje na njega…
Sudeći po tekstu Ugovora, država je u maju prošle godine garantovala američkom partneru i da se ne vodi sudski postupak, da ne postoji tužba, zahtjev, saslušanje, istraga, parnica, arbitraža, tužba ili istraga koja prijeti da bude pokrenuta u vezi sa zemljištem (na kome se nalazi Generalštab) ili objektima.
Na ove olako date garancije, koje bi mogle da koštaju Srbiju milione, pa i desetine miliona eura, svi bi mogli kisjelo da se nasmiju, jer će kršenje ugovora plaćati svi poreski obveznici. Tim prije što se trenutno vodi istraga u slučaju falsifikovanja dokumenta u vezi sa skidanjem zaštite sa kompleksa Generalštab, u sklopu koje su osumnjičena praktično tri državna službenika.
Direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Goran Vasić priznao je da je falsifikovao dokument na osnovu kojeg je Vlada Uredbom izbrisala Generalštab sa spiska spomenika kulture. U ovom slučaju osumnjičena je i sekretarka Ministarstva kulture Slavica Jelača i to za zloupotrebu službenog položaja u saizvršilaštvu. Postupak se vodi i protiv direktora beogradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture Aleksandra Ivanovića, a svi su priznali djela koja im se stavljaju na teret.
Jasno je i da odgovornost u ovom slučaju imaju i tri ministra – resorni ministar kulture Nikola Selaković, koji je u najmanju ruku falsifikovani dokument proslijedio Vladi, Siniša Mali, ministar finansija koji je, prema svjedočenjima, vršio pritisak na zaposlene u Zavodu za zaštitu spomenika kulture da podrže skidanje zaštite, kao i Goran Vesić, koji je potpisao ugovor koji predviđa rušenje zaštićenog kulturnog dobra i državnu imovinu bez naknade predaje stranom investitoru.
Preporučeno
Sve ovo pomalo podsjeća na slučaj Beograda na vodi i Savamale. Tu je besplatno ustupanje zemljišta, tu je i Sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a tu je i Siniša Mali. Još da vidimo kada će da ruše Generalštab. Da li će to raditi pod fantomkama noću ili će, kako je rekao Aleksandar Vučić, rušiti u po bijela dana.
