Ona nakon telefonskog razgovora Vučića sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom navodi da je ruski recept prilično jednostavan – šargarepa i štap.

„Ako se vlast promijeni, Putin ovim razgovorom ujedno ostavlja otvorena vrata za pregovore sa novom vladom”, navela je za RSE.

Vučić je razgovarao telefonom sa Putinom, koji je na Zapadu izolovan, a njegova zemlja pod sankcijama zbog invazije na Ukrajinu, koja traje pet godina.

Nakon jednočasovnog razgovora, Vučić je izrazio uvjerenje da će aneks ugovora Moskve i Beograda o gasnom aranžmanu biti produžen.

„Rusiji je energija jedan od glavnih instrumenata političkog uticaja, a energetski aranžman Srbije i Rusije ističe već sljedeće nedjelje”, napominje Stradner.

Kratkoročni sporazum o isporuci ruskog gasa Srbiji ističe 30. septembra, dok zemlja više od 80 odsto tog energenta uvozi iz Rusije.

Srbija nije postigla sporazum o dugoročnom ugovoru, pošto je prethodni trogodišnji sporazum istekao u ljeto 2025., a Moskva od tada produžava anekse ugovora kratkoročno.

Vučić je u obraćanju na Instagramu rekao da vjeruje da će već od ponedjeljka ugovor biti produžen i da će Srbija i dalje, kako je ocijenio, moći da ima „dobru, nisku cijenu gasa”.

Naveo je da Srbija ima cijenu od oko 318 eura po hiljadu kubnih metara gasa, dok je, prema njegovim riječima, na tržištu cijena 868 eura po hiljadu kubnih metara.

Evropska unija je u više navrata pozivala Srbiju da diverzifikuje izvore i pravce snabdijevanja prirodnim gasom. Uprkos tome što je Beograd započeo taj proces, zemlja i dalje dominantno zavisi od Rusije.

Vučić je objavio da je s Putinom razgovarao i o Naftnoj industriji Srbije (NIS), dodajući da je tu „problem komplikovaniji”.

NIS je pod američkim sankcijama zbog većinskog ruskog udjela, a licenca američkih vlasti za operativni rad kompanije, dok traju pregovori o prodaji ruskog udjela, obnavljana je na mjesečnom nivou. Posljednja ističe 30. septembra.

Pregovori o prodaji ruskog udjela između ruskog Gaspromnjefta i mađarskog MOL-a traju već mjesecima i pitanje je da li će biti okončani prije izbora u Srbiji.

Obje strane imaju karte na stolu

Ivana Stradner iz američke Fondacije za odbranu demokratije kaže da se, kada se sve sabere, teško može zaključiti da je razgovor Vučića i Putina bio samo protokolarni telefonski poziv.

Ona ocjenjuje da u odnosu Srbije i Rusije obje strane imaju svoje karte na stolu.

„Moskvi je Srbija važna kao partner koji nije uveo sankcije Rusiji, kako bi Moskva mogla da zaobilazi sankcije, dok Beogradu treba ruska podrška oko energije”, navela je Stradner.

Iako u razgovoru Vučića sa Putinom ne vidi prevashodno geopolitičku poruku, već vrlo konkretan energetski razgovor, ona ne isključuje ni bezbjednosnu dimenziju.

„Ruske i srpske bezbjednosne i obavještajne strukture godinama imaju razvijene kontakte i saradnju. I zato ne treba zaboraviti izbore. Moskva je javno govorila o navodnim pokušajima Zapada da izazove ‘obojenu revoluciju’ u Srbiji”, dodaje.

Vučić je sa Putinom razgovarao dan uoči najavljene ostavke zbog učešća na vanrednim parlamentarnim izborima na kojima se kandiduje za premijera Srbije.

Izbore je raspisao suočavajući se sa dvogodišnjim masovnim protestima, koje su predvodili studenti u blokadi, zbog stradanja 16 osoba u padu nadstrešnice u Novom Sadu.

Izbori 25. oktobra biće prvi ozbiljniji test za populističkog lidera koji je, prema navodima autora, neprikosnoveno vladao deceniju i po.

Upitana da li će se Vučićev razgovor sa Putinom odraziti na izbore u Srbiji, Stradner kaže da, kada ruska služba FSB stane uz Vučića i negira upotrebu zvučnog oružja, a studentske proteste predstavlja kao ‘obojenu revoluciju’, onda „mit o tom prijateljstvu počinje da puca”.

Zapad sve bolje vidi kroz Vučićevu igru

Iako je Srbija kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, Vučić je vodio politiku balansiranja između Zapada i Istoka, intenzivirajući odnose sa Kinom i ne odustajući od veza sa Rusijom.

Upravo zbog neuvođenja sankcija Rusiji zbog invazije na Ukrajinu, uz nazadovanje demokratije u zemlji i izostanak napretka u normalizaciji odnosa sa Kosovom, Srbija stagnira u evropskim integracijama.

Vučić je nakon razgovora sa Putinom rekao da je „siguran” da će budući predsjednici Srbije „umjeti da vode računa o interesima Srbije i držanju te vrste balansa i te vrste odgovornosti prema svim važnim subjektima međunarodne politike”.

Navodeći da je zahvalio Rusiji i Putinu na saradnji u prethodnih 14 godina, rekao je da su teme razgovora sa Putinom bile i odnosi Srbije i Rusije, rat u Ukrajini i situacija na Balkanu.

Osvrćući se na Vučićevu politiku balansiranja, Stradner kaže da, kada jedna strana ne daje ono što želi, poruka je da „postoji i druga opcija”.

„Vučić je od Zapada tražio novac, investicije i političku legitimnost, od Moskve energiju i bezbjednosnu podršku, a od Pekinga kapital i političko partnerstvo. To je funkcionisalo dok su svi bili spremni da igraju po njegovim pravilima”, navela je.

Vučić se posljednjih mjeseci suočava sa upozorenjima iz Evropskog parlamenta, pojedinih zemalja članica EU, ali i američkog Kongresa.

Sa svih tih adresa stižu upozorenja o nazadovanju demokratije i ruskom uticaju.

Ivana Stradner kaže da danas „Zapad sve bolje vidi kroz Vučićevu igru”, navodeći da on godinama obećava približavanje Srbije Zapadu, „dok Srbija u praksi ostaje sve bliža Moskvi i Pekingu”.

„Priča o Vučiću kao ‘stubu stabilnosti’ sve više liči na politički marketing i najveći problem za Vučića danas je što Zapad sve manje sluša šta on govori, a sve više gleda šta radi”, smatra Stradner.

Tokom debate sredinom septembra u Kongresu iskazana je dvostranačka zabrinutost zbog odnosa Srbije sa Rusijom i Kinom, a postavljena su i pitanja da li je u okviru Strateškog dijaloga SAD i Srbije razgovarano o „malignom uticaju” Moskve i Pekinga.

SAD su sredinom godine pokrenule Strateški dijalog sa Srbijom, koji se fokusira na energetiku, dok se u Kongresu čuju glasovi da bi taj dijalog trebalo usloviti zbog veza sa Rusijom, Kinom i Iranom, kao i nazadovanja demokratije.

Takođe je američki državni sekretar Marko Rubio izjavio 23. septembra da je Srbija uključena u „potencijalno eksplozivna pitanja”, ne precizirajući na koja konkretna pitanja misli.

„U Vašingtonu raste frustracija jer je Vučić mnogo puta obećavao jedno, a radio drugo. Strateški dijalog ne može zauvek da bude zamjena za strateške rezultate”, kaže ona.

Stradner dodaje i da Vašington nije zaboravio obećanja iz 2020. iz Vašingtonskog sporazuma o ekonomskoj normalizaciji između Srbije i Kosova „koja nisu ispunjena, od energetske diversifikacije do odvajanja od Kine”.

Aleksandar Vučić je prethodnih godina, što sa pozicije premijera, što sa pozicije predsjednika, ponavljao da je strateški put Srbije – Evropska unija.

Ali je takođe naglašavao da se neće odreći odnosa sa Rusijom i Kinom, kao i da želi što bolje odnose sa Sjedinjenim Državama.