Trampove prijetnje aneksijom Grenlanda – najbližeg islandskog komšije – dale su snažnu geopolitičku dimenziju referendumu o nastavku pregovora o članstvu u EU-u, koji bi se inače vjerovatno vrtio oko tradicionalnih zamjerki Briselu, poput ribolovnih kvota za skušu. S druge strane, kako navodi Politiko, Tramp nije jedina bezbjednosna prijetnja u sjevernom Atlantiku.

Dok se i Rusija i Kina nastoje domoći arktičkih resursa, pitanje globalnih savezništava postaje sve važnije za 270.000 islandskih birača koji će izaći na birališta. Bivši gradonačelnik Rejkjavika Dagur Egertson, jedan od istaknutijih predstavnika proevropske kampanje „Da“, kaže za Politiko da Trampove prijetnje Grenlandu zaokupljaju birače i podstiču raspravu o strateškom položaju Islanda.

“To pitanje nije zaključeno”, rekao je socijaldemokratski zastupnik govoreći o američkim ambicijama da preuzmu nadzor nad Grenlandom, čija je obala od Islanda udaljena manje od 300 kilometara.

„Tramp je bio vrlo otvoren, ne samo prošle godine nego uvijek iznova. To je nešto o čemu ljudi na ulicama razmišljaju.“

Iako je Tramp donekle ublažio ratobornu retoriku kojom je početkom godine prijetio zauzimanjem Grenlanda, na samitu NATO-a u Ankari u julu i dalje je insistirao da bi taa teritorija „trebala biti pod nadzorom Sjedinjenih Država, a ne Danske“. Suočen s takvim regionalnim napetostima, Egertson, koji ujedno predsjeda islandskim izaslanstvom u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, ponovio je poruku kanadskog premijera Marka Karnija opisujući šta je na kocki:

„Male i srednje sile moraju se držati zajedno.“

U slučaju Islanda, uvjeren je, to znači čvršće veze s Evropom.

“To je pitanje danas hitnije nego prije”; tvrdi.

Pitanje suvereniteta

Središnja tema koja lebdi nad islandskim referendumom jeste suverenitet, zaključuje Politiko. No riječ je o argumentu kojim se služe obje strane, a ankete pokazuju da će ishod biti krajnje neizvjestan. Gallupovo istraživanje provedeno sredinom avgusta dalo je taboru „Da“ minimalnu prednost uz podršku od 51,5 odsto. Dok zagovornici članstva poput Egertsona ističu regionalne posljedice prijetnji grenlandskom suverenitetu, protivnici upozoravaju da bi Evropska unija mogla ograničiti suverenitet samog Islanda, posebno u politički osjetljivim područjima ribarstva i poljoprivrede.

Upravo su ribolovne kvote bile jedan od ključnih razloga propasti prethodnog islandskog pokušaja pristupanja Evropskoj uniji, koji je definitivno obustavljen 2015. godine. Eiríkur Bergman, profesor političkih nauka na Univerzitetu Bifröst, objašnjava da je nacionalni suverenitet u središtu islandskih političkih rasprava još od sticanja nezavisnosti od Danske 1944. godine.

“Postoje dva tabora koja se pozivaju na isto nasljeđe”, rekao je Bergmann.

„Jedan tvrdi da Island mora ući u Evropsku uniju kako bi ojačao svoj suverenitet i sačuvao nasljeđe borbe za nezavisnost. Drugi, podjednako glasan tabor, protivi se članstvu pozivajući se na potpuno iste razloge i tvrdeći da Evropska unija ugrožava islandski suverenitet.“

Takvi osjećaji prema nacionalnoj nezavisnosti i identitetu imaju duboke istorijske korijene. Islandski parlament Althing jedan je od najstarijih predstavničkih skupova na svijetu, a njegovi počeci sežu više od hiljadu godina u prošlost. U strateškom smislu Island je član NATO-a, a sa Sjedinjenim Državama od 1951. ima bilateralni odbrambeni sporazum. Istovremeno je član Evropskog ekonomskog prostora, preko kojeg, prema procjenama, već preuzima približno tri četvrtine evropskih propisa.

Island je takođe dio Šengenskog prostora, što njegovim građanima omogućuje putovanje bez pasoša u većinu država članica EU-a. Ključno je referendumsko pitanje, dakle, isplati li se Islandu iskoračiti izvan postojećeg odnosa u okviru Evropskog ekonomskog prostora. Tumi Árnason, 35-godišnji muzičar koji živi u glavnom gradu, kaže da namjerava glasati za otvaranje pregovora o članstvu u EU-u.

“Želim vidjeti kakav bismo dogovor mogli postići”, rekao je Árnason za Politiko, ističući da mu je ekonomija najvažnija briga.

No zabrinjava ga i međunarodna situacija.

„Mislim da bi u trenutačnoj političkoj klimi bilo bolje stati uz Evropsku uniju. Sa Sjedinjenim Državama na jednoj, a Rusijom na drugoj strani, nalazimo se u prilično nesigurnom položaju.“

Hannah Sigurðardóttir, 68-godišnja zaposlenica islandske agencije za lijekove, takođe je izrazila sumnju u pouzdanost Sjedinjenih Država kao saveznika.

“Više se ne možemo oslanjati na Sjedinjene Države kao što smo to dugo činili. Mislim da bismo trebali izgraditi čvršće veze sa svojim prijateljima i saveznicima u Europi. Dijelimo sličnu istoriju i kulturu”, rekla je.

„Naprijed, Islande“

Ne slažu se, međutim, svi da bi se Island trebao približiti Briselu. Guðlaugur Þór Þórðarson, zastupnik konzervativne Stranke nezavisnosti koja zagovara glas „Ne“, smatra da je članstvo u Evropskom ekonomskom prostoru sasvim dovoljno te da bi daljnje približavanje Evropskoj uniji bilo pogrešno. Na reveru sivog sakoa nosio je značku s natpisom Áfram Ísland, odnosno „Naprijed, Islande“, sloganom kampanje protiv nastavka pregovora.

Þórðarson je pritom osudio izjave američkog predsjednika o Grenlandu.

“Ono što Tramp govori o Grenlandu, naravno, smatram skandaloznim”, rekao je Þórðarson, koji je tokom Trampovog prvog mandata bio islandski ministar vanjskih poslova.

Ipak, upozorio je da se američke administracije smjenjuju.

“Kada je riječ o odbrani i sigurnosti, ključni su bilateralni odbrambeni sporazum sa Sjedinjenim Državama i naše članstvo u NATO-u”, rekao je.

Egertsson iz kampanje „Da“ naglašava i da zabrinutost zbog sigurnosti Arktika nije povezana isključivo s Trampom.

“Arktik se tradicionalno opisivao kao područje niskih bezbjednosnih napetosti. To se sada mijenja zbog klimatskih promjena, topljenja ledenih kapa i mogućnosti otvaranja novih plovnih pravaca”, kaže.

Premda je u javnosti zaživjela nova spoznaja da bi Island mogao biti ranjiviji nego što se dosad mislilo, raspravom i dalje dominiraju mnogo svakodnevnija pitanja. Izvan šireg područja Rejkjavíka, u kojem žive približno dvije trećine stanovništva, birači će češće zaokružiti „Ne“. Selfoss je gradić s desetak hiljadaa stanovnika, udaljen otprilike sat vremena vožnje jugoistočno od Rejkjavíka.

Poljoprivrednici koji obrađuju crno vulkansko tlo uz ulicu prema gradu bale sijena ukrasili su sloganom kampanje „Ne“ – Áfram Ísland. Ari Hrafn Elíasson, 18-godišnji građevinski radnik iz Selfossa, kaže za Politiko da će glasati protiv otvaranja pristupnih pregovora.

“Glasaću protiv jer će poljoprivrednici glasati protiv. Po mojem su mišljenju oni kičma ove zemlje – poljoprivrednici i ribari. Poslušaću njih”, rekao je.

Druga stanovnica Selfossa, 19-godišnja radnica u restoranu brze hrane Dagmar Isabella, podržava pregovore s Evropskom unijom, ali ističe da joj vanjska politika nije najvažnija. Brinu je troškovi života, nbaročito cijene najma i stambenih kredita. Vjeruje da bi uvođenje eura moglo pomoći u obuzdavanju razbuktale inflacije. Godišnja stopa inflacije na Islandu u julu iznosila je 5,6 odsto, gotovo dvostruko više nego u europodručju. Govoreći o euru, rekla je: „To je mnogo stabilnija valuta od islandske krune.“