Video
Mert Sajim često posjećuje aerodrome u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, a posebno glavni grad te savezne zemlje Dizeldorf. Samo iz tog grada je 2024. godine iz Njemačke vazdušnim putem deportovano više od 2.800 ljudi. To su bili ljudi čiji su zahtjevi za azil odbijeni ili ljudi koji nijesu imali izgleda da ostanu u zemlji iz nekih drugih razloga. Preko 20.000 ljudi deportovano je 2024. godine.
Sajim radi za crkvenu organizaciju za socijalne usluge Diakonie kao referent za izbjeglice, migracije i integraciju. Njegov je posao posmatrati deportacije na licu mjesta i dokumentovati moguće neprimjereno postupanje sa pogođenima. Vrlo dobro zna koliko je takvih ljudi. Od 2022. godine on je naime porastao s nešto manje od 13.000, na preko 20.000 deportacija godišnje.
A njihov broj nastavlja da raste u 2025. Prema navodima Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, u prvoj polovini tekuće godine već je deportovano 12.000 ljudi. Sajim će zato imati još više posla kada mnogi ljudi budu primorani da napuste Njemačku, pa i protiv svoje volje – nakon pravne revizije. Redovno se dokumentuje i objavljuje često deprimirajuće utiske.
Tek operisan, a već deportovan
Prilikom predstavljanja aktuelnog godišnjeg izvještaja Kancelarije za praćenje deportacija, Sajim opisuje jedan primer: „Između ostalog, primijetili smo deportaciju djeteta nakon nedavne operacije srca – i to bez sprovedenog medicinski potrebnog naknadnog pregleda, iako je već bio zakazan.“ U takvim slučajevima Sajim bi želio da vidi veću osjetljivost i fleksibilnost vlasti.
Godišnji izvještaj daje opšte preporuke u tom pogledu: „Prilikom deportacije bolesnih osoba, mora se od slučaja do slučaja ispitati i pratiti ima li dotična osoba zaista pristup potrebnoj medicinskoj nezi u zemlji odredišta. Pritom se mora uzeti u obzir da li im je liječenje dostupno i priuštivo.“ Ako postoje značajni zdravstveni rizici, deportacija se mora obustaviti.
Savezna policija: “Nema deportacija po svaku cijenu“
No, to se rijetko događa. A ako se dogodi da se određena osoba ne deportuje, onda je to vjerovatnije iz drugih razloga. Na primjer, piloti ponekad odbijaju da lete ako osobe koje se deportuju pokazuju agresivno ponašanje. Bezbjednost svih putnika u avionu je prioritet. To je i stav Savezne policije, koja je odgovorna za bezbjednost granica i s kojom državna nezavisna agencija za praćenje deportacija u Severnoj Rajni-Vestfaliji već odavno sarađuje.
“Nema sprovođenja deportacija po svaku cijenu“, naglašava glavna inspektorka Andrea Hofmajster iz Kancelarije za saradnju sa medijima Savezne policijske uprave u Sankt Augustinu, koja je upoznata s tim problemom. Sve kolege uključene u deportacije obučene su po tom pitanju, neke i kroz specijalizovanu obuku. A na aerodromu su na raspolaganju i posebne prostorije za porodice i djecu.
Poziv na veću transparentnost
Posmatrač deportacija Mert Sajim može samo djelimično da procijeni kako se odvijaju takve mjere emocionalnog umirivanja ljudi koji moraju da napuste zemlju. On smije da dođe samo do „mosta“, odnosno prolaza preko kojeg putnici ulaze u avion, ali ne smije da ih dalje prati. To je premalo, po njegovom mišljenju: „Praćenje mjera deportacije mora se proširiti i strukturno ojačati“, on poziva na veću transparentnost.
Sajim smatra da nešto takvo treba da bude utvrđeno zakonom i na saveznom ali i na nivou njemačkih saveznih pokrajina. Smatra da bi to trebalo da uključuje i propise koji omogućavaju praćenje cijelog procesa deportacije: „Konkretno, mislimo na preuzimanje ljudi na njihovom mjestu prebivališta i tokom leta.“ To je već propisano kao obavezno direktivom Evropske unije (EU) od 2008, kaže Sajim.
Ministar unutrašnjih poslova za rigorozniji kurs
Međutim, Njemačka ignoriše ovu direktivu i, zajedno sa drugim zemljama, podstiče dalje pooštravanje. Savezni ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrint iz Hrišćansko-socijalne unije (CSU) pozvao je u julu svoje kolege iz Austrije, Danske, Francuske, Češke i Poljske da koordiniraju svoje napore. „Efikasne deportacije ključni su preduslov za jačanje povjerenja u uravnoteženu evropsku migracionu politiku“, poručili su oni u zajedničkoj izjavi.
Pastor Rafael Nikodemus iz Diakonie Rheinland Westfalen Lippe, koja je odgovorna za praćenje deportacija, želi povjerenje, ali u jednom drugačijem smislu: „Transparentnost u ovom zaštićenom području korisna je za sve institucije uključene u proces deportacije. Važno je da vladine i nevladine organizacije dijele zajednički stav o tome šta je opravdano sa humanitarne perspektive.“
Crkveni azil umjesto deportacije
Preporučeno
Pastor Nikodemus takođe osjeća posljedice sve većeg političkog pritiska i društveno polarizovane rasprave o migracijama i tamo gdje ljudi kojima prijeti deportacija često pronalaze posljednje utočište: u crkvi. U 2024. godini registrovano je 329 novih slučajeva crkvenog azila u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, kaže Nikodemus. „Toga je bilo manje prethodnih godina.“
