Jedna od njih, međutim, imala je iznenađujućeg tužioca: samog Trampa, piše Al Džazira.

Prije 29. januara, nijedan aktuelni predsjednik nikada nije tužio vlastitu vladu pred sudom. Sada se advokati i pravni stručnjaci suočavaju sa složenim pitanjem: da li tužbu uopšte može zaustaviti sud?

Datum suđenja još nije zakazan, ali stručnjaci se slažu da će, htjeli to ili ne, vlada težiti da slučaj završi što brže.

U središtu tužbe je Trampova tvrdnja da federalna vlada treba da snosi odgovornost za curenje njegovih federalnih poreskih prijava tokom prvog predsjedničkog mandata.

Osoba odgovorna za curenje Čarls „Chaz“ Litldžon, već je u zatvoru. Ipak, Tramp želi da Ministarstvo finansija i jedna od njegovih agencija, Poreska uprava (IRS), plate odštetu u iznosu od najmanje 10 milijardi dolara.

Analitičari, međutim, kažu da bi etičke implikacije i okolnosti slučaja mogle ugroziti Trampove planove da naplati taj novac.

„Ovo je čudna tužba Donalda Trampa, gdje nije potpuno performativna“, rekao je Samuel D. Branson profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Čikagu.

„On zaista ima legitimnu žalbu. Curenje informacija je stvarna nepravda, koju je Kongres priznao.“

Ali, kako objašnjava Branson, kada se pogleda šira slika, Trampov zahtjev za odštetu nije naročito jak.

Istorijska tužba

Trampov slučaj tiče se događaja koji su počeli 2017. , kada je Litldžon ponovo angažovan kao vladin ugovorni radnik za konsultantsku firmu Booz Allen Hamilton.

U to vrijeme, Tramp je bio u centru pažnje zbog odbijanja da javno objavi svoje poreske prijave, što je bila uobičajena praksa za dolazeće predsjednike i što je sam obećao da će učiniti.

Poreske prijave su zaštićene strogim zakonima o privatnosti, ali od 1970-ih svaki predsjednik osim Trampa je svoje prijave učinio javnim kao gest transparentnosti.

Tokom kontroverze, dok je radio na ugovoru za IRS, Litldžon je ukrao Trampove poreske prijave. Zatim je dokumenta podijelio sa velikim medijskim kućama.

Godine 2020, The New York Times objavio je seriju članaka koji su detaljno prikazali kako je slavno bogati Tramp plaćao malo ili nimalo saveznog poreza na dohodak tokom prethodnih 15 godina.

Zatim je 2021. ProPublica koristila Litldžon procurele informacije kako bi prikazala razlike između načina na koji su Trampove firme prijavljivale svoju imovinu poreskim vlastima i prema zajmodavcima.

Prema Trampovoj tužbi, procurele informacije su imale političku motivaciju i „prouzrokovale značajnu i nepopravljivu štetu“ predsjedniku, njegovim sinovima i poslovnim interesima.

Iako Littlejohn nije bio državni službenik, Trampova žalba tvrdi da je IRS odgovoran za njegove postupke.

Tramp nije prvi američki predsjednik koji tuži saveznu vladu, ali prethodni pokušaji dolazili su nakon što su predsjednici napustili Bijelu kuću.

Na primjer, 1974. bivši predsjednik Ričard , pogođen skandalima, podnio je tužbu kako bi zadržao kontrolu nad svojim predsjedničkim dokumentima, tvrdeći da bi njihovo objavljivanje bilo kršenje privatnosti.

Za razliku od Trampa, stručnjaci ističu da Nikson tada više nije bio na vlasti i da nije tražio finansijsku nadoknadu.

Tramp je ranije podnosio pravne žalbe protiv onoga što je smatrao nepravednim vladinim istragama, ali te tužbe su podnijete dok je bio privatni građanin, 2023. i 2024. godine, između njegovog prvog i drugog mandata.

Sada, kada se vratio na vlast, Tramp ima moć da riješi te žalbe u svoju korist, uključujući i slučaj protiv IRS-a.

Izvještaji navode da traži nadoknadu od 230 miliona dolara od Ministarstva pravde (DOJ), koje podliježe njegovoj vlasti, baš kao i IRS.

„Ako sebi platim, to nikada neće izgledati dobro“

Vladine etičke organizacije, bivši zvaničnici IRS-a i zagovornici poreskih obveznika već su zatražili od saveznog suda na Floridi da odbaci najnoviji slučaj kao očigledan konflikt interesa.

Među uključenim grupama je Comon Cause nestranački nadzorni organ vlade. U februaru je podnio pravni memorandum, tvrdeći da bi slučaj trebalo odložiti bar dok Tramp ne napusti funkciju.

U suprotnom, slučaj bi mogao otvoriti put za to da predsjednici pregovaraju o sopstvenim pravnim nagodbama sa agencijama pod svojom direktnom kontrolom i dobijaju novac poreskih obveznika bez ograničenja.

Za Abigejl Bellows, stariju direktorku politike za antikorupciju i odgovornost u organizaciji Common Cause, način na koji slučaj bude vođen biće test da li će predsjednička moć ostati nekontrolisana.

„Nije u pitanju samo novac. Radi se i o pokazivanju sile, testiranju lojalnosti visokih zvaničnika, ispitivanju koliko daleko može da gurne sudove, testiranju koliko će Kongres popustiti i da li predsjednik može da ucijeni sopstvene agencije“, rekla je Bellows.

„A ako niko ne stane, šta još može da uradi?“

Čak je i Tramp priznao problematičan izgled situacije kada tuži sopstvenu vladu.

„Ako sebi platim, to nikada neće izgledati dobro“, rekao je Tramp novinarima u predsjedničkom avionu Air Force One u januaru.

Sugerisao je da bi rješenje moglo biti da bilo koju monetarnu nagodbu ili odštetu koju dobije donira dobrotvornim organizacijama.

„Niko ne mari koliko, ako ide u dobre humanitarne svrhe“, dodao je Tramp. „Dakle, rješavaš to tako što daješ humanitarnim organizacijama puno novca, i mislim da ćemo učiniti nešto slično.“

Pravna prepreka: Ustav

Međutim, postoji ključna pravna prepreka da Tramp zapravo dobije novac od svoje vlade.

Ustav SAD sadrži takozvanu Emoluments Clause, koja zabranjuje predsjedniku da prima bilo kakvu nadoknadu, osim plate, od savezne vlade.

Nikhel Sus glavni pravni savjetnik nadzornog tijela Citizens for Responsibility and Ethics in Washington, rekao je za Al Jazeeru da bi svaka nagodba koju Tramp eventualno dobije kršila Emoluments Clause, čak i ako bi novac usmjerio u dobrotvorne svrhe.

„Plaćanje koje bi bilo usmjereno po predsjednikovoj želji ka određenoj humanitarnoj organizaciji po njegovom izboru bilo bi indirektna korist za predsjednika, čak i ako on nije onaj koji zapravo prima novac“, objasnio je Sus.

Kada tužilac kontroliše odbranu

Obično bi Ministarstvo pravde branilo saveznu vladu u ovakvim građanskim tužbama.

Međutim, nezavisnost Ministarstva pravde je oslabila pod Trampovim vođstvom, a njegova najviša zvaničnica, glavna državna tužiteljka Pam Bondi, bliska je politička saveznica predsjednika.

Sud bi mogao odlučiti da odloži slučaj ili da imenuje nezavisnog advokata koji bi branio saveznu vladu, nekoga ko nema veze sa Trampovom administracijom.

Bilo koja od ovih opcija spriječila bi predsjednika da pregovara o nagodbi sa sopstvenim Ministarstvom pravde, smatra Sus.

„Ako uspije, i DOJ pristane na ovu pljačku, to postaje novi standard načina na koji ignorišemo konflikte interesa i koristimo pravosudni sistem da obogatimo ljude na vlasti“, rekla je Bellows.

„Postoji rizik od potpunog haosa.“

Pitanje brojeva

Ali konflikti interesa nijesu jedina prepreka sa kojom se Tramp suočava u tužbi protiv IRS-a.

Na primjer, zakon koji Tramp koristi za tužbu ima dvogodišnji rok zastare.

Trampova tužba tvrdi da dvogodišnji period počinje kada je Littlejohn osuđen u januaru 2024. Međutim, grupe poput Common Cause tvrde da je rok počeo da teče 2020., kada su objavljeni prvi članci o Trampovim poreskim prijavama.

Drugo pitanje je kako su Tramp i njegovi advokati došli do brojke od „najmanje 10 milijardi dolara“ štete.

Tipično, formula za naknadu štete u ovakvim slučajevima je 1.000 dolara za svako neovlašćeno otkrivanje od strane državnog službenika.

Umjesto toga, Trampova tužba tvrdi da bi trebalo da dobije 1.000 dolara ne samo za početno curenje Litldžona, već i za svako ,,naknadno otkrivanje od trećih lica, uključujući Njujork tajms, ProPublicu i mnoge dodatne štampane, televizijske, kablovske, društvene i druge platforme”.

Takva računica je, prema pravnim stručnjacima, potpuno neosnovana i brojni sudovi su je već odbacili.

,,Nemam dovoljno mašte da shvatim kako je pretrpio štetu od 10 milijardi dolara, s obzirom na to da je ponovo izabran za predsjednika“, rekao je Brunson.

Zaposleni ili izvođač?

Sam Litldžon mogao bi biti prepreka za uspjeh Trampove tužbe.

Sud bi morao da procijeni da li IRS treba da bude odgovoran za postupke jednog od svojih izvođača radova.

Trampova tužba tvrdi da je IRS propustio da uvede „odgovarajuće tehničke, kadrovske, bezbjednosne i nadzorne sisteme kako bi spriječio nezakonito ponašanje Litldžona“.

Međutim, u drugim slučajevima vezanim za curenje informacija od strane Litldžona, Trampova administracija je tvrdila da savezna vlada ne može biti odgovorna za postupke izvođača radova.

Moguća reakcija Kongresa

Ron Wyden i Chuck Schumer u februaru su predložili zakon koji bi uveo porez od 100 odsto na bilo koju nagodbu koju bi aktuelni predsjednik dobio od svoje vlade.

Zakon bi primijenio isti porez i na potpredsjednike, članove kabineta i članove Kongresa dok su na funkciji.

S obzirom na to da demokrate nemaju većinu u oba doma United States Congress, nije jasno da li će ova inicijativa uspjeti.

Za sada je pitanje u potpunosti u rukama suda, a stručnjaci kažu da su ulozi ogromni.

,,Ako uspije da nagodi ovo, gdje postoje vrlo legitimna otvorena pitanja o tome da li ima pravni osnov za tužbu, to bi moglo ugroziti sistem i otvoriti mogućnost da bilo koji predsjednik jednostavno uzme novac iz državne kase”, rekao je Branson.