Među njima su bila i dva jedanaestogodišnja dječaka, koji su 28. juna odvojeno spašeni iz srušenih zgrada u razmaku od nekoliko sati.

Međutim, pošto se desetine hiljada ljudi i dalje vode kao nestali, nade da će se pronaći još preživjelih blijede iz sata u sat.

Humanitarne organizacije kažu da je prvih 48 do 72 sata posle katastrofe ključno za pronalaženje živih ljudi.

Porodice nestalih suočavaju se sa petom noći čekanja vijesti o voljenima.

Do 28. juna, najmanje 1.450 ljudi je poginulo u „najbrutalnijoj prirodnoj katastrofi“ u istoriji Venecuele, kako je razorne zemljotrese opisala predsjednica Rodrigez.

Ali potraga za preživjelima nije završena.

Porodice u očajanju kopaju po ruševinama – neki ručno – pokušavajući da pronađu najbliže.

Neki su rekli za BBC da čuju ljude ispod ruševina, ali ne mogu sami da pomjere teške betonske ploče i nestrpljivo čekaju tešku mehanizaciju.

Hace pocos minutos fue rescatado con vida un niño de 11 años en Caraballeda. En estas horas cada vida es esperanza para Venezuela. pic.twitter.com/Pjj5ETaaYe

— Delcy Rodríguez (@delcyrodriguezv) June 28, 2026

Zemljotresi magnitude 7,2 i 7,5 stepeni Rihterove skale dogodili su se 23. juna u roku od 39 sekundi i izazvali su urušavanje skoro 800 zgrada.

Mnogi su ostali zatrpani.

Iako je ključni rok od 72 sata sada prošao, spasioci su rekli da još postoji šansa da pronađu nekog živog, posebno ako neko ko je zatrpan ima pristup nekakvoj hrani i vodi ili tečnostima.

Tokom proteklog vikenda, Nacionalna jedinica za upravljanje rizicima od katastrofa (UNGRD) Kolumbije izvukla je 11-godišnjeg dječaka po imenu Moises oko tri metra ruševina.

Rojters je izvijestio da je spasilac preko voki-tokija rekao da je dječak pronađen blizu njegove sestre i majke – obije mrtve.

Nekoliko sati kasnije, privremena predsjednica Delsi Rodrigez objavila je video na mreži X, prikazujući spasavanje drugog jedanaestogodišnjeg dječaka u gradu Karabaljeda.

Dok spasioci nastavljaju potragu za preživjelima, među stotinama hiljada Venecuelanaca pogođenih zemljotresom raste bijes, a mnogi optužuju državu za spor i nekoordinisan odgovor.

Porodice mole da se u ugrožena pordruča dopremi teška mehanizacija kako bi se rasklonile ruševine, a mnogi rukama kopaju pokušavajući da dopru do ljudi za koje vjeruju da su zatrpani.

Vatrogasac koji radi u Karabaljedi rekao je za BBC da postoje desetine zgrada koje tek treba pretražiti.

„Nema dovoljno ruku“, rekao je. „I veoma je, veoma vjerovatno da su ljudi i dalje zarobljeni.“

U Katija La Mar, u oblasti La Gvaira – jednoj od najteže pogođenih područja – stanovnici su za BBC da su se, poslije oklevanja i loše vođene reakcije vlade, sami ljudi ujedinili i organizovali.

Vilber, čovek koji je je izgubio osam članova porodice, plačući je rekao da država ne da nije bila od pomoći, nego je zapravo bila prepreka.

„Vlada je odlučila da zatvori ulice“, rekao je, dodajući da to „otežava dovođenje pomoći“.

„Juče smo čekali od šest ujutru do 16 sati da dobijemo posebnu dozvolu da dođemo ovdje. Izgubili smo sate“, rekao je.

Sajt za nestale osobe kojim upravljaju civili procjenjuje broj nestalih na desetine hiljada, izvještavajući o više od 46.000 ljudi čija je sudbina nepoznata.

Napore spasilaca otežali su i naknadni potresi, koji unose dodatni nemir nemir.

„Iskreno, čini vas pomalo nervoznim. Bilo kakva mala buka… užasna“, rekao je za BBC Mundo Hesus Andueza, 64-godišnji vozač autobusa.

Hiljade ljudi živi u automobilima ili kampuje na mjestima poput aerodroma i terena za golf, daleko od oštećenih zgrada koje bi mogle da se sruše.

Teren za golf u Karabaljedi postao je sabirni sentar za reagovanje u vanrednim situacijama.

Njegov zeleni travnjak, nekada savršeno uređen, sada je improvizovana bolnica i centar za prikupljanje pomoći, gdje stanovnici koji su sve izgubili pretražuju gomile poklonjene odjeće i kutije humanitarne pomoći.

Milagros Gonzalez, koja živi u Karibeu, rekla je za BBC Mundo da je njena zgrada bila jedna od rijetkih koja se nije srušila i da je utočište pronšla upravo na ovom golf terenu.

„Došla sam sa dvije male ćerke i dva starija rođaka. Ali hvala Bogu što smo se izvukli živi.

„U zgradi se ne može živjeti. Ali živi smo, što je ono što je važno“, rekla je.

Posljednjih dana, međunarodni spasilački timovi iz Meksika, Španije, Katara, SAD i Velike Britanije stigli su kako bi pojačali napore potrage.

Tom Flečer iz Ujedinjenih nacija rekao je 27. juna da je raspoređeno 39 timova za potragu i spasavanje iz cijelog svijeta, a svaki od njih se sastoji od 50-100 ljudi.

„Skoro 2.000 ljudi pristiže, 111 pasa, a tu su i medicinski timovi.

„Koristimo mikro dronove – zovu ih dronovima za bubašvabe – koji nam pomažu da pronalazimo ljude u zgradama.“