Video
“Preplavile su me emocije”, ispričala je za BBC vojnikova majka Natalija, još potresena od šoka. Radost obitelji zabilježena je na videosnimci prvog poziva. Na snimci se čuje kako Natalija pita sina je li čitav. “Imaš li ruke, noge, je li sve na mjestu?”, pitala je ona.
“Zlato moje, toliko dugo sam te čekala”, rekla je sinu. Pritom u pozadini Nazarova rođakinja Roksolana vrišti i skače od sreće. “Bilo je to tako čudno. Pokopala sam sina, a sad mu čujem glas. Možete li zamisliti kako se majka osjeća? Sreća. Neopisiva sreća. Nijesam mogla zaustaviti suze”, rekla je Natalija.
Today, Nazar Daletskyi, a Ukrainian Defender from Lviv region, returned from Russian captivity.
— Anton Gerashchenko (@Gerashchenko_en) February 5, 2026
Nazar has been presumed dead for a long time. Today, his family had the happiest news and spoke with Nazar!
📹: Suspilne https://t.co/JytPmRudBJ pic.twitter.com/7TXb5zRpmv
“Nije se nimalo dvoumio. Odmah je otišao”, ispričala je njegova rođakinja. No, u maju te prve godine rata, Nazar je nestao u borbi. Njegova je majka tada primila poziv od muškarca koji je govorio ruski i rekao joj da je Nazar zarobljen, ali da će “sve biti u redu”.
Porodica nije znala može li mu vjerovati, a službenih vijesti nije bilo sve do godinu kasnije, kada je Natalija obaviještena da je u mrtvačnici na jugoistoku Ukrajine identifikovano tijelo, i to pomoću uzorka DNK koji je dala.
Porodica s društvenih mreža uklanja objave o njegovoj sahrani
“Tijelo je bilo jako izgorjelo. Pronašli su nekoliko tijela u spaljenom autobusu. Kada su počeli provjeravati popise nestalih vojnika, podaci su se poklopili”, prisjetila se Roksolana. “Identifikovali su to tijelo kao Nazarovo”, dodala je. Porodica je preuzela posmrtne ostatke, organizovala sahranu i tugovala.
Prošlog septembra uslijedio je nevjerovatan preokret. Vojnik koji je tek bio pušten iz ruskog zarobljeništva nazvao ih je i rekao da je Nazar živ te da ga je vidio u zatvoru. “Bili smo u šoku, bilo je teško povjerovati. Ali zašto bi nam lagao?” prisjeća se Roksolana.
Ipak, dok ga nijesu čuli ili vidjeli, nijesu mogli biti sigurni. Ove sedmice napokon je nazvao, s ukrajinskog tla. Natalijin sin bio je odsutan tri godine i devet mjeseci. Dok čekaju ponovni susret, porodica s društvenih mreža uklanja objave o njegovoj sahrani kako ga ne bi uznemirile.
“Samo želim da bude više ovakvih srećnih priča”
Morali su ukloniti i njegovu fotografiju s izložbe posvećene palim herojima u njihovom selu. Pokrenuta je i istraga kako bi se utvrdilo kako je došlo do ove pogreške. No, porodica je trenutno usredsređena na druge stvari. Nazarova majka priprema sva njegova omiljena domaća jela za trenutak kada se malo oporavi i bude spreman vratiti se kući.
“Samo želim da bude više ovakvih srećnih priča, da i druge porodice prime poziv i da im se najmiliji vrate kući”, kaže Roksolana. U Ukrajini se službeno nestalima smatra oko 70.000 ljudi, većinom vojnika.
Preporučeno
Mnogi su zarobljeni, a njihovim porodicama Nazarova priča pruža tračak nade. “Želim da sve žene, majke i djeca dožive poziv kakav smo mi primili i osjete ovu sreću. Sada samo čekam sina da ga čvrsto zagrlim. Neopisivo ga volim”, poručila je Natalija.
