Zašto se Donaldu Trampu toliko žuri, kao da kipti da što prije sprovede svoje naume. Prvog dana drugog mandata potpisao je čak 200 izvršnih naređenja u raznim oblastima. Neka su sudovi odmah privremeno suspendovali. Hiljade ljudi je pritisnuo rokom od nekoliko dana da donesu vjerovatno najvažniju životnu odluku – onu što i gdje će raditi. Zaposlenima u nekim djelovima savezne državne službe Trampovi izaslanici tutnuli su pod nos papir da potpišu dobrovoljni odlazak uz otpremninu. Ili da pristanu, ili neizvjesnost. Vladimira Zelenskog ponižava, vrijeđa i ucjenjuje gurajući na hitnu agendu svoj sastanak s Vladimirom Putinom, koga je politički rehabilitovao iz višegodišnje zapadne izolacije. Evropljanima je u dva dana i dva poteza pokazao ono što bi trebalo da im je odavno samima jasno. Vi ste niko i ništa. Ovakva Evropska unija je čardak ni na nebu ni na zemlji, birokratizovana tvorevina bez zaštite, a to znači bez sposobnosti da sama opstane, koja se od Sporazuma iz Mastrihta, dakle više od tri decenije, nije ni za milimetar pomakla ka viziji efikasne nad-države bez granica.
Kao šahista u cajtnotu
Donald Tramp je, otkako se vratio na vlast, u svemu što čini u domaćoj i svjetskoj politici tako brz u potezima, kao šahista u cajtnotu. Zašto? I koji je razlog da bude toliko nezgrapan i sirov da čak Džordž Buš Mlađi u odnosu na njega djeluje kao Šekspir, Njutn ili Sokrat?
Prvi razlog je zato što mu je cilj da pokaže svima, da razglasi na sve četiri strane, da je novi šerif ujahao u grad, da sada važe druga pravila, i da s njim nema šale. I taj mangupluk mu dobro ide. Nema toga majčinog sina koji neće ustuknuti ili makar smanjiti očekivanja i zahtjeve kada skonta da je načelnik Združenog glavnog štaba Oružanih snaga, najviše rangirani oficir u SAD, smijenjen samo zato što ga je imenovao Džo Bajden. Ili da se predsjednik Ukrajine suočava s opasnošću da ako ne bude bespogovorno slušao, Tramp i njega i njegovu zemlju praktično isporuči Rusiji na poslužavniku. On s namjerom djeluje sirovo i nezgrapno. Bez obzira na to što se takav kakav je ne može pohvaliti bog zna kakvom širinom, on je ipak daleko od ograničenog pogleda sirovog uskogrudog biznismena kakav oko sebe širi. Čini to namjerno. Da ga takvim vide, i da povjeruju da nema svrhe da mu mnogo objašnjavaju. Njega bi sve to smaralo, i bilo bi, po njegovoj računici, bez svrhe. On je život proveo u biznisu, okrenut je ka cilju. Jedino što se na kraju računa je ono što je dogovoreno. Sve ostalo je sporedno.

Drugi razlog žurbe je taj što je Donald Tramp zaista u cajtnotu.
Velika pobjeda, kako je kršten ishod novembarskih izbora, kada su Donald Tramp i republikanci osvojili apsolutnu vlast – i mjesto predsejednika države i oba doma Kongresa – jeste najveći povratak nekog političara u američkoj, vjerovatno i u svjetskoj novijoj istoriji. Ali taj politički kapital neće dugo trajati i može, koliko god sada to nekome bez preciznog uvida u brojke djelovalo nemoguće, veoma lako i brzo da se promijeni protiv Donalda Trampa i republikanaca. Neke njihajuće države je osvojio jedva. Doduše, tu još nema od čega da strahuje dok demokrate ne pokažu da su krenule na put ozdravjenja tako što će izabrati lidera i krenuti u ozbiljne strateške planove. Trampu bi prvi probllem mogla donijeti tanušna razlika u Predstavničkom domu Kongresa. Ona je tolika da bi manja grupa republikanaca, koja bi odlučila da ne slijedi Trampa po svaku cijenu, mogla napraviti ključni preokret. Bivši potpredsjednik, i to Trampov potpredsjednik, Majk Pens je, lekcijom koju je očitao sadašnjem svemoćnom šefu države, prije dva dana na temu Ukrajine, samo jedan od očitih pokazatelja da je ovaj scenario ne samo moguć nego čak i veoma izgledan i da je možda blizu.
No, nijesu samo problem republikanci u Kongresu. Tu je armija administracije, od Bijele kuće, preko saveznih agencija, do pravosuđa koja, kao i svaka administracija, ne voli promjene, pogotovo ne brze. A neizvjesnost doživljava kao najveće zlo. Oni su, uz pravosuđe i medije, ti koji su Trampa u prošlom mandatu onemogućili da sprovede sve što je bio naumio. Nijesu to bile samo demokrate, političari ili njihovi simpatizeri. Na putu su mu se našli i brojni republikanci, i profesionalci, obični ljudi koji prosto nijesu smatrali da Amerika treba ili da smije da ide tamo kuda je Donald Tramp poveo.
Zato Tramp sada ekspresno otpušta, penzioniše, smjenjuje, posebno ljude na rukovodećim pozicijama širom savezne administracije, zamjenjujući ih sebi lojalnima. Tačno zna što ga je prošli put koštalo, i na što sada treba da obrati pažnju. Ali kako vrijeme prolazi sve je više pravnih prepreka koje se postavljaju ispred Tramppovih odluka. A njegove prijetnje vremenom bivaju doživljene kao hronična bolest – nešto s čim se mora živjeti.
U politici kao u biznisu
Tramp to shvata. Zato žuri. On u se u politici ponaša kao u biznisu jer je tu svoj na svome. Njegov postulat je: Nema svetinja. Sve se može kupiti, samo je pitanje pošto. Ali isto tako dobro on zna i to da za dobar poslovni aranžman postoji samo jedan idealan trenutak. Ako ga propustiš – gotovo je.
Preporučeno
Tramp silovitošću, brzinom i širinom promjena želi da oda utisak da tom njegovom zulumu nema kraja, da se neće zaustaviti. Ali on dobro zna da hoće jer će morati. Zato gleda da ugrabi koliko može dok još može. Jer koliko god duboko zareže u administraciju, koliko god da postavi svojih lojalista, ne može razoriti sistem koji u ovakvom obliku uspješno funkcioniše i odolijeva izazovima već stoljećima.