Video
Žbanić i njen suprug i producent Damir Ibrahimović održali su večeras online konferenciju za medije.
Javili su se iz Los Anđelesa još pod utiscima, ali pozitivnim, uprkos činjenici da je Oskar završio u drugim rukama.
Žbanić je istakla da je proces ovog ostvarenja trajao više od pet godina.
– Jako puno ljudi je film podržalo, od njegove ideje i samih početaka koji su možda i bili najteži. U samoj produkciji smo imali takve prepreke koje smo uspjeli riješiti zahvaljujući ljubavi i energiji. Nakon projekcije, film je imao ogromnu podršku prijatelja. Činjenica da smo nominovali je, takođe, zahvaljujući mnogim prijateljima koji su se trudili da članovima Američke filmske akademije približe film. Nijesmo imali distributera. Nakon Venecije su nam rekli da je film težak, ta priča o genocidu, da nije profitabilna, to nas je unazadilo vremenski. Ali puno prijatelja filma i BiH je radilo skupa s nama. Ova pozicija je apsolutno nevjerovatna zbog onoga odakle dolazimo i s čime raspolažemo. Mi znamo da su oni tu i da su uz nas – rekla je Žbanić.
Žbanić je naglasila da su tokom kampanje pokušavali doći do što više glasača.
– Htjeli smo da ljudi pogledaju film, ali smo imali zid gdje su govorili da je pretežak, genocid, ne mogu gledati. Često je čovjek koji je radio PR bio deprimiran koliko ne može natjerati kolege da pogledaju film. To je nešto takvo. Ne znam da li je to osovina američkog društva, svuda ljudi vole jednostavnije stvari i ne patiti se. Ali nije bilo dovoljno da bi dobio Oskara – istakla je Žbanić.
“Niko nije imao ništa protiv BiH ili slično, jednostavno je ljudima teška tema i nismo mogli doći do glasača. Nijesmo imali sredstava da pošaljemo 1.000 DVD-ova za starije glasače. To je stvar matematike samo – naglasila je Žbanić.
“Quo vadis, Aida?” do sada je prikazan na više od 30 festivala, a na mnogima je proglašen za najbolji i osvojio je brojne nagrade.
Preporučeno
Jedna od posljednjih u nizu je “Independent Spirit Award” za najbolji međunarodni film.
