Video
Mnogi se sa sjetom prisjećaju školskih dana kada se učilo tehničko pismo, međutim, rukopis već decenijama gubi značaj. Pisma su zamijenila elektronska pošta, mobilni telefoni potisnuli su sveske, a tastature postale glavni alat za pisanje. Iako su stručnjaci već dugo upozoravali da rukopis nestaje, čini se da se priča okreće u iznenađujućem pravcu – upravo AI, tehnologija za koju se mislilo da će ga dokrajčiti, mogla bi da ga sačuva, navodi 24sedam.
Roditelji i nastavnici već godinama izražavaju zabrinutost. U školama se naglasak prebacio na kucanje, a djeca od najranijeg uzrasta koriste tablete i računare.
Sa pojavom alata koji mogu da pišu eseje i rješavaju domaće zadatke, čini se da za sopstveno pisanje rukom ima sve manje potrebe.
Ipak, stručnjaci podsjećaju da rukopis nije samo stvar nostalgije, već ima ozbiljne kognitivne prednosti.
Karen Rej, predavač radne terapije na Univerzitetu Njukasl u Australiji, ističe da djeca koja odrastaju uz ekrane imaju slabije razvijene fine motoričke sposobnosti potrebne za pisanje.
Njeno istraživanje pokazuje da „digitalna generacija“ ispunjava osnovne kriterijume manuelne spretnosti, ali da je njihov ukupni motorički razvoj slabiji u odnosu na prethodne generacije. Držanje olovke sve rjeđe zamjenjuje držanje uređaja, što može da ostavi posljedice na razvoj pisanja.
Zašto je to uopšte važno kada nam u poslu tastatura djeluje sasvim dovoljna?
Psiholog Robert Vajli sa Univerziteta Sjeverne Karoline objašnjava da je pisanje rukom povezano sa učenjem čitanja i pamćenjem. Kada mislimo dovoljno dugo da bismo nešto zapisali rukom, veća je šansa da ćemo to trajno zapamtiti nego kada samo ukucamo.
Rukopis je važan. Ne znači da će ljudi postati nepismeni bez njega, ali hoće li djeci biti teže da uče ako nemaju tu praksu?
“Da,“ kaže Vajli.
On podsjeća i da u nauci i matematici, i pored digitalizacije, istraživači i dalje zapisuju bilješke i postupke. Pretjerano oslanjanje na tastaturu može čak da izazove fenomen „amnestiје slova“ – kada zaboravljamo kako se neko slovo piše jer ga previše kucamo.
Najveći obrt dolazi upravo sa vještačkom inteligencijom. Pošto studenti lako mogu da koriste alate poput ChatGPT-a za pisanje radova, škole i fakulteti traže nove načine da provjere znanje i spriječe varanje. Sve češće se razmatra povratak pisanju ispita rukom. U kontrolisanim uslovima, rukopis može biti jedan od rijetkih dokaza da iza rečenica stoji čovjek, a ne mašina. Naravno, to otvara i pitanja nepravde prema studentima sa lošijim rukopisom.
Preporučeno
U vremenu u kome dio našeg razmišljanja može da „preuzme“ AI, vraćanje na papir i olovku izgleda kao jedini način da se provjeri pravo razumijevanje. Kao što su grafički kalkulatori natjerali nastavnike da traže „prikaz postupka“, tako bi i vještačka inteligencija mogla da natjera obrazovni sistem da se vrati rukopisu. Čini se da rukopis ipak neće nestati – naprotiv, postaje dokaz života i ljudske misli, piše Bug.
