Miranović za portal Standard ističe da vještačka inteligencija danas može da piše tekstove, analizira podatke, pravi prezentacije, generiše slike, video-zapise i muziku, prevodi dokumente i za nekoliko sekundi ponudi odgovor na pitanje za koje bi ranije bili potrebni sati rada.

Ipak, kako navodi, za obrazovanje je možda važnije drugo pitanje – ne samo šta vještačka inteligencija može da uradi za nas, već i šta ona radi nama.

„Nijesam željela da pitam samo može li nam AI pomoći da nešto uradimo brže ili lakše, već i kako njegova svakodnevna upotreba mijenja naš odnos prema sopstvenom znanju, sposobnostima i radu”, kazala je Miranović.

To pitanje bilo je, kako objašnjava, u osnovi njenog istraživanja o uticaju automatizacije na profesionalni identitet akademika i razvoj intelektualnih vrlina – sposobnosti poput kritičkog mišljenja, radoznalosti, kreativnosti i intelektualne autonomije. Istraživanje će uskoro biti dostupno u publikaciji Oxford Univerziteta AI in Society.

U istraživanju su učestvovali profesori i istraživači iz 19 zemalja – od Australije i Novog Zelanda, preko Indije i zemalja Zapadne Evrope i regiona, do Sjedinjenih Američkih Država.

„Ono što mi je bilo posebno interesantno jeste koliko su, uprkos različitim obrazovnim sistemima i socio-ekonomskim kontekstima, dileme, strahovi, ali i nade u vezi sa primjenom AI bile slične”, navela je Miranović.

,,PERCIPIRANA BLIZINA EKSPERTIZE”

Jedan od fenomena koji je kroz istraživanje postao posebno interesantan Miranović jeste ono što naziva „percipiranom blizinom ekspertize“.

Danas, kako objašnjava, svako može da postavi složeno pitanje generativnom AI sistemu i za nekoliko sekundi dobije odgovor koji zvuči kao da ga je napisao stručnjak, barem osobi koja tu ekspertizu ne posjeduje.

„Možemo generisati kod koji sami ne bismo znali da napišemo, argument koji ne bismo znali da formulišemo ili analizu čiju metodologiju ne razumijemo u potpunosti’, kazala je ona.

Iako to zvuči izuzetno korisno i, kako ističe, u pravim rukama zaista jeste, Miranović upozorava da treba napraviti važnu razliku.

„Nije isto imati pristup rezultatu koji liči na proizvod ekspertskog rada i posjedovati ekspertizu potrebnu da taj rezultat razumijemo, provjerimo i procijenimo“, poručila je.

Prema njenim riječima, AI može stvoriti osjećaj da smo ekspertizi bliži nego ikada, dok istovremeno tradicionalni indikatori znanja postaju manje pouzdani.

„Ako gotovo svako može da proizvede elokventan, logično strukturisan i uvjerljiv tekst, kvalitet finalnog proizvoda više nam ne govori nužno koliko osoba koja ga je napravila zaista razumije ono što je pred nama“, kazala je Miranović.

„NEMA PREČICA DO IZVRSNOSTI”

Miranović smatra da je upravo to jedna od najvažnijih poruka za obrazovanje – nema prečica do izvrsnosti.

„Problem nije u tome što dio intelektualnog rada prepuštamo tehnologiji. Ljudi to rade oduvijek. U skorijoj prošlosti to je bio kalkulator, zatim Google i čitav niz drugih alata. Danas je AI mnogo toga odjednom”, navela je.

U najboljem slučaju, dodaje, AI može pomoći da organizujemo ideje, suočimo se sa drugačijim stavovima, dobijemo kritiku sopstvenog rada, upoznamo nove metode i koncepte ili obradimo ogromne količine podataka.

„Problem nastaje kada offloading, to jest prebacivanje pojedinih zadataka na tehnologiju, preraste u outsourcing samog razmišljanja”, upozorila je Miranović.

Ona podsjeća da se intelektualne sposobnosti poput kritičkog mišljenja, kreativnosti ili radoznalosti ne podrazumijevaju same po sebi, već se razvijaju praktikovanjem.

„Da bismo naučili da pišemo, moramo da pišemo. Da bismo dobro pisali, moramo i da čitamo. Da bismo izgradili snažan i dobro obrazložen argument, ponekad moramo da prođemo kroz mentalnu gimnastiku i da se ‘rvemo’ sa teškim idejama. Da bismo postali dobri u rješavanju problema, moramo dobiti priliku da pokušamo, pogriješimo i pokušamo ponovo”, kazala je.

„Drugim riječima, intelektualne sposobnosti moraju da se vježbaju. U suprotnom ih može zadesiti sudbina svakog mišića koji se ne koristi: atrofija”, poručila je Miranović.

Zbog toga se, kako smatra, ista upotreba AI ne može jednako procjenjivati u svakom kontekstu.

„Ako iskusan stručnjak koristi AI da ubrza dio posla koji već razumije i čiji rezultat može kritički da provjeri, tehnologija može biti izuzetno koristan alat. S druge strane, ako učenik ili student automatizuje upravo onaj proces kroz koji bi trebalo da razvije određenu sposobnost ili kompetenciju, cijena te efikasnosti može biti mnogo veća od nekoliko ušteđenih sati”, navela je.

,,NIJE PRAVO PITANJE KAKO SPRIJEČITI UČENIKE/CE DA KORISTE CHATGPT”

Miranović smatra da pitanje „Kako da spriječimo učenike da koriste ChatGPT?” vjerovatno nije pravo pitanje.

„Da postoji jednostavan način da se njegova upotreba zabrani ili pouzdano otkrije, vjerovatno bismo ga pronašli do sada. Ali čak i kada bismo mogli da ga potpuno uklonimo iz učionice, ostaje pitanje: da li je to zaista ono što želimo?”, kazala je.

AI će, kako ističe, biti dio svijeta u kojem će učenici studirati, raditi i družiti se.

„Zato je važnije da ih naučimo kako da ga koriste odgovorno, etički i kritički nego da pokušavamo da ih od njega potpuno izolujemo”, navela je Miranović.

Cilj obrazovanja, smatra ona, trebalo bi da bude osnaživanje mladih da AI alate koriste bez odricanja od sopstvenog mišljenja, radoznalosti i kreativnosti, ali i bez odricanja od međuljudskog kontakta i socijalizacije.

„Svaka nova generacija zaslužuje priliku da ode korak dalje od prethodne – možda i da upravo uz pomoć alata koje mi danas tek učimo da razumijemo stvori nešto novo, svoje i nama još nezamislivo”, kazala je.

To će, kako dodaje, značiti i preispitivanje načina na koji se zadaje i ocjenjuje rad.

„Proces nastanka zadatka, obrazloženje donijetih odluka, usmena odbrana, refleksija i sposobnost učenika da kritički procijeni odgovor koji je dobio od AI sistema su izuzetno važni i vrijedi ih prepozanti kao takve”, navela je.

GDJE JE U SVEMU TOME CRNA GORA?

Kada je riječ o Crnoj Gori, Miranović podsjeća da je Strategija digitalizacije obrazovnog sistema 2022-2027 već postavila digitalne kompetencije i primjenu savremenih tehnologija kao važne ciljeve, dok Akcioni plan za 2026. i 2027. predviđa dalje jačanje digitalnih kompetencija učenika i zaposlenih u obrazovanju.

„Vjerujem da možemo očekivati sve više konkretne podrške zaposlenima u obrazovnom sistemu za primjenu vještačke inteligencije u nastavi i svakodnevnom radu”, kazala je.

Istovremeno, Crna Gora priprema svoju prvu Strategiju vještačke inteligencije za period 2026–2030.

„Tokom ove godine radilo se na njenom nacrtu, ciljevima i indikatorima, uz najavljenu orijentaciju prema evropskim praksama, bezbjednoj primjeni AI i razvoju domaćih kapaciteta. Prema planu Vlade, donošenje Strategije predviđeno je za četvrti kvartal 2026“, navela je Miranović.

Ipak, upozorava da tehnologija ne čeka završetak strateških i zakonodavnih procesa.

„Učenici i nastavnici već koriste AI. Upravo zato mislim da ne treba čekati da propisi nešto učine obaveznim: paralelno sa njihovim razvojem moramo graditi AI pismenost, jasna institucionalna pravila i kulturu odgovorne upotrebe“, kazala je.

ŠTA EVROPA TRAŽI OD NAS?

Miranović ukazuje i na značaj evropskog AI Act-a, koji, kako navodi, ne polazi od pretpostavke da je svaka primjena vještačke inteligencije jednako rizična.

Za obrazovanje je to naročito važno jer sistemi koji se koriste, na primjer, za odlučivanje o pristupu obrazovanju, procjenjivanje ishoda učenja ili određene oblike nadzora učenika tokom testiranja mogu spadati u kategoriju visokorizičnih sistema upravo zato što mogu značajno uticati na obrazovni i profesionalni put pojedinca.

„Odluke o tome da li će neko biti primljen na fakultet, završiti određeni nivo obrazovanja ili dobiti posao mogu u velikoj mjeri odrediti nečiji životni put, pa takve odluke zahtijevaju i intelektualnu i moralnu odgovornost čovjeka”, kazala je.

Istovremeno, kako dodaje, evropski okvir sve snažnije insistira na AI pismenosti.

„Ljudi koji koriste ove sisteme u organizacijama moraju razumjeti dovoljno o njihovim mogućnostima, ograničenjima i rizicima kako bi ih mogli koristiti odgovorno”, navela je Miranović.

EU AI Act je, prema njenim riječima, relevantan i za pravac u kojem se razvija crnogorski regulatorni okvir.

„Evropska komisija je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2025. navela da Crna Gora treba da započne usklađivanje sa AI Act-om i uspostavljanje odgovarajućih struktura za njegovu primjenu”, kazala je.

Tu je, kako ističe, i pitanje privatnosti.

„Kada govorimo o AI, govorimo i o tome koje podatke učenika unosimo u neki sistem, gdje ti podaci završavaju – na čijim serverima, koliko dugo se čuvaju i ko im može pristupiti – u koju svrhu se obrađuju i da li je uopšte potrebno da ih unesemo”, navela je Miranović.

Zaštita privatnosti je, dodaje, jedan od osnovnih preduslova odgovorne upotrebe vještačke inteligencije u obrazovanju.

„ODGOVORNA UPOTREBA AI-JA NIJE ONE-MAN SHOW”

Jedan od zaključaka njenog istraživanja jeste i da odgovorna primjena AI ne može biti „one-man show”.

„Nije realno očekivati od svakog nastavnika da sam prati razvoj tehnologije, tumači regulativu, procjenjuje svaki novi alat, određuje šta učenici smiju da koriste i istovremeno osmišljava nove načine provjere znanja. Nije realno, niti je potrebno, da svi postanemo AI stručnjaci”, kazala je Miranović.

Ono što je potrebno jesu jasni principi, dvosmjerna komunikacija, transparentnost i institucionalna podrška.

Nastavnici, kako smatra, mogu biti uzor djeci tako što će otvoreno govoriti o tome kada i kako sami koriste AI alate i na taj način podstaći učenike da učine isto.

„Neophodno je graditi i njegovati uzajamno povjerenje i poštovanje između nastavnika i učenika. Nema tog alata koji to može nadomjestiti”, poručila je.

Takav pristup je, smatra Miranović, mnogo zdraviji i održiviji od stalnog „igranja detektiva”, potrage za AI-generisanim tekstovima i atmosfere sumnje i optuživanja koja takav odnos lako može da proizvede.

„Obrazovanje zasnovano na povjerenju, jasnim pravilima i odgovornosti dugoročno je održivije od obrazovanja zasnovanog na nadzoru i sumnji”, kazala je.

PROGRAM ZA NASTAVNIKE/CE SREDNJIH ŠKOLA

Upravo iz te ideje nastao je i program „AI u učionici: Odgovorna i etička primjena vještačke inteligencije u obrazovanju“, koji realizuje Eurolink d.o.o.

Projekat je podržan od strane Fonda za inovacije Crne Gore kroz Programsku liniju za realizaciju edukativnih programa u oblastima pametne specijalizacije.

Program je namijenjen nastavnicima i nastavnicama srednjih škola i ne zahtijeva prethodno znanje o AI.

Tokom pet susreta – svakog četvrtka u oktobru (1, 8, 15, 22. i 29. oktobra) – baviće se osnovama vještačke inteligencije, primjerima njene primjene u obrazovanju, akademskim integritetom i novim načinima provjere znanja, etikom i privatnošću, ali i vrlo konkretnim načinima na koje AI može pomoći nastavniku u svakodnevnom radu.

Učešće u programu je besplatno.

„Posebno mi je važno što polovinu programa čini praktičan rad. Kroz eksperimente sa AI alatima, analizu dobre i loše prakse, problemske scenarije i design thinking, polaznici će raditi na izazovima iz sopstvenih učionica”, kazala je Miranović.

Na kraju će, kako je navela, zajedno razviti digitalni portfolio nastavnih scenarija i dobrih praksi koji će biti dostupan široj obrazovnoj zajednici.

Program će se održavati u Naučno-tehnološkom parku Crne Gore u Podgorici, koji projekat podržava ustupanjem prostora.

Broj mjesta ograničen je na 20, a prijave su otvorene do 26. septembra. Prijave su moguće putem linka za prijavu.

„AI je već stigao u učionicu. Nije kasno da mu damo pravu ulogu”, poručuje Miranović.

Ona kaže da ostaje optimista i vjeruje da ima još mnogo ljudi koji dijele taj stav i koji nijesu odustali od temeljnih postulata obrazovanja.

„Nadam se da ćemo se družiti, zajedno učiti i, kroz razmjenu iskustava, stvoriti nešto veće i bolje od onoga što bi bilo ko od nas mogao da stvori sam”, zaključila je Miranović.