“Kada kažemo Milena Radulović uvijek kažemo i njeno zvanje – glumica. Pa se cijela priča počinje vezivati uz naše zvanje. Onda je bila maloljetna kada su se zlostavljanja događala. Silovanja je izvršavao dramski pedagog u jednoj školi koju je pohađala kao slobodnu aktivnost. Divim joj se da je snašla hrabrosti i snage da istupi jer istupanjem sa svojim imenom i prezimenom i imenom i prezimenom zlostavljača, silovatelja, ne možemo više ćutati kao društvo” – rekla je.
Podsjetila je da se nakon toga oformila stranica “Nisam tražila” gdje su i naše glumice iznijele vrlo potresna svjedočanstva o zlostavljanjima i uznemiravanjima.
“Ja sam ih sve čitala ove dane i kod svih normalnih i empatičnih ljudi, to izaziva užas – kaže Vejnović i dodaje da smatra da to nije ekskluzivno vezano uz glumački poziv nego ih ima u svim profesijama i na svim nivoima.
– Slušam priče i od djece mojih prijatelja. Neko studira na Medicini, neko na Stomatologiji – vrlo slične priče čujemo pa neka se i to otvori. Ipak, zlostavljači se ne mogu staviti u jedan kalup, a to se događa u svim slojevima društva i obrazovanja.”
Otkrila je da je i ona imala sličnih iskustava, i to će zauvijek pamtiti.
“Počela bih od onih iskustava koje svi potisnemo, a koja se događaju u najranijoj dobi i koji nam postaju tako, mi svi svoje ranice zatvaramo i zaboravljamo, i to je neki obrambeni mehanizam. Ali, ovih dane razgovarajući sa svim svojim prijateljicama, ne samo glumicama, vraćaju se sjećanja na neka događanja pri izlascima u mladosti, pri neprimjerenim ponašanjima, pri pokušajima silovanja “– rekla je Vejnović i istaknula da je potrebno djecu naučiti što je prihvatljivo, a šta nije.
“Dok sam bila djevojčica u pubertetu u osnovnoj školi. U to doba dječaci imaju potrebu ne obuzdavati svoje hormone koje ispoljavaju tako da djevojčice hvataju za grudi i mjesta koja nisu ugodna. To jedno iskustvo meni nikako nije bilo ugodno, a nije niti mojim prijateljicama u razredu. Požalile smo se razrednom starešini koja nam je dala odgovor da su to dječaci, da njima rade hormoni i da je to normalno. Tada sam taj odgovor prihvatila, a sada se pitam je li to bio odgovor jednog pedagoga. Morala sam izgraditi neki obrambeni mehanizam i počela sam trenirati džudo ne bi li se naučila braniti i istući dječke kada bih se našla u toj situaciji, a branila sam i prijateljice” – dodaje Vejnović.
Zlostavljanja se događalo i na poslu, kad je već bila u zreloj dobi.
“Ne seksualne prirode, ali mizogino i seksističkih primjedbi i raznih vrsta perfidnih zlostavljanja od jednog kolege. Nisam tome bila samo ja izložena, već cio ženski dio ekipe. Tog sam kolegu prijavljivala, tražila zaštitu, a nisam je dobila. Izborila sam se sama i borila sam se tokom snimanja na svoj svojstven način. Odgovor bi bio: ‘show must go on’. E, pa ne mora uvijek. Prekasno je on maknuti iz serije i prekasno smo mi bili oslobođeni tog zlostavljanja.
Navela je da je jedan kolega koji je bio 25 godina stariji od nje kad je ona imala 20 godina pokušao na silu ući u njenu sobu.
Preporučeno
“Bio je oženjen i vrlo poznat i prihvaćen od društva. Svi su ga voljeli. Pokojan je pa mu neću reći ime. On je na silu htio ući u sobu kada smo spavali u hotelu na snimanju. Izgurala sam ga, nije se ništa desilo. Rekla sam da ću vikati i izgurala sam ga iz sobe. Bila sam srećna da sam ja izvojevala svoju malu pobjedu i da sam ga otjerala. On se na mene ljutio i sa mnom nije htio da razgovara. Nije htio da prođe tekst prije scene i to je rezultiralo prijetnjom da sljedeći film koji je trebalo da radim, a već sam se dogovorila s rediteljem, kada je čuo da bi trebalo da glumim glavnu ulogu, rekao je da se to neće desiti. I to se stvarno nije desilo” – rekla je Sanja Vejnović.
Video