Video
Podgoričanke Anja i Olja Šaranović, nedavno su objavile novu pjesmu “Još se kunem u tebe” i za kratno vrijeme postigle veliki uspjeh. Simpatične bliznakinje, koje je crnogorska javnost upoznala prije dvije godine kada su snimile pjesmu koja je posvećena deceniji crnogorske nezavisnosti, za Standard su iznijele niz detalja o karijeri, novim pjesmama, te šta za njih znači ljubav.
Prema njihovim riječima, tražile su nekoga da uvaži njihove ideje, kako bi im dao savjet kako bi autorsko djelo trebalo da izgleda.
“Za sada nemamo ambiciju da se pored pjevanja bavimo autorskim radom. Ali ne znači da nećemo u budućem periodu”, rekla je Anja.
Njena sestra Olja kaže da nažalost živimo u vremenu prave vrijednosti u velikoj mjeri zapostavljene.
“Umjetnost, u ovom slučaju muzika prevazilazi jezičke i kulturne barijere. Kako kaže Henry Wadsworth Longfellow: “ Muzika je univerzalni jezik čovječanstva.“ Svrha muzike nije samo da pruži ugođaj, već i da nas iznova podsjeti za šta se vrijedi boriti u životu. Pjesma, naročito ljudski glas ima neopisivu moć, uticaj možda i veći od bilo kojeg drugog. Emocije pokreću svijet. Mi smatramo da bez emocija nema istinskog umjetničkog djela. Sve u svemu, naša pjesma je naročito upućena mlađoj generaciji, kojoj i same pripadamo, a koja živi u svijetu tehnologije. Prema našem mišljenju poruka naše pjesme bi bila: “ Ljubav i vjera su jedino što nas svjesno ili nesvjesno održava u životu“, kazala je Anja.
Želja im je da njihove pjesme traju.
“Vodile smo se mišlju da ova, kao i druge pjesme koje budemo radile, ostanu urezane u sjećanja onih koji ih slušaju. Želimo da ono što radimo traje, i bude upamćeno. Ako naša djela budu trajala, to će biti naša najveća satisfakcija”, kazala je Olja.
Talentovane crnogorke još kao petogodišnjakinje bile su veliki ljubitelji muzike.
“Još kao petogodišnjakinje, bile smo veliki ljubitelji Diznijevih klasika. I dan danas smo. Sjećamo se tog doba bezbrižnog djetinjstva, jako su bile popularne video kasete. Toliko smo voljele da gledamo Diznijeve animirane mjuzikle, da nam je to bila omiljena razonoda. Dani su nam prolazili u igri, i najljepšim pjesmama iz crtaća koje smo znale napamet. Roditeljima smo uporno tražile kasete, jer nam ništa drugo nije držalo pažnju u tom periodu. Izluđivale smo ih, te nisu imali izbora sem da nam kupe još kaseta. Dok smo bile u osnovnoj školi, kao jako stidljivim učenicama, nastavnici muzike su prilazili i govorili da posjedujemo talenat za pjevanje. Pjevale smo na školskim priredbama u čast Dana škole, kao solo-izvođači. Tada smo shvatile da je pjevanje, ono čime želimo da se bavimo do kraja života”, ispričale su Šaranovićeve.
Njihova ozbiljnija karijera započinje upisivanjem u Srednju Muzičku školu “Vasa Pavić”, gdje osim teoretskog odsjeka završavaju i odsjek solo – pjevanja. Kao solo –pjevačice učestvovale su na mnogim državnim i međunarodnim takmičenjima, što potvrđuju različita priznanja i nagrade koje su osvajale.
“Iako su nam priznanja laskala, shvatile smo da solo-pjevanje ipak nije ono što nas je uistinu ispunjavalo. Prevladavala je ljubav prema pop-muzici, koju smo odmalena njegovale. To nas je i opredijelilo da ne nastavimo studije solo-pjevanja, već da završimo Muzičku Akademija na Cetinju smjer Opšta Muzička Pedagogija, kako bismo više pažnje posvetile našoj najvećoj ljubavi – pop pjevanju”, rekla je Anja.
Prvi zvaničan nastup bio im je na festivalu u Ohridu, sa nepunih 18 godina, na kojem su osvojile nagradu kao najbolji debitanti u konkurenciji sa daleko iskusnijim pjevačicama, što je kako su nam ispričale ostavilo i te kako pozitivan uticaj na tamošnju publiku.
“Prema komentarima ljudi iz svijeta muzike, naš nastup je ostavio veoma pozitivan utisak na tamošnju publiku. To je izazvalo široku medijsku propraćenost na makedonskim televizijama i radio emisijama. Nakon Ohridskog festivala bile smo preokupirane obavezama na Muzičkoj Akademiji, što nam nije ostavljalo dovoljno vremena za bilo šta drugo. Ipak, u tom periodu je nastala pjesma, odnosno dvije pjesme, na koje smo izuzetno ponosne, a koje su posvećene Danu Nezavisnosti Crne Gore. Ovo su tek naši počeci. Ali se nadamo i vjerujemo da ćemo trajati, i da će naša umjetnost govoriti sama za sebe”, dodale su sestre Šaranović.
Preporučeno
K.Perković
