Bojan Marović je ime koje na Balkanu izaziva snažne emocije i sjećanja na pjesme koje su postale kultne. Njegov opus, duboko ukorijenjen u ličnim iskustvima, ali i univerzalnim temama, osvajao je srca publike već godinama. Iako se nameće kao jedan od najsvjetlijih izvođača na domaćoj sceni, Marović nikada nije želio biti dio estrade. U ovom intervjuu, govorio je o svojoj muzici kao životnoj snazi, odnosu s publikom, te kako balansira između autentičnosti i izazova tržišta.
STANDARD: Vaša muzika nosi mnogo emocija i priča. Koja pjesma iz Vašeg repertoara najbolje opisuje Bojana Marovića danas i zašto?
MAROVIĆ: Prvenstveno sve što sviram je jako važno za mene. Nisam nikada odvajao sebe od bili koje pjesme ili nekoj dao veću važnost. Jednistavno, ne mogu da odvajam vrijeme, svaki sekund je važan, a u svaki sekund stane i sekund pjesme. Tako da je sve što imam i što jesam u njima posebno važno.
STANDARD: Često se kaže da iza svakog umjetnika stoji neispričana priča. Šta je najteži trenutak koji ste ikada pretvorili u umjetnost?
MAROVIĆ: Nikada nisam pričao i pjevao nešto sto nije dio mene. Nikada nisam ni pravio muziku da bi se svidjela nekom drugom, već da mogu da uživam u svemu sto pravim, ipak je to moje odijelo koje nosim.
STANDARD: Muzika ima moć da povezuje ljude, prenosi emocije i liječi. Koji je trenutak u vašoj karijeri bio najsnažniji dokaz te moći? Da li postoji neki susret s publikom ili poruka od obožavaoca koja Vas je posebno dirnula?
MAROVIĆ: Muzika je izraz, bunt, ljubav, prkos … kad oči zatvorim , i dignem ruku visoko, i onda krene sve to, sva ta magija …
STANDARD: Vaša umjetnost je duboko lična, ali se istovremeno dotiče univerzalnih tema. Kako uspijevate balansirati između toga da zadržite svoje emocije u pjesmi, a da one istovremeno postanu nečija tuđa priča? Da li je to teško kao umjetniku?
MAROVIĆ: Kad snimite pjesmu i ona se nađe na nekoj platformi ili radiju, to više nije vaše. To pripada svima, svakom kome znači, moj je uspjeh kada je to tako i kada to traje. Ja pravim muziku od prvog dana, za koju zelim da traje, ne dajem intervjue koji nemaju razlog ni težinu. Mislim da je užas, ako stanete pred ogledalo i lažete sebe.
STANDARD: Kada ste prolazili kroz teške lične trenutke, poput gubitka oca, kako ste uspjeli transformisati tu bol u snagu? Kako takvi trenuci utiču na Vas danas i na način na koji stvarate muziku?
MAROVIĆ: Muzika je učinila da bude moj vazduh, cello me držalo i održalo, pop scena mi je dala novo jedro, ali ne i estrada. Nisam nikada htio da budem dio estrade , ni danas nisam se prošao.
STANDARD: Novogodišnji praznici su vrijeme novih početaka, ali i introspekcije. Kada biste danas mogli da zamislite sebe za 10 godina, gdje biste voljeli da budete u životu i karijeri? Kakav Bojan Marović bi tada bio?
MAROVIĆ: Ne znam, uvijek je bilo isto, borba za ideju i muziku kao takvu. Od prvog daba je tako, ja nisam imao nikoga, da mi krči put, nisam želio da budem dio bilo čijeg džepa i novčanika. Bog, porodica, i naravno ja, to je bila i ostala moja armija u ideji, a kada izađe sve, ljudi prepoznaju sve, i prirodno postaju dio svega sto jesam.
STANDARD: Da li postoji neka pjesma, bilo iz Vašeg repertoara ili od drugog izvođača, koja Vas najviše opisuje u ovom trenutku života? Šta Vam ona znači i kako biste tu poruku prenijeli svojoj publici?
MAROVIĆ: Ja sam neko kome sve što pjeva dušom pripada. Volim sevdah, sevdah me i na sceni i van nje zagrli. Muzika je moj krvotok, muzika me čini živim.
STANDARD: Vaša publika Vas pamti po pjesmama koje bude nostalgiju i emocije, poput “Tebi je lako”, “Krio sam”, “Više te nema”. U vremenu kada muzika sve više postaje površna i često fokusirana na trenutne trendove, kako uspijevate zadržati tu dubinu i autentičnost koja Vas izdvaja? Da li osjećate pritisak da se prilagodite modernim trendovima ili ste više usmjereni na to da ostanete dosljedni sebi i svom umjetničkom izrazu?
MAROVIĆ: Trend je prolazan, a klasa vječna. Mislite o tome, jer u protivnom, sve je kula od karata.
STANDARD: Ako biste mogli napisati poruku mlađim generacijama koje tek ulaze u svijet muzike i umjetnosti, šta biste im savjetovali o kreativnosti, autentičnosti i suočavanju s izazovima? Šta biste im rekli o stvaranju umjetnosti koja traje?
Preporučeno
MAROVIĆ: Nek im muzika bude vodilja, nek im bude zabava, svirajte svuda i uvijek . Eto to je poenta …