Partneri koji se muče da se ponovo povežu nakon svađa; gube osjećaj zadovoljstva i opuštenosti; ili upadaju u kolotečinu. Osam bračnih terapeuta je za Njujork tajms navelo savjete koje smatraju ključnim i šta bi željeli da više parova razumije.

1. Upravljanje razlikama je ključno

Mnogo faktora određuje da li će partneri biti srećni u svojoj vezi, ali centralni zadatak veze je učenje upravljanja razlikama. Vješto upravljanje razlikama – bilo da su u pitanju svakodnevne razmirice ili veća očekivanja, želje i komunikacijske preferencije – svodi se na tri stvari: fleksibilnost, radoznalost i skromnost.

Fleksibilni parovi pristupaju interakcijama ne sa pozicije da dokažu da su oni u pravu, a njihov partner nije, već sa načinom razmišljanja koji shvata da postoji više načina na koje mogu da se pozabave međusobnim razlikama.

Partneri moraju da imaju na umu da postoji niska korelacija između toga da li ste u pravu i da li ste srećni. Parovi koji su dobri u upravljanju svojim neizbježnim razlikama zadovoljniji su u vezi, a oni koji nisu – muče se.

2. Oporavak poslije svađe je vještina

Parovi koji se svađaju i dalje mogu biti prilično srećni i povezani ako su dobri u „popravljanju“ ili ponovnom povezivanju nakon sukoba.

Popravka se svodi na obradu onoga što se dogodilo i povratak iz toga na zdrave, efikasne načine. U pitanju je vještina koja može da se nauči.

Partneri imaju različite načine na koje vole da se pregrupišu nakon neslaganja. Na primjer, da li naprave pauzu da se prašina slegne, da li fizički dodir ili iskreno izvinjenje.

Možda partnerima neće nužno biti potreban isti metod, ali razgovor o tome šta žele u mirnijim trenucima može pomoći u njegovanju razumijevanja kada se neizbježno pojavi sukob.

3. Osjećanja > činjenice

Dokazati da ste u pravu može djelovati kao vrijedan i zadovoljavajući cilj usred sukoba. Ali parovi koji se previše fokusiraju na činjenice mogu lako da se zaglave u obrascu napada i odbrane.

U krajnjoj liniji, više koristi vezi ako pokušaju da se zainteresuju za to šta partner osjeća i zašto možda gleda na određenu situaciju tako drugačije.

Kada se fokusiramo na činjenice, spremni smo za debatu, to je protiv nas. Kada se fokusiramo na osjećanja, spremni smo za dijalog.

4. Kad jedno govori, drugo ćuti – zanemarena vještina

Roditelji i nastavnici provode mnogo vremena učeći malu djecu kako da se smjenjuju tokom igre i razgovora, ali parovi često zaboravljaju tu veoma osnovnu vještinu.

Zvuči jednostavno, ali parovi često o ovome ne vode računa i nadvikuju se. Niko se ne čuje. Niko ne sluša. To direktno vodi u to da se zaglave u tome čije su potrebe važnije i ko najviše strada.

Osnovni savjet: pokušajte da razgovarate kada se osjećate mirno i regulisano, slušajte kada vaš partner govori i parafrazirajte ono što ste čuli, pitajući ga da li želi da pojasni.

5. Pristajanje i odlučivanje nisu ista stvar

Postoji velika razlika između pasivnog „klizanja“ u okolnosti – počev od toga koliko često imate seks do toga gdje želite da živite – i proaktivnog odlučivanja šta je ispravno za vezu.

Razumijevanje razlike može biti osnažujuće za parove – podsjetnik da mogu biti promišljeniji u vezi sa velikim i malim pitanjima, čak i ako godinama rade stvari na određeni način.

6. Srećni parovi nikada ne prestaju da se igraju zajedno

Igra i smijeh mogu smiriti nervni sistem, pomažući da se nosimo sa stresom i da unesemo svoje najbolje ja u vezu. Vremenom ovi trenuci izblijede. Potcjenjujemo moć humora koji pomaže da se partneri osjećaju povezano i da im pomogne da prebrode izazovne trenutke.

Male stvari mogu biti dovoljne: pošaljite šaljivu poruku, dijelite interne šale ili isplanirajte iznenadni sastanak.

7. Vjerovatno već znate šta da radite

Ako možete da se povežete sa svojim istinskim željama i potrebama, možda ćete pronaći ključeve za poboljšanje vašeg odnosa, iako može biti potrebna prava hrabrost da se djeluje na osnovu njih.

Terapeuti često sreću ljude koji traže odgovore, a već znaju rješenje. Znaju da li funkcioniše ili ne funkcioniše. Znaju koje razgovore su izbjegavali. Znaju sa čime se zadovoljavaju.

U takvim situacijama može biti od pomoći da se zapitate nešto poput: Da je moj najbolji prijatelj ili dijete u situaciji u kojoj sam sada, koji savjet bih dao/la? (Ponekad, odgovor bi mogao biti: Posjetite bračnog terapeuta.)

8. Rad na sopstvenom stresu je blagodet za vašeg partnera

Prolazak kroz težak period u vašoj vezi vjerovatno dodaje stres vašem životu. Ali razmotrite i drugu stranu – ako ne upravljate stresom u svom životu, on se vjerovatno preliva na vašu vezu.

Kada partneri ne rade na ublažavanju sopstvenog stresa, to može izazvati prekid veze. Postaju razdražljivi, povučeni, oštri jedno prema drugom. To može dovesti do većih svađa ili naterati oboje da se povuku, stvarajući veću emocionalnu distancu.

Kada ljudi loše upravljaju svojim stresom, veća je vjerovatnoća da će postati ‘fokusirani na sebe’, što znači da će više razmišljati o sopstvenim potrebama i ciljevima nego o potrebama svog partnera.