Video
Njena upotreba danas je dobro zastupljena. Njome se začinjavaju razna jela kao što su supe, čorbe, janije, različita jela sa mesom i drugo. Njena jaka aroma čini je teškom za kombinovanje sa ostalim začinima, obzirom na to da postoji opasnost da ih potisne i da se ne osjeti njihov ukus.
Divlja nana se koristi u svježem i suvom obliku. Za sušenje se sječe početkom i za vrijeme cvjetanja, tokom jula-avgusta. Ovo treba da se uradi kada je mirno i sunčano vrijeme, ujutru, nakon što se rosa podigla. Može da se bere i kasno tokom jeseni. Odsječe se dno, do korjena sa drškama.
Postoji nekoliko načina za sušenje divlje nane. Jedan je da se osuše samo listovi biljke. Da biste to učinili, nakon što odsječete biljke sa stabljika pažljivo odsjecite sve listiće. Oni se suše u sijenci ili u sušaonici do 30 stepeni. Dobro osušeni listovi su tamnozeleni odozgo i malo svjetliji odozdo. Odlikuju se prijatnim mirisom i oštrim i osvježavajućim ukusom.
Druga varijanta sušenja jeste u cijelim stručkovima. Isječene biljke se dobro operu i iscijede. Vezuju se u male snopove koncem ili konopcem i zakače se ispod nastrešnice. Mjesto treba da bude otvoreno i sjenovito. Nakon njihovog potpunog sušenja, listovi se mrve. Čuvaju se u staklenim teglama ili plastičnim kutijama, postavljenim na suvo mjesto.
Suvi listovi divlje nane, kao i sveži se koriste kao začin za jela ili salate. Oni daju osvežavajući ukus i prijatnu aromu pre svega zbog eteričnog ulja sadržanog u njima.
Pored kvaliteta ukusa, divlja nana donosi i mnogobrojne koristi za organizam. Ona smanjuje formiranje gasova u crijevima, pomaže u oslobađanju želudačno-crijevnih sokova i poboljšava apetit, ima protivupalna i antibakterijska svojstva. Malo poznata činjenica je da divlja nana uspješno čuva sirovo svježe mlijeko da ne prokisne kada se stavi u njega.
Preporučeno
Sušenje divlje nane nije težak zadatak. Začin je potreban u svakoj kući u svako vrijeme. Na identičan način se suše i čuvaju još i čubar, peršun, bosiljak, mirođija, selen, celer i origano.
