Manuel Garsija Hernandez možda je najstariji čovjek na svijetu. Ima 121 godinu i brine o kokoškama na porodičnoj farmi u Verakruzu u Meksiku.

Hernandez je osam godina stariji od Masaza Nonake iz Japana koji trenutno drži Ginisov rekord kao najstariji čovjek na svjetu. Ovaj Meksikanac nije pokušavao da ozvaniči podatak i uđe u Ginisovu knjigu rekorda.

https://twitter.com/Somane01/status/997368726797332481

Za njega su godine samo broj. Garsija navodi da ne osjeća da ima više od 80. On dodaje da žali samo zbog dvije stvari u životu – što je izgubio oca u ranim godinama i što ne može više da radi.

Iako više nema posao, brine o kokoškama, a kuću dijeli sa svojom ćerkom Tomasom.

“Srećan sam, ali se osjećam umorno. Trudim se, radim, jer ako ostanem da ležim u krevetu ili sjedim u fotelji mogao bih da se razbolim“, priča Meksikanac obučen u košulju i pantalone sa kaubojskim šeširom na glavi.

“Osjećam kao da mi je 80. Mada počinjem po malo da posrćem dok hodam“, dodaje on.

Na polju je počeo da radi kada mu je bilo devet godina. Otac mu je preminuo u 35. godini. Garsija još pati zbog njegove rane smrti.

Oženio se u 45. godini Rosom Medino koja je u tom trenutku imala samo 13 godina. Imaju petoro djece, 15 unučadi i 6 praunučadi. U braku su bili skoro sedam decenija, dok Rosa nije umrla prije osam godina.

Nakon njene smrti Garsija se preselio kod ćerke Tomase koja ima 54 godina.

Garsija ističe da ga briga o kokoškama održava u životu i da bi volio da može više da radi.

“Želio bih da radim kako sam navikao, na poljima, da zarađujem, ali više ne mogu. To me čini tužnim. Kao mlad sam naporno radio“, kaže on.

Ukoliko se utvrdi da Garsija zaista ima 121. godinu, biće i zvanično najstariji čovek na svijetu.

Garsija je izgubio prst u 80. godini, ali je veoma dobrog zdravlja – kreće se iznenađujuće brzo, vidi dobro, prije tri godine je operisao kataraktu, i sasvim je priseban.

Kaže da se nada da će dočekati 125, dok kao razlog dugog života navodi dobar san, rano ustajanje, zdravu ishranu, uzimanje vitamina i rad.

Svako jutro ustaje u 5.30, dan započinje bananom i smutijem od jabuke, a zatim doručkuje ovsenu kašu i dva jaja. Zatim odlazi da obiđe kokoške.

“Nekada mi kaže da se njegova svijeća gasi polako, ali ne mislim da je tako. Još je živ i srećna sam zbog toga“, priča njegova ćerka.