U tekstu za novi Nedeljnik, glumica, koju pamtimo po ulozi Jovane Lukine, progovorila je o užasnom iskustvu koje je doživjela kao studentkinja glume.

Ovo su kratki izvodi iz njenog svjedočanstva.

“Bilo mi je 18 godina. Jesen 1978. Ugurao me u stan. Skinuo mi haljinu. Ne pokušavaj da vrištiš. Niko te neće čuti. Oborio me na pod. Osjećala sam kako me lomi. Boliiii svaka koščica. Samo ne ovako. Molim te Bože! Ako uspije umrijeću noćas. Uživa u mom strahu. Osjećam taj zadah. Kao miris truleži. Zastrašujuć pogled. Prazan i crn. Oči bez duše…

Osjećam potrebu da danas kažem istinu i molim naš narod da ovo pažljivo pročita. Nasilnik koji je zamalo uspio da uništi moj život, da ugasi moju mladost, da me kao tama proguta.

“Opraštam ti”, rekla sam mu tada, prije četrdeset godina.

“Opraštam, ali ne zaboravljam. Ti nikada nećeš shvatiti bol koji si mi nanio. Mnogostruki bol. Ako ikada čujem da si ikome nanio sličnu bol, svima ću reći šta se desilo”.

“Ja sam svoju riječ održala. Branislav Lečić izgleda nije. Osjećam moralnu obavezu da podijelim svoje iskustvo u nadi da će moja ispovijest biti podrška i Danijeli Štajnfeld i ostalim žrtvama seksualnog zlostavljanja…”, navela je Isaković u tekstu u “Nedeljniku”.