Video
Više od 200 smrtnih ishoda prijavljeno je britanskom regulatoru zbog sumnje na povezanost sa ljekovima iz grupe GLP-1, koji se koriste u liječenju dijabetesa i gojaznosti. Podaci sistema Yellow Card pokazuju ukupno 216 prijavljenih smrtnih ishoda povezanih sa tirzepatidom, semaglutidom i liraglutidom, uz više od 158.000 prijavljenih sumnji na neželjene reakcije. Britanska Agencija za lijekove i zdravstvene proizvode (MHRA), međutim, naglašava da same prijave ne dokazuju da su ljekovi uzrokovali smrt.
Najviše prijava odnosi se na tirzepatid, aktivnu supstancu Mounjara, za koji je evidentirano 106.189 prijava neželjenih reakcija i 120 smrtnih ishoda.
Istovremeno, britanski regulator navodi da prema trenutno dostupnim dokazima koristi GLP-1 lijekova nadmašuju moguće rizike kada se koriste u skladu sa odobrenim indikacijama. Upravo tu razliku između medicinski opravdane terapije i samoinicijativnog korišćenja ovih ljekova ističe za Standard doktorka medicine i sertifikovana nutricionistkinja Sandra Božović.
LIJEK NE TREBA KORISTITI SAMO ZATO ŠTO JE POPULARAN
„Važno je napraviti jasnu razliku između medicinski opravdane primjene lijeka i njegove zloupotrebe. Ljekovi se ne bi smjeli koristiti zato što su trenutno popularni ili predstavljeni kao trend za mršavljenje, već isključivo kada za njih postoji odgovarajuća medicinska indikacija i kada ih propiše ljekar“, kaže Božović.
Ona posebno naglašava da ljekovi namijenjeni liječenju dijabetesa treba da se koriste kod pacijenata kod kojih za to postoji odgovarajuća medicinska indikacija, dok gojaznost, kako objašnjava, ne treba posmatrati kao estetski problem.
„Gojaznost nije estetski problem, već hronična bolest koja zahtijeva ozbiljan, individualan i dugoročan pristup liječenju“, ističe Božović.
Prema njenim riječima, osnova liječenja gojaznosti podrazumijeva pravilno prilagođenu ishranu, fizičku aktivnost i druge promjene životnih navika. Pri tome je, dodaje, važno procijeniti nutritivni status pacijenta i uključiti suplementaciju kada za nju postoji opravdana potreba.
„Kada ljekar procijeni da je potrebno, u liječenje se može uključiti i medikamentozna terapija koja je registrovana i provjerena za odgovarajuću indikaciju“, navodi Božović.
Ona podsjeća i da je u Crnoj Gori sada dostupan Wegovy, lijek registrovan za liječenje gojaznosti.
Zbog toga, kako kaže, medicinsku primjenu GLP-1 terapije kod pacijenta koji ima jasnu indikaciju ne treba poistovjećivati sa korišćenjem lijeka kod zdrave osobe koja želi da brzo izgubi nekoliko kilograma.
„Zato ne bih izjednačavala medicinsku primjenu GLP-1 terapije kod pacijenta koji ima indikaciju za liječenje gojaznosti sa zloupotrebom lijeka radi brzog gubitka nekoliko kilograma kod zdrave osobe“, kaže ona.
PROBLEM NASTAJE KADA SE LIJEK UZIMA BEZ PREGLEDA I NADZORA LJEKARA
Poseban rizik, prema njenim riječima, predstavlja samoinicijativno uzimanje ljekova, bez pregleda, recepta i praćenja ljekara.
„Problem nastaje kada ljudi lijek uzimaju samoinicijativno, bez pregleda, recepta i praćenja ljekara, a posebno kada ga nabavljaju mimo zvaničnih i kontrolisanih kanala“, upozorava Božović.
U takvim okolnostima, dodaje, izostaje čitav niz važnih medicinskih procjena – od toga da li je lijek uopšte indikovan, preko provjere mogućih kontraindikacija, do određivanja odgovarajuće terapije i doze.
„Tada izostaje procjena da li je lijek uopšte indikovan, da li postoje kontraindikacije, koja terapija i doza odgovaraju konkretnom pacijentu i kako pacijent reaguje na liječenje“, objašnjava ona.
Božović podsjeća da činjenica da je riječ o efikasnoj terapiji ne znači da je riječ o terapiji bez rizika.
„Kao i svaki efikasan lijek, i ova terapija može imati neželjena dejstva i zato zahtijeva odgovarajući medicinski nadzor“, kaže Božović.
Podaci iz Velike Britanije upravo pokazuju zašto je takav nadzor važan. Pored prijavljenih smrtnih ishoda, desetine hiljada prijava odnosile su se na gastrointestinalne probleme, uključujući mučninu, povraćanje, dijareju i zatvor. MHRA je upozorila i na akutni pankreatitis kao potencijalno ozbiljnu komplikaciju.
NIJESAM ZA LJEKOVE KAO TREND, ALI JESAM ZA LIJEČENJE U SKLADU SA INDIKACIJAMA
Božović smatra da rasprava o GLP-1 ljekovima ne treba da se svede ni na njihovo nekritičko promovisanje ni na njihovo unaprijed negativno predstavljanje. Ključno je, kaže, zašto se lijek koristi, kome je propisan i da li se terapija sprovodi uz odgovarajući stručni nadzor.
„Moj stav je, dakle, vrlo jednostavan: nisam za korišćenje lijekova kao trenda niti za samoinicijativno mršavljenje lijekovima. Jesam za liječenje bolesti u skladu sa medicinskim indikacijama“, poručuje Božović.
Prema njenim riječima, dijabetes treba liječiti odgovarajućom terapijom za dijabetes, dok gojaznost kao hroničnu bolest treba tretirati stručno i individualno.
„Ako postoji indikacija za medikamentoznu terapiju gojaznosti, odluku o njenom uvođenju treba da donese ljekar, uz registrovan i provjeren lijek izdat kroz regularan zdravstveni sistem i uz dalje praćenje pacijenta“, kaže ona.
Zbog toga, kako zaključuje, ni jedan lijek ne treba posmatrati kao „čudotvorno sredstvo za mršavljenje“, ali ga ne treba ni unaprijed demonizovati samo zato što postoje prijavljene neželjene reakcije.
„Ni jedan lijek nije ni ‘čudotvorno sredstvo za mršavljenje’ ni nešto što treba unaprijed demonizovati. To je medicinska terapija koja ima svoje indikacije, koristi, rizike i pravila primjene“, ističe Božović.
Suštinu, prema njenim riječima, predstavlja jasna granica između odgovorne terapije i zloupotrebe.
Preporučeno
„Granica između odgovorne terapije i zloupotrebe upravo je u pravilno postavljenoj indikaciji, stručnom nadzoru i bezbjednom, kontrolisanom načinu nabavke i primjene lijeka“, zaključuje Božović.
